DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 278 — iliti za jednu bačvu 70 nvč. a po hetolitar 24 nvc. Ovaj se uspjeh može u toliko označiti povoljnim, u koliko se isti na uštrb šumskog prihoda, kako to jur prije iztaknusmo polučuje, ter koja okolnost omogućuje da se ovdašnje že- Ijezane uspješno s onimi u Štajerskoj natjecati mogu, nu napokon bi silne drvne gromade ovdašnjih šuma još i u većoj mjeri propadale, da neima tih koristnih poduzeća u tom kraju, pa zato ni ne zavidjamo kad si drugi skromnom rentom svoje glavnice uz naše uglavničuju. Izvješće* o poučnom putovanju sa slušatelji šumarstva na kr. gospodarskom i šumarskom u6ilištu VI Križevcih, u mjesecu svibnju 1883 god. po gornjoj Štajerskoj. Šumarski odnošaji velegorja susjedne nam pokrajine Štajerske, pružaju obzirom na način gospodarenja šumami toli zanimivih, kao i obzirom na uporabu i izvoz šum. proizvodah toli važnih predmetah, da je poznavanje i rukovodjenje istih i za šumara u gorskih krajevih Hrvatske od najveće važnosti. Ovogodišnja šumarska Ekskursija proputovav dakle gornju Štajersku, i to: kroz šume državne i one austrijskoga alpinskoga montanskoga družtva, imadjaše liepi cilj pred očima, koj je obzirom na razpoloživo vrieme putovanja i izpunjenje točno ustanovljena programa zaista i postignut. Dne 20. svibnja o. g. krene 11 slušateljah šumarstva pod vodstvom podpisatoga. željezničkom prugom Križevci-Zakanj do Gradca, gdje se je prenoćilo« Dobrovoljno se je ovogodišnjoj ekskursiji pridružio profesor Hlava. Dne 21. svibnja rano jutrom ostavismo Gradac te stigosmo pod večer u mjesto Neuberg, revir jedan tamošnjih državnih šumah, odakle je prava državna ekskursija sliedećega dana 22. svibnja započela, pod dobrohotnim vodstvom drž. nadšumara gosp. Germershausena. Mjesto Neuberg leži u kotlini, okruženo naokolo visokimi planinami, koje bijahu na vrhuncih još pokrite sniegom, te oštrim studnim podnebljem posvedočava to mjesto svakomu stranomu šumaru, da je tamo uzgajanje šumah tegotno. Što se tiče splavljanja drva po vodi, primjećujemo unapred, da bijasmo ove godine tako sretni, transport drva po raznih potocih i riekah gornje Štajerske vidjeti u najvećem obsegu. Nedaleko samoga mjesta Neuberga eto nas kod drvo lovke (Fangrechen) načinjene u potoku Miirzi, koja imade tu svrhu, da drvo ploveće potokom zaustavi i uvadja u tocilni kanal, odakle opet radnici drvo posebnim! kukami vade na stovarišta drva, a kasnije kod ugljevišta pougljene. Do drvolovkah ovih manje vrsti, dopiru samo manji jedan metar dugački trupci i cjepanice, koje su jedino opredieljene za pougljivanje. * Ovo je izvješće visoka kr. zemalj. vlada odpisom od 9. kolovoza t. g. br. 31714 odstupila družtvu na uvrstbu u „Šumarski list". Opaz. Ured. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 279 - Glavne brane ili velike drvolovke, kod kojih se vade svekolika gradjevna debla i oveći komadi drva opredieljeni za izrađjivanje gradjevnoga materijala u piljani, nalaze se u mjestu Krampenu, od Neuberga jedan sat udaljeno, gdje je u neposrednoj blizini drvodvora i veća jedna piljana. Pougljenivanje drva dakle kod samoga Neuberga, koje se drvo kako napomenuh vodom dopriema, obavlja se u velikom. Na ugljevištu kod Neuberga vidjesmo najveće vrsti ugljevnikah pojediine tako ogromne, da zapremaju drvnu gromadu od 400 prostornih metara, u kojih se tečajem 5—6 nedeljah tek drvo posve pougljeni. Na godinu se iz državnih Neuberžkih šumah pougljeni do 22000 prostr. met. drva. Bolji način unovčenja drva, jeste obzirom na veliku udaljenost napućenih gi´adovah, te radi velikih troškovah izradjivanja i prevoza drva željeznicom nemoguć. Lievaonice pako željeza i samokovi, kojih u gornjoj Štajerskoj mnogo imade, potrebuju svake godine za svoj rad mnogo hiljadah hektolitra ugljena, kojega kao stalni konsumenti šum. upravi dobro plaćaju. U samoj blizini Neuberga razvidismo i samokov austrijskoga alpinskoga montanskoga družtva. Glavne brane, koje spomenuh već prije kod mjesta Krampena sastav ljene su iz 38 stupnikah (Joche) uz koje su okomito i paralelno pilotirani stu povi, više metara duboko u dnu potoka. Silno drvo vodom nagomilano ležaše pred timi uhvatnimi grabljami, koje se je tek nakon duljega vremena i pomoćju mnogih radnikah moglo ili za po ugljenivanje dalje tocilati, ili kao gradjevno, svako prema svojoj svrsi u piljani dalje izraditi. Ako je i posao kod splavljanja drva veoma obsežan, uvjetan o veličini i jakosti potoka, te ako i zahtjeva mnogo radnih silah, to je ipako jošte tegot niji posao posije splavljanja potražiti i vaditi zaostale komade drva na dnu po toka, koji ili potonuše ili se na raznih zapriekah obustaviše. Uz sve napore ostaje kod splavljenja neki gubitak drva (Schwemmkalum), koj u tamošnjih okolicah iznaša IO"/" od ukupne množine vodom transpor tirana drva. Piljana u Krampenu tjerana vodom na turbinah od 9 konjskih silah iz pili popreko na godinu do 4000 omorikovih debalah u razne daske. Najjedrija se samo debla omorikah izradjuju u piljani u grede promjerom barma 32 cm. — Uredjenje same piljane, jaki jaram (Gattersiige), u koju pred nami umetnuše 12 pilah, da prepili 5—6 metara dugo deblo u daske, i druge pripreme u piljani bijaše zanimivo motriti. U obće vidismo oko Neuberga prvi dan našega izleta u šume veoma za nimivih pripremah u svrhu transporta drva vodom, bez kojih bi drvo tamo bez koristno ležalo i propalo, koje će gradjevine i predmete svaki šumar znati va ljano ocjeniti, koj im veliku njihovu važnost spoznaje. — Dulje boraviti u reviru |
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 280 — Neuberškom bijaše nam nemoguće, jer se moradosmo žuriti, da jošte isti dan preko Miirzštega pješke dodjemo u mjesto Frein. Oprostismo se nadšumarom Germershausenom i hvalismo mu najliepše na trudu kao vodji našemu. Oko podne dodjosmo u Miirzšteg, gdje bijasuio od strane tamošnjega upravitelja šumah gostoljubivo dočekani. Maleno to mjesto ukrasuje izim velebnih gorah i ciele prirode i divni lovački stan Njeg. Veličanstva našega kralja. Bijaše nam dozvoljeno, da razvidimo krasno nutarnje uredjenje toga lovačkoga stana. Poslie podne nastavismo naš put kroz državni revir Miirzštežki, sve duž obale rieke Miirze i pokraj mjesta „Todes ´VVeih", do šumarije u „Freinu." Prije napomenutoj šumariji u Miirzštegu podpada pod upravu 7413 Hect. šum. površine, koja se dieli u tri šum. čuvarska okružja. Po gospodarskoj osnovi iznaša godišnji dobitak na drvu iz tog revira po 100-godišnjoj obhodnji u visokih šumah čistom sječom rabljenih 12000, a prebornom sječom uživanih 2000 prostr. metara drva. — Čista je sječa najviše u porabi a na visinah gorskih rabi se jedino preborni sjek. Radi strmih i vrletnih gorskih kosah, te radi oštrih i naglih promjenah podneblja imade tamo i mnogo zaštitnih šumah. — Iduć putem od Miirzštega u Frein, koj je svim putnikom toli obljubljen radi divne prirode, imadosmo prilike vidjeti dva omanja šumska biljevišta, a takodjer i hranilište divljadi t. j . otvorenu strehu, u kojoj se jelenom u zimi hrana izpostavi, da nepoginu od gladi. Spazismo i planinu „Veitsch" od 1963 metara absolutne visine, na sljemenu pokritu sniegom, koju nam pokazaše kao dobro lovište divokozah, u kojem da ih se preko 300 komada zadržaje. Da se divljad ne raztjera, dozvoljeno je putnikom samo po njekih označenih putevih u toj planini hodati, jer je to lovište previšnjega dvora. U tamošnjih bo državnih šumah a i mnogih najmljenih obćinskih imadu pravo lova samo članovi previšnjega našega dvora. 0 liepom uredjenju lova i obilnom broju divljadi neka bude samo napomenuto, da je ovoga proljeća do 20. svibnja palo 95 kom. tetrebovah prigodom mrieštenja, a kod jednoga jesenskoga lova na visoku divljad bude ubito po 150—200 i više komada. Pošto prispjesmo pod večer u „Frein", veoma zabitno gorsko mjestance, te tamo i prenočismo, imadosmo dne 23. svibnja rano jutrom nastaviti put naš po ustanovljenom programu, preko t. zv. Hennreitalpe u Guswerk. Rano jutrom dne 23. svibnja razvidismo u Freinu sjemenište jedno gdje se uzgajaju 2—3 godišnje omorike, bori i ariši za presadjivanje na pomladiti se imajućih šum. površinah, a takodjer razne ručne sprave drvarah i saone za izvoz drva. Nedaleko samoga mjesta vidismo piljanu jednu tjeranu vodom, koja samo najjača debla omorikah, koja se nedadu gorskim potokom dalje splavljati, izpili u daske. Zanimivo bijaše motriti i razne utvrde obalah oko Freinskoga |
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 281 — potoka, t. j . iz kamena složene ograde na onih mjestih, kojim bi jaka i nagla voda štete naniela, ili bi se sploveće drvo tamo razilazilo i gubilo. Freinski šum. revir obsiže do 13000 jutara u njem je skoro sama omorika vladajuća. Vidismo takodjer napredno uzraslih omorikovih sastojinah, koje prorediše u dobi izmedju 30 — 40 godinah. Nu najzanimiviji predmet u tom reviru u pogledu prevoza drva Jeste naravna tako rekuć, vodara, zvana „Taschelklause." Dočim je gradnja vodarah u svrhu transporta drva vodom, skopčana često osobitimi potežkoćami, a svakako znatnimi novčanimi troškovi, pospješuje ovdje sama narav najjednostavniji i najjeftiniji prevoz drva. Dvie pećine kroz koje Freinski potok prolazi približe se tako jako, da razmak istih najviše 5 metara iznaša, za pečinama nalazi se gorska kotlina, koja se u to vrieme pretvori u malo jezero kad je vodara zatvorena t. j . odtok vođe za neko vrieme prekinut. Vodara se ova prema množini splav- Ijati se imajućega drva potokom više puta na dan otvori, iz koje voda tada silom nahrupiv digne u potoku nasjedale trupce i zaostala drva, te odvadja do mjesta opredieljenja. Djelovanje i korist ove vodare vidismo najbolje kad istu pred nami otvoriše. Istom je vodarom u savezu i vodena kliz, kojom se može na dan do 400 prostor, m. drva splavljati, i kojom je ove godine već tociljano 4000 prostor, m. drva i 200 kom. gradjevnih debalah. Nakon druga jošte dva sata hoda dodjosmo na t. zv. „Hennreitalpu" gdje nam Ijubezno u susret dodjoše gospoda šumarski upravitelji Brandstiitter iz Vegscheida i Hampl iz Guswerka, koji potonji kao ravnatelj i učitelj na lugarskoj školi u Guswerku povede sobom i sve svoje učenike, da bude više mladeži a doček ljepši. Odpočinuv ovdje uz prijateljski doručak koji nam priredi upravitelj Hampl, dodjosmo pod večer u Guswerk. U zgradi šum. ureda pokazivao nam je upravitelj Hampl liepu sbirku šum. proizvodah i prorezah drva, a osobito po zareznicih kao i raznimi bolestmi oštećena stabla. Predmeti ovi njegovim nastojanjem sabrani i izloženi veoma su poučni u pogledu čuvanja šumah i uporabe šumskih proizvodah. Lugarska škola u Guswerku, koju jošte isti poslie podne razvidismo, utemeljena je na državni trošak, a otvorena u listopadu 1881. god., te je pravi internat. Zadaća je ove škole, da uzgoji valjano i pošteno šumarsko pomoćno i lugarsko osoblje, koja svrha se zaista postizava samim ustrojstvom tamošnje škole tako teoretičkom naobrazbom učenikah, kao i raznimi praktičnimi radnjami, koje su dužni ovi mladići u šumi izvadjati. — Vrhovni nadzor nad tom školom vrši c. kr. ravnateljstvo državnih šumah u Beču, a dotični šum. upravitelj u Guswerku jeste odgovorni predstojnik ove škole i prvi učitelj, komu je jošte dodieljen assistenta jedan ili pomoćni učitelj. U pravilu se neprima više od 15 mladićah iz Štajerske i gornje Austrije u tu školu, Zemaljskimi stipendiji od 200—250 for. uzdržaje se 10 mladićah, — Naukovni tečaj traje 21 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 282 — 11 mjesecih t. j . od 1. listopada do zadnjega kolovoza buduće godine, te se dieli na dva poljeća, tako, da se sva teoretična obuka svršava u prvom poljeću, a ta se sastoji u: računstvu, mjeračini, nješto prirodopisu, u krasopisu i u izradjivanju manjih pismenih sastavcih, risanju tlovidnomu, u nacrtih šumah i sastojnovidah, nacrtu mostovah, klizih itd. U II. pako poljeću od travnja do konca kolovoza zabavljeni su mladići u šumi izključivo praktičnimi radnjami: kod pomladjivanja i proredjivanja šumah, u šum. biljevištih i razsadnjacih, kod pougljenjivanja drva, u šum. piljanah, kod gradnje šum. putevah i utvrde obalah itd Ako se uzme na um od koje je važnosti po čuvanje i uzgajanje šumah vrstno i pošteno lugarsko osoblje, te kako imademo mi u domovini manje više nepodpuno i neokretno lugarsko osoblje — nebi se smielo u nas nimalo više odgadjati uredjenjem posebnoga lugarskoga tečaja. Sliedećega dana, dne 26. svibnja, prevalismo pješke put od Guswerka do Weichselbodena, a odavle vozismo se kohma u „Wildalpu." Predvodio nas je i opet dragovoljno g. upravitelj Hampl i to do granice svojega revira, pokazivajuć nam sve važnije u šumarsku struku zasjecajuće predmete. U samom jošte mjestu Guswerku vidismo liepo uređjeno šum. biljevište gdje se uzgajaju 2—3 i 4-godišnje omorike, prosti crni bori, ariši, javori, druge neke listaće za presadjivanje u šumu. Biljevište je ovo baš uzorno uređjeno, te svojim redom i čistoćom pokazuje svakomu, kakovo mora, da bude šum. biljevište. Šumski upravni kotar Guswerka dieli se u četiri čuvarska okružja, a zaprema u cielom 11642 hektara. Visokih gorah radi i dugotrajne zime podneblje je u obće oštro i dosta neprijatno za uzgajanje mladih nasadah i šumah. Godine 1882. izradilo se je u tom srezu 2869 kub. metara gradjevnoga drva, a preko 30.000 prostor, met. drva se je pougljenilo. Dobitak ugljena od svih ugljenarah iznašao je 21575 hektolitra tvrdoga ugljena, a 168.995 hekt. mekana ugljena, u koju svrhu se je 32.188 prostornih metarah drva pougljenilo, prostorni jedan metar drva dao je dakle 5´5 hetkolitra ugljena. Umetno je nasadjeno mladimi biljkami preko 68 hektara šum. površine u godini 1882 troškom od 1580 for. Za uzdržavanje i popravljanje putevah toga kotara u duljini od 54 kilom, potrebiti je godišnji izdatak od 2898 for. Troškovi izradjivanja i transporta drva stajahu god. 1882. — 24940 for. Ukupni ovi izdatci kod toga šum. upravnoga kotara iznašahu jednom riečju u godini 1882. — 82,450 for., a ukupni primitak u istoj godini izkazuje se sa 88.990 for. Obzirom na veoma obsežne radnje kod izradjivanja i prevoza drva, imade tamo i stalno namještenih drvarab. Kuće su im gradjene troškom šum. uprave i uredjene tako, da stanuje na blizo po više obiteljih — dodieljen im je manji komad zemljišta koji obradjivaju, pa imadu svoju stalnu zaslužbu i zanimanje. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 283 — Što se tiče šum. štetah, koje nepovoljno uplivaju na gojenje šumali, to su iste srećom u tom reviru dosta neznatne, a to radi valjanoga i revnoga nadzora lugarskoga osoblja. U cielome bijaše prošle godine po lugarib prijavljen samo 21 slučaj počinjenih krađjah, a isti odsudjeni na naknadu štete sa 15 for. — Kamo sreće, da se kod nas tako malo drva krade. Za šume osobito pogibeljnih elementarnih nepogodah tamo neimade. — Od kukacab je poznat tamo omorikov pisar, nu pošto se marljivo tamani — a drvo odmah iz šume odstrani, nemože se niti znatno razploditi. — Najveću štetu počini mladim biljkam i nasadom visoka divljađ, koja se visokoga lova radi tamo mnogobrojno nalazi. Akoprem imadosmo eto već treći dan našega putovanja po gorah veoma naporni hod od Guswerka do Weichselbodena, zaboravismo ipak na sve poteškoće putovanja, jer imadosmo prilike vidjeti vazda novih stvarih i zanimivih prediuetah. U mjestu Greithu pokazivaše nam umjetnu gojidbu pastrvah ili forellah u posebnoj zgradi, kako se iste od jajeta počamši uz neprekidni svježi pritok vode u posebnih rezervoarih i škrinjah postepeno razviju te nakon više tjedanah opet u gorske potoke napuštaju, da se što više umnažaju. Ovim je plemenitim ribam transport drva u nekih potocih veoma naškodio. Vidismo liepo uzgojene mlade proredjene, i dielom dorasle omorikove sastojine u kojih se je izvela prozraka, a glede stepena prozrake osobiti se je obzir uzeo gledom na položaj podneblje, i ine mjestne odnošaje. Bijaše takodjer zanimivo motriti pougljenivanje drva a ležećih ugljevnicih, gradnja istih, a vadjenje ugljena u drugih ugljevnicih jošte za trajanja pougljenivanja. U mjestu Tiirradmeru dao je upravitelj Hampl nekoliko velikih kamenah, riekom Salzom skotrljanih i uz obale nasjedalih, pred nami dynamitom razpršiti, da neprieče splavljanje drva. U mjestu Rothmoos pako vidjesmo postupak kod slaganja drva u ugljevnike, uspjesmo se tja na klobuk jednoga ugljevnika i baciv žeravku u stožernu ciev upalismo ga. U istom mjestu vidismo takodjer svekoliko potrebno orudje ugljarah, poveću jednu piljanu, učinismo pokuse razprsnivanjem ovelikih kladah pomoćju baruta sa posebno nabitimi vijci („Sprengschraube"). Ovaj se postupak osobito preporuča kod razprsnjivanja mekanijega drva, te je mnogo laglji i jeftiniji od postupka dynamitom, uz to i manje pogibeljan, jer se drvo obično samo na dva diela razkoli, a nerazleti u toliko komada kao kod palenja djnamitom. Zadržasmo se takodjer dulje vremena u krasno tamo uredjenom šum. sjemeništu. Sva sjemeništa, koja razvidismo prigodom našega putovanja nalaze se u neposrednoj blizini lugarskih stanovah, kojim lugarom je osobita dužnost bditi nad time, da potrebiti i najmljeni radnici sve poslove u sjemeništu pravodobno obave. Podjosmo takodjer i na blizo nalazeće se tresetište, koje će se naskoro u polje obratiti, buduć se vađjenje treseta za ogriev tamo neizplaća i jer je sam treset lošije vrsti. Nadjosmo na istom tresetištu kukavno uspjevajuće kosodrvine (pinus montana), a od biljkah dosta riedku jednu vrst, „Drosera rotun |
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 284 — difolia", po Darvinu poznatu kao zareznike žderuču biljku. Došavši poslie podne i do granice toga državnoga šumskoga kotara, u samo mjesto Weichselboden zalivalismo se najsrdačnije gosp. upravitelju Hamplu iz Guswerka na velikoj usluzi i požrtvovnosti, kojom se je on od srdca zaista za dobar uspjeh ove ekskursije posvetio. Pod vodstvom nadšumara Kalima iz Vildalpena predjosmo sada iz državnih šuraah, u one austrij. alpinskoga montanskoga družtva. Odputismo se do u blizini Weichselbodena nalazeće se glasovite vodostaje na rieki Salzi, poznate pod imenom „Preseniklause".— Vodostaja ova sagradjena je medju dviema pečinana, koje se obim obalam rieke sasma približuju, te je sva sazidana iz čvrstoga tesanoga kamena a uz to još vezana i željeznimi sponami. Duljina te vodostaje, koja se kano nasip neki poprieko rieke pruža iznaša 50 metara, debljina samoga zida 12 met., a visina 9 met., te je providjena sa tri otvora, na kojih se željezna vrata pomoćju vijka mogu uzdignuti ili spustiti. Vodostaja ova sagradjena je troškom od 120.000 for., te se obzirom na jakost i trajnost same gradnje može smatrati monumentalnim djelom. Od vodare ove dodjosmo naskoro u mjesto Gschčider, a odavle tek kolima, koja nam od strane šum. uprave u Vildalpi na razpolaganje staviše, nakon poldrugi sat vožnje u mjesto Vildalpe, gdje nočismo. Veličanstvenost prirode toga Alpinskoga priedela nije moguće zaista riečima opisati, dosta je ako kažem, da proputuje tamo svake godine mnogo stotinah putnikah i razne struke naravoslovacah, da se dive liepoti naravi. U mjestu Vildalpe pokazivao nam je jošte nadšumar Kahm u vlastitom si stanu krasno uredjenu i obilnu zbirku raznovrstnoga rogovlja od jelenah, srnah, šarenjakah i divokozah, te razne nepravilnosti razvitoga rogovlja, koja sbirkau lovačkom obziru i za prijatelje lova toli zanimiva kao i skupociena. Rano jutrom dne 25. svibnja ostavismo mjesto Vildalpe, te podjosmo neko vrieme uz potok „Hinter\vildalpenbach" a tada nam se je bilo uzpinjati na visoku planinu zvanu „Eisenei´zerhohe", preko koje moradosmo jošte istoga dana doći u mjesto „Eisenerz". Pod šumsko upravni kotar u Vildalpe spada 42000 jutr. šum. površine, položaj tla posve je gorovit, proviručimi glavinami i veoma strmimi obronci providjen. Omorika je od četinjaćah vladajuća a imade u smjesi arišovah i jelah, te je tlo šumsko posvuda prilično obrašteno izim najvišjih nekojih točkah sljemena gorskoga i odviše strmih gorskih obronakah. Zima je ovdje dugotrajna a podnebje jošte strožije nego u prije spome nutom šum. kotaru, stoga je gojenje šumah veoma otegoćeno. Veoma nepovoljno uplivaju na gospodarenje šumami tamo postojeće jošte služnosti, osobito servitut paše, a tom zgodom i drugi šumski kvarovi, kako se u šumi na licu mjesta sami osvjedočismo. U tom se pogledu opaža odmah velika razlika, ako čovjek dodje iz državnih šumah u one alpinskoga mont. družtva. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 285 — Burni vjetrovi, a takođjer i usovi ovdje se često radjaju, te vidismo na samoj planini „Eisenerzerbohe" poharu jednoga usova, koj je minule zime tamo prošao. Pod silnim teretom sniega, koj se je uz luž obronka u dolinu skotrljao, jeste na prugi kud je prošao i doraslo drveće polomljeno, korienjem izčupano, kamenje odvaljeno, a tom je zgodom sve propalo što bijaše na putu. Nadjosmo na toj prugi i dvie poginule divokoze, koje je usov uhvatio, kotrljao i ubio. Dok dodjosmo na sljeme planine „Eisenerzerbohe" 6000 stopah visoke utrudismo se prilično i to stoga, što imadosmo blizo dva sata hodati neprekidno po sniegu. Taj dan bijaše u obće najnaporniji cieloga našega putovanja, na koji će se svi učestuici ove ekskursije sigurno dugo sjećati. Na samom sljemenu oprostismo se nadšumarom Kahmom a zatim se odmah spuštasmo nuz planinu prema Eisenerzu, gdje nam kod mjesta „Rohrmauer" u susret izadje šumarnik Krauss. Samo mjesto Rohrmauer po sebi je divno, a u šumarskom obziru toli zanimivo, da dulje vrieme tamo postajasmo. Vodio nas je put šumski uz strmu tako rekuć okomitu gorsku stienu preko 100 metara visoku, koj put sagradiše u tu svrhu, da so po njemu iz onih do.sta nepristupnih šumah mogu u obće drva izvažati. Došav do oveće jedne plješine „Rohr" 80 jutara velike, pokazivao nam je g. šumarnik način pomladjivanja i presadjivanja omorikovih biljkah na toj površini. Veoma neshodnim i nesmotrenim postupkom jeste ciela ova plješina godine 1830. čistom sječom pomladjena, a sječa upravo uvedena sa pogibeljne vjetarne strane. Posljedica toga postupka bijaše ta, da se je četiri puta tamo sadilo nu bez svakoga uspjeha, jer je jaki vjetar već prve godine mlade izbojke uništio. Šumarnik Kraus došao je na misao tu, da oko svake presadjene biljke zabije u tlo po tri drvena šiljka, koji skoro nevjerojatno ali ipako občuvahu biljke od pogibeljnoga vjetra i ujedno od obršćivanja po domaćoj stoki ili divljači. Da je taj postupak kod presadjivanja biljkah zaista valjan, svjedoče najbolje na taj način 30 jutarah liepo pomladjene površine. Na podnožju gore nedaleko čarobnoga gorskoga jezera „Leopoldsteinersee" priredio nam je dobrostivo šum. Kraus kola, kojima se duž liepo ovo jezero naskoro dovezosmo oko´ poveće mjesto Eisenerz, glasovito sa svojih ogromnih lievaonicah željeza, od kojih su možda u čitavoj Europi samo jošte veće one u Švedskoj. Iz Eisenerza od\ezosmo se odmah poslie podne željeznicom u mjesto Hieflau. Veoma bijaše zanimivo motriti kod Hieflaua splavljanje drva na rieki Ennsi, koje splavljanje se je upravo to vrieme u najvećem obsiegu obavljalo. Hiljadu komada stupacah drva valjaše se u valovih te rieke, a kod mjesta svoga opredielenja se obustaviše na drvolovki. Veliku drvolovku na rieki Ennsi gradiše već godine 1512., od toga vremena dakako morala se usljed raznih oštetah velikom vodom počinjenih ponovno graditi i često popravljati. Ove drvolovke vlastničtvo su sada |
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 286 — austr. alp. montanskoga družtva, te su 200 hvatih dugačke. Kod istih se sada na godinu izvadi do 8000 prostr. m. drva za pougljenjivanje, neračunajuć mnogo hiljada debalah drva, koja se u piljani izradjuju za razne gradjevne svrhe. Pokraj glavnih uhv. grabljah pružaju se u slici polukruga i druge jošte t. ZV. obranbene grablje „Hilfsrechen", koje imadu zadaću braniti kod velike vode preveliki pritisak drva na prije spomenute grablje te tako ih ćuvati od proloma (Ilechenbrtiche). Kod same piljane dižu se drva iz vode posebnim nastrojem koloturom, te ona opredieljeua za pougljenjivanje i manje vriedno drvo prepili se na kružnoj pili u manje, metar dugačke komade drva. Ogromna kružna pila l´´/4 metara u promjeru radeć silnom snagom vode, prepili u tren preko stope debelo drvo. Razvidismo tamo jošte pougljenjivanje drva u velikom, kod kojega opetovano puta vidimo postupke kod slaganja i gradnje ugljevnjikah, vadjenje i sortiranje ugljena, a posije toga odputismo se jošte u bližnju lievaonicu željeza u Hieflau. Ogromna ta lievaonica potrebuje za svoje 3 peći (Hochoffen) tečajem 24 sata do 3000 hektolitra uglfeua u svrhu talenja željeznih rudah; potrebuje dakle ciele godine 1,095.000 hekt. ugljena, po ćemu se može zaključiti, koliku važnost imadu tamošnje tvornice kao stalni konsumenti obzirom na uporabu, vriednost i najveći dobitak onih šumah. Vrativ se u Hieflau natrag prenoćismo tamo, te sliedećega dana 26. svibnja pod vodstvom nadšumara Pachmajera iz Admonda nastavismo naš put dalje. Šume spadajuće pod upravni kotar admondski površinom od 24000 jutara pružaju svakomu stranomu obzirom na izradjivauje i prevoz šum. proizvođah tako zanimivih i važnih gradjevinah, da bi za točno razmatranje svijuh ovih predmetah boravak Exkursije samo u tom mjestu 8 danah trajati imao, što nam bijaše dakako nemoguće. U tako zvanom Hartelsgrabenu nedaleko željezničke pruge, koja iz Hieflaua u Gštatterboden i dalje u Admond vodi vidismo u inače dosta neznatnom gorskom potoku osobiti način splavljanja drva. Razni vodopadi i gorske bujice povećavaju vodu toga gorskoga potoka tako jako, da se mjeseca svibnja najbolje drva splavljuju. U tom gorskom jarku nadjosmo jošte silnu gomilu sniega od strovaljenoga usova, a vidismo i čarobne vodopade uz okomite gorske stiene. Sa visine od 1000 metara transportiraju se drva pomoćju trijuh klizih od kojih je najveća 3 kilom, u taj potok. Pomoćju vodostaje jedne koja se nad timi suhimi puzalicami nalazi, povećava se od potrebe veličina i jakost toga potoka. Kraj najdolnje od ovih khzih, kojima se u obće na godinu do 4000 prostr. met. drva transportira, gledasmo kojom silom i brzinom drva iz klizih izskaču, opisav luk u zraku od 20 i više metara padnu stupci u vodu, koja ih dalje nosi. Sasma skoro na podnožju gore nalazi s drvolovka, gdje se drva iz vode vade, te posebnom opet klizi, koja je izpod željezničkoga nasipa provučena oskliznu se drva opet svom brzinom i urone u valove brzo tekuće rieke Ennse. Željeznička uprava bila je dužna prigodom gradnje |
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 287 — te pruge, za osjeguranje svoga nasipa svojim troškom sagraditi prije spomenute drvolovku. Odavle vozismo se opet kolima u Gštatterbodeu gdje odpočinusmo, a posije objeda podjosmo u bližnje sjemenište gdje vidismo sasma sitne ponikle ariše u napunoj sjetvi, koja je prije 3 tjedna bila obavljena. Omorike presadjene, u redovit takodjer liepo uspjevahu. U sjemeništu ovom počine znatne štete mrmci (Grjllus grjllotalpa), a od pticah gorske zebe. Vanjskim pako branjevinam i mladim nasadom počine pako jeleni u strogoj zimi, obršćivanjem vršnih pupoljakah baš veoma znatnih štetah. Pogledasmo si jošte skladište drva, te malu bolnicu u kojoj se onesrećenim radnikom i drvarom prva pomoć pruža, te se vratismo natrag do željezničke postaje uGštatterbodenu, a odavle dodjosmo pod večer željeznicom u Admond. Drugi dan dne 27. svibnja razgledasmo na poziv nadšumara Pachmajera u nadšumarskom uredu nalazeće se tlo i sastojnovide te šumske mape i razne nacrte o šum. prevozilih, sve veoma liepo i pomno izradjene radnje. U pogledu šum. knjigovodstva te zaračunavanja tvarih i novca pokazivao nam je nadšumar sve potrebite knjige i izkaze, kojima se uz dosta obsežno poslovanje izkazuje osobita točnost. Ukupna imovina toga šum. upravnoga kotara iznaša po zaključenom inventaru od godine 1882. 468.616 for. Svaki se mjesec zaključeni novčani dnevnici oda.´alju na pi´osudjivanje i potvrdu k šumarskomu ravnateljstvu nalazećemu se u mjestu Weyeru. Poslie toga pogledasmo si jošte veliku parnu piljanu u Admondu, koje su vlastnici Bečani Gerstle i Obermajer. Piljana je ova najveća što ju prigodom ekskursije naše vidjesmo. Imade velikih 7 jarmovah (Gattersiigen) a u pojedini jaram dade se poredati 26—28 pilah (Sageblatter), koje tada iz jednoga debla isto toliko dasakah izrežu. Parni je stroj uredjen na 100 konj. silah, nu radi obično samo sa 60 konj. silah. Od te piljane vode željezne tračnice do rieke Ennse, a tovarni vagon ili kola upuštaju se tračnicami posve u vodu. Kad su radnici drva nakladali, vuku se uzetom od parnoga stroja, natovarena kola od velikoL:a stovarišta kraj piljane i tako se postupak opetuje. Na dan izpili ta piljana do 350 debala, a prije napomenutim! koli digne se iz vode njih do 500 komada. Od znamenitostih mjesta Admonda valja napomenuti, veliki starodavni i liepo uredjeni samostan Benediktinacah. Pogledasmo si krasnu veliku u gotičkom stilu gradjenu crkvu, u kojoj imade divnih rezbarijah u limbovom drvetu. Vidismo veliku salu istoga samostana, 100 koračaja dugačku, u kojoj je smještena knjižnica a u njoj preko 80000 raznih svezakah i do 800 kom. veoma cienjenih rnkopisah 10, 12, 13 i kasnijih stoljećah. Ovu knjižnicu najvećim naporom jedva spasiše god. 1863., kad je silni požar pol Admonda upropastio, dočim je crkva i jedan dio samostana morao se na novo graditi. Poslie podne razvidismo jošte liepu okolicu Admonda, te bi time prava naša ekskursija bila dovršena. |