DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 284 — difolia", po Darvinu poznatu kao zareznike žderuču biljku. Došavši poslie podne i do granice toga državnoga šumskoga kotara, u samo mjesto Weichselboden zalivalismo se najsrdačnije gosp. upravitelju Hamplu iz Guswerka na velikoj usluzi i požrtvovnosti, kojom se je on od srdca zaista za dobar uspjeh ove ekskursije posvetio. Pod vodstvom nadšumara Kalima iz Vildalpena predjosmo sada iz državnih šuraah, u one austrij. alpinskoga montanskoga družtva. Odputismo se do u blizini Weichselbodena nalazeće se glasovite vodostaje na rieki Salzi, poznate pod imenom „Preseniklause".— Vodostaja ova sagradjena je medju dviema pečinana, koje se obim obalam rieke sasma približuju, te je sva sazidana iz čvrstoga tesanoga kamena a uz to još vezana i željeznimi sponami. Duljina te vodostaje, koja se kano nasip neki poprieko rieke pruža iznaša 50 metara, debljina samoga zida 12 met., a visina 9 met., te je providjena sa tri otvora, na kojih se željezna vrata pomoćju vijka mogu uzdignuti ili spustiti. Vodostaja ova sagradjena je troškom od 120.000 for., te se obzirom na jakost i trajnost same gradnje može smatrati monumentalnim djelom. Od vodare ove dodjosmo naskoro u mjesto Gschčider, a odavle tek kolima, koja nam od strane šum. uprave u Vildalpi na razpolaganje staviše, nakon poldrugi sat vožnje u mjesto Vildalpe, gdje nočismo. Veličanstvenost prirode toga Alpinskoga priedela nije moguće zaista riečima opisati, dosta je ako kažem, da proputuje tamo svake godine mnogo stotinah putnikah i razne struke naravoslovacah, da se dive liepoti naravi. U mjestu Vildalpe pokazivao nam je jošte nadšumar Kahm u vlastitom si stanu krasno uredjenu i obilnu zbirku raznovrstnoga rogovlja od jelenah, srnah, šarenjakah i divokozah, te razne nepravilnosti razvitoga rogovlja, koja sbirkau lovačkom obziru i za prijatelje lova toli zanimiva kao i skupociena. Rano jutrom dne 25. svibnja ostavismo mjesto Vildalpe, te podjosmo neko vrieme uz potok „Hinter\vildalpenbach" a tada nam se je bilo uzpinjati na visoku planinu zvanu „Eisenei´zerhohe", preko koje moradosmo jošte istoga dana doći u mjesto „Eisenerz". Pod šumsko upravni kotar u Vildalpe spada 42000 jutr. šum. površine, položaj tla posve je gorovit, proviručimi glavinami i veoma strmimi obronci providjen. Omorika je od četinjaćah vladajuća a imade u smjesi arišovah i jelah, te je tlo šumsko posvuda prilično obrašteno izim najvišjih nekojih točkah sljemena gorskoga i odviše strmih gorskih obronakah. Zima je ovdje dugotrajna a podnebje jošte strožije nego u prije spome nutom šum. kotaru, stoga je gojenje šumah veoma otegoćeno. Veoma nepovoljno uplivaju na gospodarenje šumami tamo postojeće jošte služnosti, osobito servitut paše, a tom zgodom i drugi šumski kvarovi, kako se u šumi na licu mjesta sami osvjedočismo. U tom se pogledu opaža odmah velika razlika, ako čovjek dodje iz državnih šumah u one alpinskoga mont. družtva. |