DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 68 — Osposobljenje za samostalno t. j . ovlašteno šumsko gospodarenje, stiže se u nas polaganjem t. z. višjeg šumarskog državnog izpita, kako no ga u nas još sveudilj na najveći uštrb stvari, propisuje poznata naredba od 16. sieč. 1850. Onaj dakle, koji se može izkazati svjedocbom vrhu tog izpita, imao bi se kod nas smatrati u smislu § 22. šumskog zakona, sposobnim i vlastnim za šumsko gospodarenje. Svjeđocba o položenom šumarskom državnom izpitu, dakle, prvi je i zadnji uvjet kojim se svaki šumar, bio javni ili civilni izkazati mora, hoće li da mu se rad smatra zakonitim. I tu vidimo već prvu bitnu razliku medju prije spomenutom naredbom o osposobljenju osoblja mjerničkog, i osposobljenju osoblja šumarskog. Naše ustanove nepoznaju nit razUke u naobrazbi i školovanju, naukah i školah, taj naš jadni šumarski državni izpit, koga je sve javno mnenje i u domovini našoj jur davno osudilo — imade ipak danas još toliku moć, da izjednačuje sve razlike školah i naobrazbe! Naravno da se ni država sama danas već neobazire, na tu anomaliju, i u Austriji bo, a i u Madjariji, vidime da su jur napustili ta preživjela načela, i tamo i tuj već postoje posebne i stroge i svrsi shođne ustanove u pogledu osposobljenja kanđidatah državnog šumarskog činovničtva. Samo u nas još drže*, da šumaru netreba naobrazbe humanitarne, da mu suvišna naobrazba akademička, jednom riečju suvišno sve ono, što se druguđ smatra tek temeljem mogućnosti, traženja pripustu izpitu, za osposobljenje. Kako mi medjutim, nije danas u obće rešetati ođnošaje naobrazbe našeg šumarsko - upravnog osoblja, već cilj, označiti potrebu izdanja shodne naredbe u pogledu osposobljenja i ovlaštenja našeg civilnog šumarskog osoblja, to ću sada prelazeć ostalo, preči odmah, na razmatranje naredbe od 30. prosinca 1858. Uzakonjena bo c. kr. naredba od 30. prosinca 1858. sadržaje u § 5. liedeće amo se odnoseće ustanove: Privatni (dakle t. z. civilni ili ti vlastelinski) šumarski činovnici smatraju se kao javni službenici, i diele se gledeć, na službu na dva razreda, a gledeć na uzajamno službeno odnošenje na pet razreda. U prvom se redu nabrajaju: 1. nadšumar, 2. šumar. U drugom se redu nabrajaju: 3. lovac, 4. lovački vježbenici, 5. lugari. Nadalje se tamo još kaže: Koga vlada sposobnim prizna za gospodarenje šumsko, vlastan je služiti se naslovom ovlaštena šumara; a velike gospoštije imaju pravo podieliti i na-. slov nadšumara. To je sve, tim je izcrpljeno sve što naši zakoni ob osposobljenju t. z civilnih šumara propisuju. Koli nepodpuno i loše, u prispodobi s onim prije spomenutim, u pogledu t. z. civilnih mjernika?! * U naSoj državnoj šumarskoj upraTi ne više, tamo se bo polag najnovije narodde za Mievaju posebni strogi šumarski državni izpiti položeni u Pešti, ter svršenje naukah na akademiji u Chemnitzn. Opanka uredništva. |