DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 17 — Koji će vješt, izkusan i okretan strukovnjak uztvrditi, da su gornji odpadci, koji za razne sortimente od 25 do 67"/,, variraju, nepomični? Nitko! Gornji postotci imaju se pače kao nepomični samo u toliko smatrati, što su do sada izkustvo, analize i ostala razmatranja iste minimalnirai ustanovile. Tako jo n. pr. uredovna istina, da lOO™"´´ deblovine neće više dati gotove robe, nego se to u gore označenom razmjeru vidi. Nebi li tko htio vjerovati, to će se i njemu prilika pružiti, za da se uzmogne u prt´dmetu osvjedočiti. Posvjedočiti ćemo uredovno, da 100™´^ jelovih i smrekovih kusa (trupaca) dade najviše 2300 žaganica, S´s"´´- dg.; 26´´´´´- sir.; i 2-o deb.—U ovom slučaju jest odpadak, ne kako bje gore minimalno rečeno 33 nego 40"/(,. Ako pako g. Ilić nebi htio vjerovati, da će, kao u ovom primjeru, kod svakog sortimenta biti odpadci deblovine veći, to smo spremni njega uz praktične pokuse 0 našoj tvrdnji osvjedočiti. Neka izvoli g. Ilić obstojeća izkustva raznih autora uzeti u obzir, viditi će, da naši " „ nepobudjuju sumnje, samo da bi gg. kojim su ti poslovi dodieljeni, precizno postupala, pa bi jamačno onda kod nas i manje prijavnih listina stanovitog karaktera (!) bilo. Veli g. Ihć: „Legalnoj robi lako je u šumi sa strane privući robu potičuću od nedoznačenih stabala, kako to zaista većinom i biva u prebornih šumah, gdje je nadziranje sjeka vele otegoćeno". Proti tome prosvjedujemo, jer upravo proti g. Ilica tvrdnji, privučena roba nosi na ćelu znak lopovštine. Prosti težak došav pod stablo riedko će se kada prevariti, što će iz njega izvaditi. Pa da se znanstveno naobraženi strukovnjak neće, kad se podade sa svom voljom svojoj zadaći, ii kratko vrieme orientirati i ođkriti lopovštinu? Nije li mu onda dužnost naći ili naći dati panjeve od pokradenih stabala? Nema li za to dovoljne uredovne vlasti? Nadalje nazivlje g. Ilić gornje minimalne medje „šišmišova norma" o kojoj tvrdi, da je postala uplivom nekadašnjih pristaša okularne metode. Zbilja nemožerao okularnu metodu sa minimumom odpadci deblovine dovesti u sklad, te je i sam g. Ilić dokazujuć svoje, žagao kus stanovitih dimenzija i t. d. — Mislimo da smo ovime samo udovoljili g. Ilicu i da će se više gg. strukovnjaka u to kolo uhvatiti, za da se jednom predmet ili bolje rekuć pitanje to dostojno ventihra, te da se i u ostalom ponašamo ne robski, nego moderno vještački. — Selske šume u bivšoj Krajini i njihovo stanje. Piše Tomo Bogocvić, protustavnik. U bivšoj vojnoj Krajini iraađe izim državnih i od tih postalih imovno obćinskih šuma, takodjer i t. z. selskih šuma; koje su vlastničtvo pojedinih selah, dotično političkih obćina. Obće je poznato: da se sa državnimi, imovnimi a takodjer i sa privat nimi šumami, mora po načelih umnoga šumarenja gospodariti -- no gore po menute selske, dotično obćinske šume, koje se nazivaju „grmaci" (Orts- oder 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 18 — Gemeinde-Gestriippe) kao da su bez svakoga nadzora, uprave i strukovnoga gospodarstva, jednom rečju kao da stoje izvan zakona. Kao što u starom pro vincijalu, imala su i u krajini prije segregacije pojedina sela, svoje selske šume, tako zvane grmake, koji grmaci ipak dosta znatne površine zapremaju. Svaki šumar a i prijatelj šumarstva koji te šume poznaje, posvjedočit će nam, da se na iste nikakav obzir niti za krajine, a niti sada neuzima; te do čim se sa segregiranimi šumami ipak nekako upravlja i gospodari, to su selske šume jošte uvjek same sebi ostavljene. A kad je tomu tako, netrebamo se niti pitati: šta takove šume selu i obćini koriste? Glavnice su to bezkamatno uložene. Neprećerano govoreći, takovih šuma imade u jednom jedinom kotaru Belovarske podžupanije u površini od 3—5000 jutarah, obrasle su stranom čistimi, stranom opet mješovitimi šumami, hrastovinii, bukovimi, grabrovimi, jalšami, brezami, lieskami i t. d., u dobi od 5, 20, .50 a i lOOgodinah; njeke njili su visokoga, njeke srednjega (?), al ponajviše nizkoga uzraštaja. Šume ote ili su od prije kao takove obstojale, ili su na odaljenih zapuštenih zemljištih naravnim načinom naplodjene. Iste nalazimo po dolinah, nuz potoke, medju vinogradi, po brežuljcih i vododerinah. Medju vinogradi neobhodne su radi puzanja i odvaljivanja zemlje. Zaliti je samo, da to nitko neuvidja; a ipak da nije tih šuma medj vododerinami, već bi većina poljah sama vododerinom postala bila. Isto tako važne su te šumice i radi vode — na postranih poljana bo nenadje se nigdje vode ni izvora i tako bi paša tih poljah, da nije vode u tih šumah, bez porabe ostala. Nakon provincializiranja krajine uvidila se je potreba, da se ipak i nad ovimi šumami njeki nadzor uzpostaviti mora, u koliko li su se pojedinci kao i pojedina sela počeli timi šumami koristiti, dočim su ipak obćine za te selske šume porez i ostale daće namicati morale. Upravitelj imovinskih šumah bo pređpomenutoga kotara, pokrenuo je to pitanje uvidivši, da se te šume raačuhinski zatiru, u korist pojedinaca, te je stoga uputio obćine, da su umolile koli kr. podžupaniju toli i imovnu obćinu za dozvolu, da lugari imovne obćine nuzgredice i te selske šume nadziraju; — što bje i dozvoljeno. Uspjeh te napremice navesti ćemo kašnje, a sada da vidimo tko U uživa te šume? Domaći, pravi bivši graničari, dobivaju sve svoje potrebe na drvu iz imovinskih šumah, ele ovi tih selskih šuma sasma neznatno uživaju. Ove selske šume uživaju dakle oni, koji posjeda neimadu, koji se za njeko vrieme u obćinu dosele t. j . stranjski, danas do sutra u obćini živući ljudi — koji baš nikakovo pravo na te, kao ni na ostale šume neimadu; nadalje ih uživaju jošte i razni ljubimci obćinskih organah, kada jeftino do besa doći žele. Glede paše po tih šunui isto je tako; stranjski doseljenici uzgajaju si ovce i |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 — koze bud samovoljno u tih šuma; na očigled domaćih žiteljah — ili pako dozvolom starešinah sela, koji se time već okoristiti znadu. Kako se te šume uživaju prava je grozota, nu tomu nije ni čudo — sjetimo li se prije rečenoga, a da je u njih kamenita podloga— već bi davna i mi na mjesto njih imah goljeti, poput onih na Krasu. Ote šume nadalje sjeku i oni žitelji, koji su heni ići po dobiveno drvo u imovinske šume, kao i oni, koji nisu kadri dobiveno drvo izraditi. Upliv tih šuma po ostale šume vele je raznolik.- Njekoji pravoužitnici neće dobiveno drvo u šuma imovne obćine, ako je iole kvrgasto te ako je težko kalavo, iz rečenih šuma izvažati, — tražeć radje u grmacih svoju potrebu, ter sjekuć tamo preko zime često po više rali šume bez obzira što mu treba ili netreba — doklem svoju tobožnju potrebu nepodmire. Drugi žitelji opet neimajuć ushed diobe dovoljno silah u kući, obaraju stabla, granje što mogu sami sjekirom okrešu i odnesu, a ostalo ostave u šumi ležati. Njekoji opet neimajuć vozne marve ter po tom nemoćni da iz udaljenih sječinah drvo voze — bježe u bližnje grmake — te nepazeći čiji su, sjeku do volje, čineć tako najviše štete, nit im se može šta na ime naknade oduzeti. Uslied toga ostaju u sječinah imovinskih šumah, godimice lošija stabla i klade ležati, a pošto ih nitko neće obarati i izvažati, trpi time naraštaj mladje šume, dočim se opet osobito one bliže selah brzo proredjuju. Oni ovlaštenici nadalje koji svoje drvo svake godine hepo sjeku i izvažaju, i opet druge godine dobivaju tek ona lošija preostala stabla, štono ih prvašnji izvesti nehtjedoše, a od tuda onda i zlovolja i vika na šumsku upravu i osoblje iste. Od tuda nadalje i ona narodna : „mi sječemo naše grmake pa je nismo zatrajali, pa tako nećemo ni prave šume zatrti, stoga ju netreba niti čuvati, ni uzgajati, mi spavamo a šuma raste". Ako li se pako oblasti još za dobe nezauzmu za to, da se te selske šume, od sjekire kao i prekomjernoga sječenja uzčuvaju, trpiti će i trpe imovne obćine, jer kad se selske šume sasjeku, zahtievati će se od imovinskih šumah, da pokriju taj višak umišljene potrebe na drvu, u naroda. Sječenje selskih šuma neproteže se samo na sitne, nego i na visoke najbolje hrastove sastojine. Tako znamo obćinu, koja imade visoku hrastovu sastojinu u dobi od 40—60 god. u površju od kojih 15 ralih — ista šuma stajala je iza krajiške uprave u podpunomu sklopu te se je imala prorediti. Oblast na zamolbu dozvoli, da se proredi; proredjenje dotično procjena obavljena bi, — potištena, suha, nezdrava stabla budu markirata — te bi stoga svaki bio mislio, da su ta stabla jur unovčena i izvadjena; nu tomu nije tako, ta stabla još i danas tamo stoje, r- ali su zato špekulanti — najbolja stabla kriomčarenjem i po noći u svoje sebične svrhe uporabili, bez da bi obćinska blagajna u tu svrhu ma jedan novčić dobila bila. Druga obćina na prijavu lugara morade dati izsječeni šumski kompleks, ali i to valjda sporazumno s obćinskimi organi, procjeniti, — procjena bi obavljena — prijave podnesene, i tako do danas, pa nikomu ništa. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 — Treća obćina, koja je prva nadzor po imovinskih lugarih zatražila, koji vršiše svoju dužnost, te svakoga štetočinitelja prijaviše, osobito za vrednija i skupocjenija stabla, — okrenu leđja lugarom, jer joj se ljubimci nemogoše sada više šumom u svoje osobne svrhe koristiti, - nastojeć pod raznimi izlikami maknuti lugare sa službe, za da uzmogne onda svoje ljubimce namjestiti, koji bi mimo selskih šuma valjda žmireći prolazili. Tako opisanim načinom bolje i zrelije selske šume — pojedinci bez obćinske koristi izcrpp, a sitnije ostali i stranci. I tako bi se tim šumam dani obstanka mogli izbrojiti ako i unapried tako ostane. Da se pako i na te šume zaboraviti nesmije evo dokaza: Za vrieme, doklem su sve šume državne bile, bilo je u jednomu selu .50 zadruga, te su dobivale sve potrebe iz tih šuma — sada je polovica tih šuma pripala imovnoj obćini, — a uslied bezkrajne diobe imade u istomu selu gdje je prije bilo 50 sada 200 kuća. Ovih 200 kuća trebaju sve gospodarstvene sgrade i potrebe kao što su i zadruge trebale — može li se pako to sve iz imovnih obćinskih šumah podmiriti? Na ovo neka obćine ovoga a i svih ostalih kotarab same odgovore. A to nas dovodi do zaključka: da je doba i nužda, da se i selske šume u bivšoj krajini pod strogi nadzor stave, i šumami imovnih obćinah priključe — jer i onako ove moraju sve pravoužitnike sa potrebštinami podmirivati. Ufamo se u visoku kralj, zemaljsku vladu, da će obzirom na oskudice što su ostale pokrajine uslied prekomjernoga i nerazborita sječenja šumah pretrpile i trpe — za vremena kod nas nastojati tomu doskočiti. Ovdje su spomenute šume samo jednoga kotara, nu poznate su nam takove i po drugih kotarih, pa je dužnost svakoga šumara nastojati, za da se takove privedu u stanje, u kom bi vlastnikom a ne pojedincem — koristi nosile — a naročito pako da se i na mjestih strmih i t. d. gdje će se svakako radi podnebnih i inih gledištah uzdržati morati i uzdrže, dočim će se pored opisatog načina gospodarenja i nadzora — svakako u kratko vrieme uništiti, a time buram i bujacim otvoriti jaz i to na štetu cielokupnoga gospodarstva. Pitanje uredjenja gospodarskih odnošaja t. z. selskih šumah u bivšoj Krajini, dakle nebi smjelo već dulje ostati neriešenim — nećemo li da nam i ovdje opet, liepi narodni imutak nepodje po zlu. Odnošaji šumah u okružju Ključkom u Bosni. Saobćuje Ivan Marhula, bivši šumarski izvjestitelj u Ključu. Površina okružja „Ključ" u Bosni, iznaše oko 750Q kim. od koje površine i opet oko 0´4 na gospodarske zemlje, 0´55. pako na šume odpada, ostatak pako odpada na neproduktivno tlo. Ogromna ta šumska površina vlastničtvo je države, akoprem po prilici 0 1. te površina na t. z. obćinske šume odpada. Privatnih šumah, nejma u ovome okružju, izuzam manjih, vrlo neznatnih grmaka medju inimi zemljišti. |