DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— IGO — tehničkih pitanjih. Zar da baš mi šumari sami — još trebamo skrbničtvaV — Samo mi jadnici da još nismo u Hrvatskoj dorasli suditi sami o svome V Koss piše, da se šume naše danomice, sve to više i više haraju, da\uestaju, a mi to isto danas samo i opet opetovati možemo, kad već tobož od samih obzira, nesmijemo isto izreći, onako kako bi htieli. Negovorimo pako toga, možda samo pojedinci, jer srao svi skupa očevidci stanja u kome nam danas naše šumarstvo, za koje nam je reći, ma motrili ga kako nas volja, da je nenaravno, žalostno i na dobu nesnosno. Šumarstvu našem treba lieka, i to lieka radikalnoga. Ništa krpariti, već gnjilo i nevaljalo rušiti, ter od temelja zamjeniti valjanim i zdravim. Nu „u nas još nepoznavaju svrhu šuma i važnost šumarstva" rekao je Koss, a i mi to isto možemo kazati, jer da poznaju nar-duo-gospodarstvenu važnost šuma, tad nebi dali, da nam se šume tako harače, kako se u istinu harače. A baš u zadnje doba imasmo zgode opaziti, da se žali bože kod nas i isti zakoni slabo štuju, nije dakle ni čudo, da se šumai´stvo i šumsko osoblje u nas niti cieni, nit mu se ugled štiti od onih, koji bi tomu bili zvani. Jer čitajte samo „službeno izvješće o stanju šumarstva kr. podžupanije zagrebačke, za g. 1881." koje bje u svoje doba i u ovome listu IV. svezku iztaknuto, pak ćete nam sjegurno i svaki sliednji priznati, da smo objektivni. Nu, da tješimo se, ta eto nam na vratih organizacija, pa će se valjda koja dobra duša sjetiti ako ne Kossovih, a ono naših jadikovka, nu u interesu stvari bismo ipak željeli, da se bar danas nakon .86 godina počima raditi o oživotvorenju naših pravednih želja. Rekosmo naših — jer sjegurno, da su želje Knssove takodjer i želje svih ostalih poštenih hrvatskih šumara. Pa uzpev se mi sa nizinah, po kojih je Koss mislio krčiti (ne šume) već drač i korov, za da očisti ravan, koju mišljaše privesti uljudbi pomoćju valjanih hrvatskih šumara , ili sašli mi s naših primorskih visina tamo do tih nizina, za da slušamo što je hrvatski šumar jur pred tri decenija tražio, a što nam još i danas manjka, svcdj nas ipak obuzimlje slutnja, da zaludu moljakasmo, jer nit nas čuju nit žele ćuti, kao što su znali i vapaj Kossa umuknuti. Nu bar mi se ga šumari sjećajmo zahvalnošću, a njegove misli „o šumarstvu u Hrvatskoj" neka nam budu kažiput u dojdućoj borbi, po napredak i boljak liepe nam šumarske struke. Na obranu. Piše T . IBogfoe´vić , protustavnik imovne obćjiie križevačke. U šumarskomu listu broj H. od 1. ožujka t. g. pod naslovom „Nevalja tako" objelodanjeno je i spomenuto bi: da najedanput lugari šumarsko družtvo napušćaju. Tko se sjeća, kada je naše šumarsko družto ponovno oživilo — a to će svaki šumarski predstojnik, šumar i upravitelj šumarije vrlo dobro pamtiti, |