DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 63 —


struga i sijaset sličnog nepokazuje napredak drvarske industrije, uzprkos svijuli
tučbenih i kovnih i/.našasća poslednjih decenija!


Uz obći napredak drvarske obrti pako, držim da će nedvojbeno takodjer
i javorovini vriednost poskočiti, te da se već u buduće ni šumarstvo neće aioći
uzgoju te koristne vrsti drveća opirati.


Ja sam, upoznao sara, njeke trgovačke tvrdke, s vrstnoćom naše hrvatskošvicarske
javorovine, te mogu reći, da se danas Beč malo ne izključivo samo
našom javorovinom kod pravljenja oplatice (tburnire) služi, a isto tako rabe u
Beču javorovinu našu i za tiskanje plastičnih drvenih nakita.


Pokusi jest nadalje dokazano, da je^za pravljenje fournirah baš naša hrvatsko-
švicarska javorovina najbolja, te se stoga možemo pravom nadati, da
će si ista skorim prokrčiti put i dalje, a to tim više, što ju novije doba počeše
rabiti takodjer i za zgotavljanje sjedalah, u pokućtva Thonetovog sustava.


Kako na dalje, jedna te ista vrst drva, uslied raznolikih položaja gorja
vodah, podnebja i t. d., zatim ushed odnošajah stojbinskih, kao i načina uzgoja,
raznohko u svojih tehničkih svojstvih, bez da bi znali sredstva umjetna, protiv
tome, to se ni naš tolikimi vrlinami odlikujući se javor gornje Krajine i riečke
županije Ije potisnuti moći neće.


Traži se pako za fournire biela, žilava i pruživa javorovina, kakovu ju
samo kraške gore proizvadjati mogu.
Napokon ipak nevalja mimoići ni to, da se javorovini još i koješta spočituje
— nu tom će se manom ipak moći lasno uz racionalno šumarenje odmoći.


Prigovara se bo, da nije jednoliko specifično težka, a zato i u mehaničkih
svojstvih vele raznolika. Spočituju, da je prestara, srčikova, usljed neumnog
prebiranja i haranja šumah čvorasta, vrljikava, pjegasta, krivudasta, a u porastu
nepravilna, na strracih uzrastla obično bokasta, i kojekakove ine mane, kojim
se ipak umnim uzgojem bude odmoći moglo.


Što bi pako valjalo u tome pogledu u nas ponajprije učiniti, jeste po
mome mnienju sUedeće: Javorovina treba, da se do 20. godine (osobito u hrvatskoj
Švici) čim bolje nastoji očuvati od poznih mrazovah, da se sklop krošnja
i pravilnost priraštaja nastoji u onoj mjeri uzčuvati, kako to javor iziskuje, uz
uporabu prieborne sječe. Smjes šumah,^u kojih ćemo javor uzgajati, može na
položajih manje izvrženih i do 0´5. javorovine uzdržavati, a najbolje ćemo ga
moći uzgojiti u smjesi sa jelom, omorikom i bukvom, a valjat će pri tome
uzeti takodjer i primjereni obzir toli na vladajuće vjetrove, koli i pritisak sniega.


Čim se bo normalniji uvjeti uzgoja javorovimi sđruže, tim se i stablo u
javora pravilnije razvije, a po tome mu i drvo bude više koncentričnih godovah,
a i specifična težina pravilnija, a biti će stoga zadaća šumarah, da javor samo
tamo njeguju, gdje se gori spomenutim uvjetom udovoljiti dade, a bit će to u
nas osobito na sjevernih i sjevero-zapadnih obroncih, po dohnah i uzvisitih nu
zaštićenih ravnicah.


Zaključujuć time ta naša razmatranja o javoru hrvatsko-švicarskom, držimo
da smo dovoljno ocrtali i velevažnost, te vriednost te vrsti drveća po drvarsku