DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 161 —


znati će, da je već u samomu početku bilo vrlo težko lugarsko osoblje na to
skloimti da za šumarsko družto plaća; te i koji su se u ono a i u kašnje
vrleme na to sklonuli, znamo dobro, da su to samo za volju svojih predpostavljenika
učinili; — a tako je nemalo i danas.


A kad su pako i šumarske listove dobivati počeli, — nastale su i opet
jadikovke da za takove nemogu plaćati, te se izjaviše: da oni izim redjih slučajeva
tobož iz takovih vrlo malo za svoju službu crpsti mogu — pošto je
šumarski list, kako od početka tako i danas najvećim dielom samo u višjemu
strukovnomu stilu izilazio i izlazi; te tako lugarom malo shvatljiv, a to neprećerano
govoreći. — A svak" priznati mora, da do danas jošter tako rekuć
nijedna razprava i pouka za lugare u listu objelodanjena nebi, — a to je dovoljnim
razlogom, zašto lugari družtvo ostavljaju — nemože se dakle upraviteljem
šumarije (ueizuzimajuć dakako one kojim hrvatski šumarski list nije za
srce prirasao) u tomu spočitati drugo, nego se svakomu članu predbaciti može,
što se i za šumske čuvare nelatiše pera, na kojima napokon ipak cielo šumsko
dobro leži.


Krivo je nadalje, što higari list ostavljaju, što su većinom bar naprama
svojimi dužnostmi lošo plaćeni, a naime: oni imovnih obćina, kako u bivšoj
krajini tako i u provincijalu; te bi valjalo, kako su činovnici izhodili sebi plaće
poput državnih činovnika, da to isto i za lugare nastoje izhoditi.


Uzrok jošter jedan mora se navesti: a to je taj, da su u obće obćinski
lugari malouvaženi; a to opet stoga razloga: što jim predpostavljene oblasti
šumske kvaročince u vrienie nepozivaju na razprave, a i prijavljenike nekazne,
i Sto lugarom pri razpravah malo vjeruju, dapače ih izoliraju — a i napokon
što obćiuskim lugarom nije ni danas zakonom za stare dane podpora ili mirovina
osigurana. — Stoga dakle naravno ne samo da šumarsko družtvo ostavljaju,
nu i vlastuici šuma tim najveće štete trpe. Ako se daklem hoće, da
lugari budu članovi šumarskoga družtva, valjalo bi sve gornje zapreke odstraniti,
a krom toga u šumarskomu listu otraga još i „dodatak za lugare"
osnovati — ili pako, što bi dakako s većimi troškovi skopčano bilo, posebni
list za lugare urediti, — a gospoda šumarski predstojnici pako, šumari
i upravitelji trebalo bi, da se iz dremeža probude ter da svi svojski prionu
pisati, da se naš šumarski list podpunoma usavršiti uzmogne — jer više rukuh
više i čini, a više Ijudih više znade, a ne samo da se nekolicina dopisnika
s istim upravo mučiti mora, jer znajmo dobro, da je to dobro sviuh nas i
ciele zemlje, a da nije možda čija prćija; pa ipak vidimo više dopisa iz hrvatske
u njemačkomu austrijskomu šumarskomu listu i u drugima šumarskima
novinama, nego li u našemu jedinomu zelene struke listu, pa ipak imamo na
stotine u hrvatskoj šumarskih činovnika!


Zaključiijuć pako dovikujemo svima: da se svaki lati pera, da u korist
onih: koji većinom po blatu, danu i noćju, liepom i zločestom vremenu, medju
dobrim i zločestim pukom svoj život vode, nadalje u korist onih, koji šume
ne sieku (već šumari njihovi predpostavljeni) nego ih sade, grade i čuvaju, —