DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 21     <-- 21 -->        PDF

tinje, granje, kora, šešarke, obumrla mahovina, trava te ini drač, korenje i
rizomi) uplivanjom vlažnog zraka sve više raztvaraju, svoj prvobitni oblik izgube,
sve tamniju boju dobivaju, dok se napokon ne raztvore i razpadnu u njeku
surocrnu do crnu sitnicu koju humusom nazivljemo. Tečajem vremena raztvori
se i taj humus sve više, dok i on za oko sasvim neizčezne, dočim se njegovom
raztvorbom razviju razni plinovi (ugljična kiselina, vodene pare, amonijak) koji
stranom u tlu zaostaju, a stranom u zrak izhlape. Od vegetabilne tvari neostane
u tlu ništa nego pepelnate sastojine, t. j . mineralne tvari, koje su u istoj
sadržane bile. Promjene i raztvorbe te možemo na pokrivalu tla svake iole
sklopljene šume opažati. Najgornja vrsta sastoji se iz svježeg odpalog lišća:
četinjah etc.; pod ovom opazit ćemo da su ti odpadci prema dole sve više raztrošeni
i raztvoreni, a u najdolnjih vrstah prelaze oni u pravi humus, koj neposredno
tlo u debljoj ili tanjoj vrsti pokriva. Kod ove pretvorbe vegetabilnih
i animalnih tvarih u humus umanjuje se naravski i objem i težina istih. Kup
šumske stelje ili stajskog gnoja prepuštena na zraku, postat će sve manji, dok
napokon sasvim neizčezne.^) Isto opažamo i na svakom šumskom i gospodarskom
tlu, u kojem će sav humus za njeko vrieme izčeznuti, ako mu neutjelovimo
nove množine organičkih tvarih u obhku gnoja ili lišća i t. d.


Za ovu raztvorbu bilinskih i životinjskih tvarih potrebna je kako ćemo
niže dole čuti prisutnost njekog fermenta (mikroskopične sićušne glivice), pristup
zraka dotično kisika u zraku se nalazećeg*), stanovita množina vlage i sgodna
toplota, a nazivljemo tu raztvorbu prhnućem (Verwesung). Sve obumrle bilinske
i životinske tvari pretvaraju se prhnućem u hlapive, nevidljive plinove
i njeki kruti zaostatak (humus), koj se s vremenom takodjer raztvori u plinove
a zaostaju samo anorganičke t. j . pepelnaste tvari.


Plinaste te prhnućem nastale kao i mineralne u tlu zaostale tvari, služe
bilinam opet kao hrana t. j . kao materijal iz kojeg si one nove organe tvore.
Šumski listinac neraztvara se ali tako brzo da bi mogao sasvime izčeznuti prije
nego li se njegova množina opet nepoveća iznovičnim svakogodišnjim padom lišća;
s toga se na površini šumskog tla tečajem vremena uvjek sabere tanja ili deblja
vrsta humusa.


Svako prhnuće org. tvarih nije drugo nego lagano gorenje t. j . oxidacija
uplivom zračnog kisika. Gorenje tvarih na zraku sastoji se u tom da se sastavne
česti dotičnih tvarih spajaju sa kisikom iz zraka. Isto biva i kod prhnuća;
kisik zraka spaja se sa dotičnom tvari, a kao produkt tog spajanja hlape ugljična,
kiselina i vodene pare u zrak. Kao što se kod gorenja stanovita množina topline
razvija, isto tako razvija se toplina i kod prhnuća, a množina prhnućem proiz


ođpađci na šumskom tlu pod uplivom vlažnog zraka pođvrženi, te kemička djelovanja
istih na svojstva tla.


*) Dr. Ernst Ebei´mayer: Die gesammte Lelue der Walđstreu 1876.


´) Senf t je opetovano puta opažao, da iz vrste bukovog lišća 1´ visoke postali
humus jedva 1´" visoku vrstu sačinjava.


*) Zrak je poglavito smjesa od 79´Yo dušika i "21"/^ kisika.