DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 275 — Nadzor tih ustanova podpađa šumarsko-lugarskom osoblju, žanđermeriji, financijalnoj i carinskoj straži, okružnim i obćinskim organom sigurnosti, te su posjednici lovnih karta dužni takovim na zahtiev te karte predočiti. Tim bismo bili na kratko spomenuli sadržaj važne te naredbe, kojom su do dalnjeg, uredjeni odnošaji lova u zaposjednutih zemaljah. Pougljivanje u banskoj Krajini. Po nadšumaru 0-. :E=a,"a.2ii. U „Oesterreichische Vierteljahresschrift" svezak III. nalazimo članak gosp. G. Pauze, nađšumara u Petrinji, pod naslovom: „Der Holzkohlungsbetrieb bei der Tergover Eisenhuttenge\verbschaft im Banaldistrikt" kojega sadržaj, u interesu naših čitalaca eto u prevodu saobćujemo, kako sliedi: U romantičko-idilično ležećoj kotlini Une, pogranične rieke s Bosnom i bivšom II. banskom krajiškom pukovnijom, leže slikovito se prikazujuće industrijalne oaze, željezane Bešlinac i Tergove, ta jedina indiistrijalna poduzeća tog okružja, ter jedina mjesta potrošbe drva za 49.5000 rahh obkoljujućih ih planinskih šuma. Uslied posebnih odnošaja, vladajućih u netom materi zemlji, utjelovljenom krajiškom području; slabo se mogaše tamo razvijati industrija, tako, da i ono malo željezana i ugljevika, tek u najnovije doba zametnuto. Trgovska željezana biti će prema tome jedna od najstarijih rudokopja tog diela domovine, utemeljena bo bi god. 1805., dočim susjedno, tek pol sata udaljeno rudokopje Bešlinac istom god. 1863. otvoreno. Pa ipak te rudane, svojimi radnici, radnjom i novcem oživljuju, čitav taj inače samotni gorski kraj. Kako u kućama, tako u rudokopju i u šumi, one tek probudjuju žiteljstvo iz letargije, pobudjujuć ga na radnju, ter po tome i doprinašajući mnogu k podizanju blagostanja i narodnog bogatstva. Šumara ipak samo jedan učin prije svega zanima, i to učin, koji je u najtjesnijem savezu s obstankbm tih rudana, a taj je pougljivanje drva i potrošba ugljena u željezani. Ugljevnike te potražiti ćemo sada u zelenoj gori. za da razgledamo, što se oko njih radi i sgadja, za da se upoznamo s načinom, kakvim se u tih strana običaje pougljivati drvo, — a poznata je stvar, da ma sve da se u načelu i svagdje jednakim načinom drvo u ugljen pretvara, ipak svaki kraj svoje osebujnosti i u tom pogledu pokazuje. Godine 1805 dakle sklopi c. kr. ministarstvo rata, kano ti vrhovna za onda krajiško-šumarska oblast, sa željezanom u Tergovi ugovor za dobavu ugljena. Tad dodjoše u te krajeve prvi drvari i ugljari, po svoj prilici iz „Kranjske", kao što to još i danaske biva, za da ožive ovdašnje prašume, po kojih jedva da je do onda i tutanj sjekire ječio. Tada počeše obarati silne i prastare lukve, pod kojimi, tek pre njekoliko godina nestalo hajdučtvo, mnogu veselu užinu sprovede. |