DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 67 »- Pitanje 0 osposob ljenju privatnih šumarah. Osim zvaničnog poslovanja pripada šumaru, kano ti ovlaštenom vještaku, još i djelovanje izvanredno, od koga da iztaknemo samo djelovanje šumskih vještaka kod segregacije, sudbenih izvidjenja i očevida, procjenbenih radnja u intei-esu pojedinih stranaka i t. d. Indi djelatnost svakoga šumara može se lučiti u zvauičuu i sukromnu, nu i jedna i druga duboko zasjeca u narodne interese, jedna i druga predmjeva i zbilja radnji dorasle i ovlaštene zvanicnike. — Akoprem nadalje spomenuto stoji, to me ipak višegodišnja praksa upućuje, da imade u nas u obilju i slučajeva gdje su zakonom ovlaštenim vještakom dopitane radnje, prepuštane, (da i od samih oblastih), ijudem koji se podnipošto takovimi smatrati nernogu — kao što i na to, da imade u nas još vrlo mnogo t. z. civilnih ili bolje rekši vlastelinskih a i drugud namještenih šumarskih upravitelja, koji nisu ovlašteni šumari. Jedno i drugo pako, uz načela vladajuća u nas glede inih vještaka na pr. mjernikah uzrokom su, da se eto tim člankom obraćam na slavno to uredni etvo, držeći, da pitanje osposob- Ijenja i uredjenja odnošaja t. z. civilnog ili ti vlasteoskog šumarskog osoblja, nemože biti ravnodušno ni po hrvatsko šumarsko družtvo. Spomenuh netom i t. z. civilne mjernike ili ti zemljomjere, kako pako medju.nami šumarima imade dosti njih, koji zatražiše i zadobiše pravo ovlaštenog. zemljomjera^ to će biti sjegurno i većini barem poznat sadržaj, smjer i svrha, naredbe kr. hrvat.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poposlove od 26 veljače 1877. br, 15.660. od g. 1876. Naredba kojom su izdani propisi, tičući se ovlaštenja civilnih tehnika za izvršivanje mjernictva. Nije mi svrha da ovdje reproduciram tu i onako poznatu naredbu, već ću samo da spomenem, da je ista od najveće važnosti, po uredjenje mjerničkih odnošaja u našoj domovini, ter da toli svojim sadržajem koli i svojimi konsekvencijami, daleko nadkriljuje onu naredbu, o kojoj ću malo kasnije obzirnije koju reći, t. j . naredbu koja bar donjekle imade označiti položaj t. z, civilnih šumarah, prema inim. Akoprem je nadalje, struka gradjevna u našoj domovini tek u najnovije doba, zadobila ono mjesto u središtu naše uprave, koje joj bezdvojbeno pogledom na važnost pripada, to vidimo ipak, da je vrhovna upi-ava te struke, već kud i kamo, svojimi napremicami umjela prestići struku našu. Mi koji žah bože još i danas životarimo na temeljih dobe jur daviio u narodu našem zaboravljenoj, — ipak već danas i zbilja moramo u mnogom pogledu — zazornim okom pratiti najnoviji razvoj te drugarice naše, na poiju praktične djelatnosti. — Nećemo za sada ipak ovdje da izpitujemo, u koliko li smo sami, mi šumari, tim odnošajem sukrivci, dovoljno je bo, da priznajemo istinu. Za da se pako odviše neudal^jim, od naumljenog cilja, prelazim na samu stvar i bit ovoga članka. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 68 — Osposobljenje za samostalno t. j . ovlašteno šumsko gospodarenje, stiže se u nas polaganjem t. z. višjeg šumarskog državnog izpita, kako no ga u nas još sveudilj na najveći uštrb stvari, propisuje poznata naredba od 16. sieč. 1850. Onaj dakle, koji se može izkazati svjedocbom vrhu tog izpita, imao bi se kod nas smatrati u smislu § 22. šumskog zakona, sposobnim i vlastnim za šumsko gospodarenje. Svjeđocba o položenom šumarskom državnom izpitu, dakle, prvi je i zadnji uvjet kojim se svaki šumar, bio javni ili civilni izkazati mora, hoće li da mu se rad smatra zakonitim. I tu vidimo već prvu bitnu razliku medju prije spomenutom naredbom o osposobljenju osoblja mjerničkog, i osposobljenju osoblja šumarskog. Naše ustanove nepoznaju nit razUke u naobrazbi i školovanju, naukah i školah, taj naš jadni šumarski državni izpit, koga je sve javno mnenje i u domovini našoj jur davno osudilo — imade ipak danas još toliku moć, da izjednačuje sve razlike školah i naobrazbe! Naravno da se ni država sama danas već neobazire, na tu anomaliju, i u Austriji bo, a i u Madjariji, vidime da su jur napustili ta preživjela načela, i tamo i tuj već postoje posebne i stroge i svrsi shođne ustanove u pogledu osposobljenja kanđidatah državnog šumarskog činovničtva. Samo u nas još drže*, da šumaru netreba naobrazbe humanitarne, da mu suvišna naobrazba akademička, jednom riečju suvišno sve ono, što se druguđ smatra tek temeljem mogućnosti, traženja pripustu izpitu, za osposobljenje. Kako mi medjutim, nije danas u obće rešetati ođnošaje naobrazbe našeg šumarsko - upravnog osoblja, već cilj, označiti potrebu izdanja shodne naredbe u pogledu osposobljenja i ovlaštenja našeg civilnog šumarskog osoblja, to ću sada prelazeć ostalo, preči odmah, na razmatranje naredbe od 30. prosinca 1858. Uzakonjena bo c. kr. naredba od 30. prosinca 1858. sadržaje u § 5. liedeće amo se odnoseće ustanove: Privatni (dakle t. z. civilni ili ti vlastelinski) šumarski činovnici smatraju se kao javni službenici, i diele se gledeć, na službu na dva razreda, a gledeć na uzajamno službeno odnošenje na pet razreda. U prvom se redu nabrajaju: 1. nadšumar, 2. šumar. U drugom se redu nabrajaju: 3. lovac, 4. lovački vježbenici, 5. lugari. Nadalje se tamo još kaže: Koga vlada sposobnim prizna za gospodarenje šumsko, vlastan je služiti se naslovom ovlaštena šumara; a velike gospoštije imaju pravo podieliti i na-. slov nadšumara. To je sve, tim je izcrpljeno sve što naši zakoni ob osposobljenju t. z civilnih šumara propisuju. Koli nepodpuno i loše, u prispodobi s onim prije spomenutim, u pogledu t. z. civilnih mjernika?! * U naSoj državnoj šumarskoj upraTi ne više, tamo se bo polag najnovije narodde za Mievaju posebni strogi šumarski državni izpiti položeni u Pešti, ter svršenje naukah na akademiji u Chemnitzn. Opanka uredništva. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 17 <-- 17 --> PDF |
~~ .69 — Nu pa neka bi bilo i to, samo da se drži — nu ni tome nije tako. Tako znamo vlastelinstvah u Hrvatskoj, koja imadu t. z. šumarnika, koji niti ovlašteni nisu služiti se naslovom šumara, u koliko bo neimaju državnoga izpita, ^namo nadalje vlastelinstvah koji pod imenom šumarah imadu Ijadlh, koji ni zakonite sposobnosti za lugara neimaju, a znamo i to, da kod nas danas još javne šumarsko-vještačke radnje obavljaju ljudi, koji nisu ovlašteni šumari i t. d. i t. d., bilo bi toga i odviše, da uzmemo sve te nepođobštine rešetati, koje u tom pogledu u nas još sveudilj vladaju. Kad bi to sve išlo samo na račun, pošlo- i službodavaca, mi se sjegurno ne bi na to ni obazirali, nu žali bože to sve ide na račun narodnog blagOvStanja i na uštrb struke naše. Hrvatska imade, dan danas jur hvala Bogu dovoljan broj osposobljenih strukovnjaka, za da se uzmogne zakrćiti put švindlu i neznanju, i stoga držimo, da su sve ustanove, koje god još takove abnormalne odnošaje u nas dopuštaju, na uštrb razvitka šumarstva i šumarske struke u Hrvatskoj, a da je stoga dužnost svakoga lirvatskoga šumara, nastojati oko poboljšanja takovih odnošaja a poimence, da je tomu zvano takodjer i ovo naše družtvo. Nadajuć se odzivu svojih drugovah, zaključujem time taj dopis, željom da bi ga i slavni upravljajući odbor prigodom ustanovljivanja razpravah za ovogodišnju šumarsku skupštinu blagoizvolio u toliko uvažiti, da na dnevni red iste takodjer i pitanje „ob osnovi zakona o´osposobljenju i ovlaštenju šumarskog osoblja stavi." U Podravini , mjeseca siečnja 1884. — m —- Postotak odpadka kod izradbe drva. Sfcani more od Ohoja Mujo, I mi koaja za trku imamo. Narodna. U I. svezka ovoga lista imao je dobrotu g. J. J. u J. spočitati mi njeke mane moje razpravice, tiskane pod gornjim naslovom u VI. svezku 1883. god. Pošto vidim, da se nas dvojica nerazumijemo, ili bolje rekši, da g. J. J, mene nerazumije, to neka mi bude dozvoljeno pomenutoga g. pisca upozoriti na sliedeće . Kritika rečene razpravice mogla je dvojaka biti, naime, ili se mogla ocieniti tendencija iste ili sama razprava kao sredstvo tendencije. Čini mi se, da je velepoštovani g. kritičar — prem vatreni pristaša okularne metode — ovaj zadnji modus odabrao, a to možda zato, jer je zahvalniji. Gospodinu kritičaru nije naslov moje razpravice po ćudi, on rabi rieč „deblovine", a ja „drva", jer osim deblovine ima kod stablovja i dragih dielova, iz kojih se tehnička roba proizvadjati može. Nadalje veli, da sara napao dominirajuće nazore o kalavostnom koeficientu, a ipak sam ja govorio i o odpadcih, i´obe, koja se neciepa. * Vidi; „Šumarski lisfe". Svezak VI. g. 1883. |