DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 158 — glava i neznalica. Mi smo u šumarstvu daleko zaostali za drugimi narodi, a nazadujemo žali bože još i sveudilj, a to sve radi zlobe i neuvidjavnosti pojedinaca. — Danas pako već i posljedice tih činjenica narod i zemlja čute, — al kasno je, — ma još nije prekasno! Kroz neoprezno i neumorno gospodarenje, piše Koss nadalje — dospjeli smo sada jur dotle sa šumama, da gradju često i iz susjedstva već dobavljati moramo, dočim nam naše još do nedavna bujne i ogromne šume, danas već jedva jedvice i gorivnu potrebu namirivati mogu. Sume se danomice haraju, a na mjestih i opet pogiba silno im blago i propada šuma, ta već i hrastovih šuma slabo je u nas. Racionalnom gospodarenju naših šuma postavljaju se najraznoličnije zapreke, od kojih i pisac sliedeće spominje: „U nas nespoznavaju još sveudilj svrhe šuma ni narodno - gospodarstvenu važnost šumarstva. Šumarsko lugarsko osoblje većinom je toli neuko, da ni čitati ni pisati nezna, a šumarsko upravno nnjraznoličnije je naobrazbe. Neimamo ni šumarskih knjiga pisanih hrvatskim jezikom, ni zavoda, koji bi nam bio kadar šumarsko upravno osoblje valjano uzgajati. Sumovlastnici si naši zaoto šumarsko osoblje importiraju iz stranih zemaljab, a ovo nepoznavajući naših odnošaja, običaja, ni jezika od slabe je narodne koristi. Plaća šumarska u obće tako je hrđjava, da se malo koji odluči, diete svoje uzgojiti šumarom. Šumarsko redarstvo u nas toli je lošo, da nemože gorje da bude, a stahš šumarski niti ugledan niti uvažen. Sjeklo se i haralo i danas se harači, osobito po naših hrastićih bez duše i mjere, po sliepoj uviđjavnosti nerazborito i bez sustava, i tako sada, kad bi imala već nova obhodnja započeti, nailazimo posvuda na pustoši i čistine, jer suhovrha, kržljava i jalova stabla, preostavša amo tamo od prije, nit davaju ploda nit zaštite. Najveći zator naših šuma paša, obavlja se slobodno bez cilja i mjere, i tako šume obližnje, jer pristupnije, izložene su devastaciji, dočim one po briegovih opet s pomanjkanja prometnih sredstva neimaju vriednosti". To je po prihci ono deset točaka, što ih Koss u drugom poglavju svog djelca, kao glavne uzroke propadanja šumarstva u nas iztiče, prelazeć zatim takodjer i na razglabanje sredstva, kojimi bi se tim nevoljara doskočiti dalo, veli medju ostalim: „Upravu i nadzor nad hrvatskimi šumami neka vode strukovno naobraženi Hrvati, ovi poznavajući narod i njegovo bivstvo, znati će najbolje pronaći one mjere, kojimi se zlu na put stati imade. Da se pako Hrvat i potrebite naobrazbe dovinuti bude mogao, treba mu dati prilike tome, t. j . treba nam dati valjani hrvatski šumarski zavod, jer će nas inače satrti ona jata dotepanih neznalica, koji nau/iv se kod kuće krojačkog, muzikaškog itd. zanimanja, objesiše pušku o rame, pa hajd u Hrvatsku za šumara nosioca velikih ideja i prosvjete". . . . Tko nebi htio od štovanih čitaoca povjerovati, da je tako pisao šumarnik Dragutin Koss, neka zaviri na stranu 11 njegovog djelca, pa će viditi, da smo mnogu još i ublažili, a sad da vidimo što spominje dalje: |