DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 — koze bud samovoljno u tih šuma; na očigled domaćih žiteljah — ili pako dozvolom starešinah sela, koji se time već okoristiti znadu. Kako se te šume uživaju prava je grozota, nu tomu nije ni čudo — sjetimo li se prije rečenoga, a da je u njih kamenita podloga— već bi davna i mi na mjesto njih imah goljeti, poput onih na Krasu. Ote šume nadalje sjeku i oni žitelji, koji su heni ići po dobiveno drvo u imovinske šume, kao i oni, koji nisu kadri dobiveno drvo izraditi. Upliv tih šuma po ostale šume vele je raznolik.- Njekoji pravoužitnici neće dobiveno drvo u šuma imovne obćine, ako je iole kvrgasto te ako je težko kalavo, iz rečenih šuma izvažati, — tražeć radje u grmacih svoju potrebu, ter sjekuć tamo preko zime često po više rali šume bez obzira što mu treba ili netreba — doklem svoju tobožnju potrebu nepodmire. Drugi žitelji opet neimajuć ushed diobe dovoljno silah u kući, obaraju stabla, granje što mogu sami sjekirom okrešu i odnesu, a ostalo ostave u šumi ležati. Njekoji opet neimajuć vozne marve ter po tom nemoćni da iz udaljenih sječinah drvo voze — bježe u bližnje grmake — te nepazeći čiji su, sjeku do volje, čineć tako najviše štete, nit im se može šta na ime naknade oduzeti. Uslied toga ostaju u sječinah imovinskih šumah, godimice lošija stabla i klade ležati, a pošto ih nitko neće obarati i izvažati, trpi time naraštaj mladje šume, dočim se opet osobito one bliže selah brzo proredjuju. Oni ovlaštenici nadalje koji svoje drvo svake godine hepo sjeku i izvažaju, i opet druge godine dobivaju tek ona lošija preostala stabla, štono ih prvašnji izvesti nehtjedoše, a od tuda onda i zlovolja i vika na šumsku upravu i osoblje iste. Od tuda nadalje i ona narodna : „mi sječemo naše grmake pa je nismo zatrajali, pa tako nećemo ni prave šume zatrti, stoga ju netreba niti čuvati, ni uzgajati, mi spavamo a šuma raste". Ako li se pako oblasti još za dobe nezauzmu za to, da se te selske šume, od sjekire kao i prekomjernoga sječenja uzčuvaju, trpiti će i trpe imovne obćine, jer kad se selske šume sasjeku, zahtievati će se od imovinskih šumah, da pokriju taj višak umišljene potrebe na drvu, u naroda. Sječenje selskih šuma neproteže se samo na sitne, nego i na visoke najbolje hrastove sastojine. Tako znamo obćinu, koja imade visoku hrastovu sastojinu u dobi od 40—60 god. u površju od kojih 15 ralih — ista šuma stajala je iza krajiške uprave u podpunomu sklopu te se je imala prorediti. Oblast na zamolbu dozvoli, da se proredi; proredjenje dotično procjena obavljena bi, — potištena, suha, nezdrava stabla budu markirata — te bi stoga svaki bio mislio, da su ta stabla jur unovčena i izvadjena; nu tomu nije tako, ta stabla još i danas tamo stoje, r- ali su zato špekulanti — najbolja stabla kriomčarenjem i po noći u svoje sebične svrhe uporabili, bez da bi obćinska blagajna u tu svrhu ma jedan novčić dobila bila. Druga obćina na prijavu lugara morade dati izsječeni šumski kompleks, ali i to valjda sporazumno s obćinskimi organi, procjeniti, — procjena bi obavljena — prijave podnesene, i tako do danas, pa nikomu ništa. |