DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1883 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 238 — Tako je opredieljeni dvogodišnji rok prošao, a obćiria nije nikome ili vrlo riedko kome zavat otela, i po tomo su svi pritežaoci zavata imali pravo, na temelju zakona, tražiti da ini obćina i tapije izdade, što mnogi nisu činili stoga jer se onda, kad im je obćina trebala poništiti zavate, molili bili, da im se zavati i pojate ne razvaljuju, pošto nemaju namjeru na prisvajanje zemlje i šume nego samo da za vrieme tu sa stokom borave; a ako su pomalo i zagradili, to je samo toliko da se tu štogod za čobane nadje." Ovakovim su moljakanjem ti zauzimaći od dana do dana, od godine do godine, obstanak svojim zavatima produživali i svaki put pomalo povećavali tako, da onaj zavat, koji je pre 20 godina imao samo jedan plug prostora, danas taj isti zavat ima 15 i više plugova. A kad je ovakovim zavatima po duže vremena prošlo, onda su se pritežavci izticali, kao pravi sobstvenici po pravu dugovremenog uživanja, iztiću se kao mučenici, koji su duže \remena svoj zavat od nasrtaja stranib ljudi branili i goru time očuvali, zaboravljajući ])ri tom na onu grdnu količinu gore, koju su u „državnoj šumi" na brst svojih koza i druge potrebe posjekli, dokle su ovu u njihovim kao što vele zavatima očuvali, i isto ih je obćina tu iz atara samo trpila. Dakle, kad su im se zavati poništiti htieli, onda su se molili, a kad su se dugovremenog prava dočepah, onda su okrenuli ledja svima, t. j . i obćini i državi tako, da danas nedadu ni spomenuti, da su ti zavati obćinska ili državna (obćenarodna), po pravu njihova svojina privatna, po pravu dugovremenog uživanja, koje se uživanje — kao što napred rekosmo — sastoji u dugovremenom držanju stoki torova i kočina na jednom istom mjestu u šumi prilikom uživanja prava službenosti u popaši i žirnici. Na ovaj su način silni zavati po obćenarodnim šumami nastali i dan danas postaju. Na ovaj su način obće narodne šume u ruke pojedinaca prolazile, na ovaj način i dan danas prelaze. Ovakovi zavati ne samo što prostoriju šumsku rešetaju i sužavaju, no staju na put i svakoj radnji, koju bi obćina i država kao pravi sobstvenici šume u istoj preduzeli, o čemu smo se danas dovoljno uvjerili. Od ovih zavata nije moguće državi a još manje obćini preduzimati podizanje, pazenje ni koristnu upotrebu šuma, jednom rieči, nije moguće u njima nikakvu samostalnu raduju voditi. Zavati su ovi crne pjege na tielu naših šuma, zavati su ovi ljute rane, od kojih naše šume naglo propadaju. S toga je u interesu naših šuma neobhodno nuždno, da se obćinske i obćenarodne šume privatnih zavata oslobode, isto se može postići samo strogom promjenom „šumske uredbe" i ostalih zakonskih popisa. Svi zavati, koji su se zatekli do ISfil. godine kad je „šumska uredba" izašla, morali su se za dvie godine po tom a to je do g. 1863. ubaštiniti; nije li ovo učinjeno, — daše ti zavati sada smatraju kao i sva ostala od tog doba (t. j . od g. 1863.) pa do danas samovlastna zauzeća, i kao takova valja ih odmah poništiti i iz šume iztisnuti. Dokazivanje sobstvenosti na obćinsku i obćenarodnu odnosno državnu šumu, baš i po pravu dugovremenog uživanja (§ 931. gnulj. zak.) ovdje nemože imati |