DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1883 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 237 — hvaćaju tako rekuć čitave kose i ritove državne šume. Na ovaj način vještiji zaiiziuid ili bolje reći „kaišari" utvrdjuju so tapijama; jer im sama obćina odnosno komšije njihove, svjedoče, da u takovome stanju napisu se često i takove basnoslovne tapije, po kojima ne samo izdavatelji — podpisnici — no i sam injaoc tapije nebi nam znao na licu mjesta pokazati medje u tapiji označene šume — zavata. „Šumskom uredbom" (§. 61. 92. i 3.) kad je ova u život stupila, a to bje pred 22 godine, — naredjeno je, da svaka obćina sve privatne zavate u svome kotaru nezakonitim putem zauzete, privatnima oduzme, i za dvie godine sa privatnima se podpunoma izravnati ima, t j . ili ili sasvim iz nezakonitog posjeda, pomoćju uredovne vlasti iztisne, ako oni inače sami nebi od osvoje te zemlje odustati htjeli, ili parnicu za nju protiva obćini kod okružnog suda poveli, ili u dogovoru sa oblašću za gospodare iste zemlje prizna i pismeno im izda, koje će se i kod okružnog suda potvrditi. Posije ovog dvogodišnjeg roka, komu god obćina kakav zavat osporavala nije, postao bi podpun gospodar, i ako uredne tapije nije imao, obćina mu je, što više, morala takovu izdati sama. Pripomena ovakovih odredaba „Šumske uredbe" imala je mjesta samo u izključivo obćinskih, a ne i u državnih šumah, kako se to praktikovalo; jer državne šume nisu izključiva svojina jedne obćine, da bi ova sama mogla riešavati, da li se ovaj ili onaj zavat ospori, uništi ili u sili ostavi. Nu po svoj l)rilici, ovim se išlo na to, da se jedanput, kako tako urede odnošaji dotadanjih zavata, pa bih ovi u obćinskih ili državnih šuma; — a u buduće odredbama ove uredbe (§. 7o. i 71.) propisana je kazna za onoga, koji bi nedozvoljenim putem išao na to, da ma štogod od obćinske ih obće narodne šume zauzme. I doista da su ove odredbe izvršene i u samoj praktici promjene u onome smislu, u kome su i ozakonjene, možda bi danas sa našim šumama koHko toliko bolje stajali, no tu je baš čvor u samoj provedbi njihovoj. Čiji su to zavati, koji su to zauzimaći obćinske, državne šume, protiv kojih će, i u Ucu koga će obćine proces da povedu V .. . To su svi gradjani te obćine, to su mahom bogatiji i od upliva ljudi u toj obćini, to su u više slučajeva i sami kmetovi i ostah predstavnici obćinskih vlasti. Naravno, ma u kakvom zvanju i položaju čovjek inače bio, on je prije svega čovjek i kao takav rad je da što više steće, od onog dobra i onim putem, kojim to ponajlakše postići može, a zauzimanje obćinske i državne zemlje prema današnjim uredbam ne smatra se kradjom, nije sramota, a nije ni grehota, pa stoga se ovim dobrom i najlakše koristiti. „Ako me komšije netuže ni ol)lasti ništa neće" i „drvo se na drvo oslanja a čovjek na čovjeka", — veli nam narod, koji se pri zauzimanju šume i obćinske zemlje jedan na drugog doista i oslanja i jedan drugog više manje uzajamno podpomaže, „jer zemlja nije ne znam čija no obćinska" a ako se baš koji i uztuži, taj se učutka time, što se i njemu nješte od te „obćinske" šume odieli, pa mirna krajina! |