DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 23 —


Gledom na starost sastojina, nalazimo u velegorici zastupane u obće iz


premješane sve dobe starosti, tako sam nailazio na zdrave jele u starosti od


200 i više godinah.


Sitnogorica imade starost od 10—50 godinah.


Za da ovdje saobćene podatke noobteretimo neizvjestnimi navodi, nećemo


se ni upuštati u brojno izkazivanje drvne zalihe šumah ovoga okružja, spomi


njući ipak, da je ista gledom na ogromnost prostorine šumske, sjegurno veleznatna.


Što se nadalje odnošaja prometnih sa šumskimi proizvodi tih šumah tiče,
spomenuti nam je sliedeće: Od prometilah nalazimo prije svega još iz dobe
turskog gospodstva proiztićuću, okružje od zapada prema iztoku prosjecajuću
cestu. Cesta je ova medjutim usljed nepovoljnog pada vrlo zla. Osim ove
ceste nalazimo još ukupno 9 loših putevah, ostala prometila šumska pako ograničuju
se jedino na staze i onda na njeku vrst zendjoklizi. Transport drva
obavlja se prema tome ponajviše tovarnimi konji — a samo u vanrednih slučaj
evih, nalazimo i po koja kola u šumi.


Prometila ova u koliko i jesu kukavna, dostatna su medjutim, za da se
po njima žiteljstvo najnuždnijimi šumskimi potreboćami providiti uzmogne, u
koliko s druge strane ipak svako racionalno exploitiranje tamošnjih šumah
onemogućuju.


Od najveće važnosti po dojduće uredjenje šumarsko-gospodarskih odnošajah,
jest uredjenje uživanja šumah po žiteljstvu, koje se uredjenje bude i
ovdje moralo odkupom pravah služnostih obaviti. Po starom turskom običaju
uživaše žiteljstvo šume neograničeno i bezplatno, u koliko se bo samo onda,
i to neznatna desetina u državnu blagajnu plaćaše, kad je tko u svrhe industrijalne
drva trebao. Seljaci imadijahu uz to još i pravo prodavati drva, u onoj
mjeri, koliko mogoše na svojih tovarnih konjih dopremati u grad — a i paša
od vajkada bje slobodna. Nije dakle ni čudo, ako se Bošnjak danas smatra
prikraćenim u svojih pravih, kad vlada i prije jur postojeće, nu neprovadjane
naredbe, nastoji po malo oživotvoriti.


Loša prometila i odaljenost ovećih tržištah onemogućiše do sada svaku
izvoznu trgovinu drvom. Nu kako rekosmo shodnim uredjenjem Sane, dalo bi
se tome u mnogom doskočiti, kao što bi se, uz trajnu zaslužbu, dala ovuda
dobiti i dovoljna množ radnih silah uz odštetu od 30—35 novč. na dan.


Proizvadjati pako bi se moglo: laktovina svake vrsti (u koliko bo postojeće
vode omogućuju uredjenje jeftinih pilanah), gradjevno drvo, dužice kao i
gradja svake vrsti.


Dosadanja se uporaba medjutim ograničuje tako rekuć lih na pokriće potrebštinah
na drvu u domaćoj porabi pravoužitnikah. Karakteristično je pako,
da se u obsegu cielog okružja, niti jedna jedna jedina pilana do sada nenalazi,
a isto tako se i Bošnjaci nesluže pilom, već malo ne izključivo samo sjekirom.


Nješto se malo gradje potroši godimice za erarske gradnje, ili inake
javne gradjevine kao u. pr. za crkve, mošee, škole i t. d., za koje se drvo
takodjer bezplatno izdaje. Prodaja drva vrlo je neznatna, a priležeća skrižaljka
predočuje nam tu vrst trgovine u g. 1882.