DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 172 — Ako li bi bilo potrebno za moći temeljito prosuditi, tako obšinio dokazivanje, da bi se već time i sama odluka vrhu prekršaja zavlačila, imade se oštećeni na put redovite pravde odputiti. Ako li se obtuženi obtužbe rieši, to mu se imadu vlastiti troškovi po privatnom tužitelju namiriti. § 46. Nepodnese li se u roku od tri mjeseca, od dana učina prekršaja računajuć, kod nadležnog suda, tužba radi počinjenog prekršaja, to nastaje zastara. U slučaju pako, da se radi o učinu proti kaznenom zakonu, to se takođjer i doba zastare u smislu kaznenog zakona ustanovljuje. Ađ 2. alinea, prisp. §§. 106. i si. z. 61. V: 1878. §. 47. U pogledu prekršaja o lovu, ostaju i nadalje nadležno političke oblasti, primjereno ustanovam §. 41. z. čl. XXXVIL od g 1880. Obzirom na postupak, kojega se držati valja prigodom administrativne odsude prekršaja lovnih valjaju do dalnje odredbe ustanove §. 42. spomenutog zakona. §. 48. Lov razpravljajući zakonski članci VI: 1872 i z. čl. XLIV: 187G. stavljaju se izvan krieposti. §. 49. Učini zbivši se prije, nego li je taj zakon u kriepost stupio, imadu se toli obzirom na kazan, koli i obzirom na količinu odštete, prosudjivati polag ustanovah prijašnjih zakona. §. 50. Provredba ovoga zakona povjerave se ministru unutarnjih poslova, ministru pravde i ministru za poljodjelstvo, obrt i trgovinu. Kemičke promjene listinca u šumah, te kemicko mu nplivaiije na svojstva tla.´ Piše prof. O-VLStaTT- l^esriđ-er. I. Postanak šumskog humusa. ^ Svakim danom možemo u dobro sklopljenih šumah opažati, kako se razni vegetabilni ođpadci, koji nam materijal za tvorenje humusa davaju (lišće, če ^) U potonjih naših razpravicah promatrat ćemo sve promjene, koje se đogadjaju u liSeu i granju prije, nego ono obumre i ođpađne, a ujedno ćemo iztaknut sve važnije fizikalne promjene, koje na šumskom tlu sabrani listinac prouzrokuje. U ovoj ćemo i-azpravici promatrati nadalje i raznolike kemičke promjene, kojim su ti vegetabilni |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 21 <-- 21 --> PDF |
tinje, granje, kora, šešarke, obumrla mahovina, trava te ini drač, korenje i rizomi) uplivanjom vlažnog zraka sve više raztvaraju, svoj prvobitni oblik izgube, sve tamniju boju dobivaju, dok se napokon ne raztvore i razpadnu u njeku surocrnu do crnu sitnicu koju humusom nazivljemo. Tečajem vremena raztvori se i taj humus sve više, dok i on za oko sasvim neizčezne, dočim se njegovom raztvorbom razviju razni plinovi (ugljična kiselina, vodene pare, amonijak) koji stranom u tlu zaostaju, a stranom u zrak izhlape. Od vegetabilne tvari neostane u tlu ništa nego pepelnate sastojine, t. j . mineralne tvari, koje su u istoj sadržane bile. Promjene i raztvorbe te možemo na pokrivalu tla svake iole sklopljene šume opažati. Najgornja vrsta sastoji se iz svježeg odpalog lišća: četinjah etc.; pod ovom opazit ćemo da su ti odpadci prema dole sve više raztrošeni i raztvoreni, a u najdolnjih vrstah prelaze oni u pravi humus, koj neposredno tlo u debljoj ili tanjoj vrsti pokriva. Kod ove pretvorbe vegetabilnih i animalnih tvarih u humus umanjuje se naravski i objem i težina istih. Kup šumske stelje ili stajskog gnoja prepuštena na zraku, postat će sve manji, dok napokon sasvim neizčezne.^) Isto opažamo i na svakom šumskom i gospodarskom tlu, u kojem će sav humus za njeko vrieme izčeznuti, ako mu neutjelovimo nove množine organičkih tvarih u obhku gnoja ili lišća i t. d. Za ovu raztvorbu bilinskih i životinjskih tvarih potrebna je kako ćemo niže dole čuti prisutnost njekog fermenta (mikroskopične sićušne glivice), pristup zraka dotično kisika u zraku se nalazećeg*), stanovita množina vlage i sgodna toplota, a nazivljemo tu raztvorbu prhnućem (Verwesung). Sve obumrle bilinske i životinske tvari pretvaraju se prhnućem u hlapive, nevidljive plinove i njeki kruti zaostatak (humus), koj se s vremenom takodjer raztvori u plinove a zaostaju samo anorganičke t. j . pepelnaste tvari. Plinaste te prhnućem nastale kao i mineralne u tlu zaostale tvari, služe bilinam opet kao hrana t. j . kao materijal iz kojeg si one nove organe tvore. Šumski listinac neraztvara se ali tako brzo da bi mogao sasvime izčeznuti prije nego li se njegova množina opet nepoveća iznovičnim svakogodišnjim padom lišća; s toga se na površini šumskog tla tečajem vremena uvjek sabere tanja ili deblja vrsta humusa. Svako prhnuće org. tvarih nije drugo nego lagano gorenje t. j . oxidacija uplivom zračnog kisika. Gorenje tvarih na zraku sastoji se u tom da se sastavne česti dotičnih tvarih spajaju sa kisikom iz zraka. Isto biva i kod prhnuća; kisik zraka spaja se sa dotičnom tvari, a kao produkt tog spajanja hlape ugljična, kiselina i vodene pare u zrak. Kao što se kod gorenja stanovita množina topline razvija, isto tako razvija se toplina i kod prhnuća, a množina prhnućem proiz ođpađci na šumskom tlu pod uplivom vlažnog zraka pođvrženi, te kemička djelovanja istih na svojstva tla. *) Dr. Ernst Ebei´mayer: Die gesammte Lelue der Walđstreu 1876. ´) Senf t je opetovano puta opažao, da iz vrste bukovog lišća 1´ visoke postali humus jedva 1´" visoku vrstu sačinjava. *) Zrak je poglavito smjesa od 79´Yo dušika i "21"/^ kisika. |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 174 — veđene topline upravo tako je velika, kao ona koja bi se gorenjem te organičke tvari proizvela Pogledom na proizvedenu toplina isto je, da li komad drva u peći izgori, ili u šumi prhne. Pošto se ali proces prhnuća mnogo laganije sbiva nego li proces gorenja, stoga se i toplina prvim proizvedena na više vre. mena porazdjeli, te se stoga temperatura prhnućem nikada tako nepovisi kao što gorenjem. Da se kod tog procesa sbilja toplina proizvadja, možemo se na svakom gnojištu osvjedočiti; gnoj je iznutra tako topao da se puši t. j . vidljive vođene pare razvija. Kod tvorenja humusa dotično kod prhnuća organičkih tvarih od važnosti su razni faktori, treba da su razne okolnosti izpunjene, da se ti procesi normalno razvijati mogu. Sudjelovanje raznih mikroskopičnih glivicah kod prhnuća gnjiobe organičkih tvarih. Sve do najnovije dobe držalo se je, da je prhnuće i gnjilenje njeka vrst samoraztvorbe organičkih tvarih, koja sama od sebe nastane uplivanjem zračnog kisika, vlage i topline. Dugotrajnimi i vrlo točnimi experimontalnimi iztraživanji đe Barr,y-a, Schvk´anna, Schroetera, Pasteura, Cohna i dr., dokazano je, da su navedeni faktori doduše potrebni za te raztvorbe, da ih ali sami za sebe nemogu prouzročiti. Isto tako kao što se ni slador kod takozvanog žestokog ili alkoholnog vrienja sladkih tekućina (n. pr. mošta) neraztvara sam od sebe u alkohol i ugljičnu kiselinu, već to biva samo uplivanjem njekih sićušnih mikroskopičnih prostim okom nevidljivih glivicah (fennentah), takozvanih kvasnih glivicah (Hefepilze), kojih trusovi se u zraku u svako doba nalaze, isto tako neraztvaraju se niti obumrle same sebi pripušćene bilinske i životinjske tvari, same od sebe; prhnuće i gnjilenje istih bo nastaje istom onda, kad s njimi u neposredan doticaj dodju stanoviti, prostim okom nevidljivi sičušni živući bilinski organizmi"´) (bakterije ili ine sićušne glivice"). *) Bakterij e su najsitnija bića, koja poznajemo. Sastoje se iz malenih stanicah bez chlorofila, a ubrajaju ih medju gribove ili glivice (Pilze, Pungi). Oblik im je poput kruglje ili valjka, a razmnažaju se djelenjem vanređno brzo i u velikoj množini. Pod povoljnimi okolnosti (10—40" C. dovoljne hrane i prisutnosti zraka) gibaju se vrlo brzo, te ih radi toga prije đržahu za životinjice (infusorija). Organizmi ti razvijaju se, dodju li sa obumrlom bilinskom ili životinskom tvari u doticaj, vrlo brzo, te svojim razmnažanjem i vegetacijom prouzrokuju raztvorbn iste: prhnude ili gnjiobu. Potanje o tih organizmih sadržaje Cohnovo djelo: Beitriige zur Biologie đer Pflanzen. II. Heft. Breslau. 1872. ") Vrienje, gnjilenje i prhnuće su medjusobom vrlo slične raztvorbe organičkih tvarih prouzročene sičušnimi organizmi. Pod vrienjem u užjem smislu razumjevamo kemičku raztvorbu stanovitih bezđušičnih organičkih tvarih (kao n. pr. sladora u moštu), prouzročenu životinim procesom stanovitih glivicah (kvasnih glivicah); za vrienje nije pristup kisika zračnog od potrebe. Pod gnjilenjem razumjevamo kemičku raztvorbu dušik sadržavajućih org. tvarih (bjelančevitih tvarih), prouzročenu vegetacijom bakterijah kod nedostatnog pristupa zraka. Gnjilenju podvrgnute su navlastito razne živo |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 175 — Tvari, koje se inače vanređno lahko gnjilenjem raztvaraju, kao : krv, meso, slina, mokraća, bjelanjac i t. d., neraztvaraju se ni kod posvemašnog pristupa zraka, ako u tih tvarih vrućinom uništimo život u njili sadržanih zametakah bakterijah, te ako skrb vodimo, da novi zametci bakterijah iz zraka nemogu s timi tvarmi u doticaj doći.´) Kad se nebi u zraku i svakoj vodi nalazili zametci bakterijah i drugih glivicah, to nebi organičke tvari ni gnjilit ni prhnuti mogle. Mikroskopičnom prašinom, koja se iz zraka slegne na sve predmete, a navlastito i kišom, dolaze ti zametci i trusovi sa obumrlimi bilinskimi i životinskimi tvarmi u doticaj, te se u njih kod prisutnosti zračnog kisika, topline i vlage razviju, te za kratko vrieme nevjerojatno razmnože, te time prouzroče raztvorbu (prbnuće ili gnjiobu) dotičnih organičkih tvarih. Organizmi ti razvijaju se i množe na trošak dušičnih (bjelančevitih) tvarih, t. j . uzimaju njekim načinom te tvari kao hranu u se, te ih rabe kao materijal za tvorenje novih individua. *) Prepreci li se životni proces ili uništi posvema životna snaga tih bakterijah i glivica, vrućinom, studeni ili kojom antiseptičnom (gnjiloprečnom) tvari, kao karbolnom kiselinom, chlorom, salicjlnom kiselinom itd., to prestaje i proces vrienja, gnjiobe i prhnuća. Stoga uzroka može se meso na ledu dugo vremena tinjske tvari, kao: meso, krv, mokraća; a takođjer bilinskc tvari, kao: sjemenja, ako je dovoljno vode prisutno. Prhnuće je oxydativni proces org. tvarih, prouzročen stanovitim! pljesnimi gljivicami (Schimmelpilze), a moguće je samo kod posvemašnog pristupa zraćnog kisika, koj se kod toga spaja sa sastojinaini raztvarajuće se tvari. Prhnuću podvržene su navlastito razne bilinskc tvari, takove koje cellulozu i slične spojeve, a malo bjelančevitih tvarih sadržaju. Tvari te pretvaraju se prhnućem u vodu, ugljičnu kiselinu i amonijak. U smjesi slađora, cellulozo i bjolanJevitih tvari mogu se sva tri procesa, vrienje, gnjilenje i prhnuee, jedan kraj drugog opažati, n. pr. u jabukah i sličnu voću. ´) Ugrijemo li jednu od gore navedenih tvarih, n. pr. meso u staklenoj boćic^ do 100 " C , te zatvorimo zatim gut boee čepom iz čistog pamuka, to ostaje meso skroz nepromjenjeno, ono se neraztvara. Vrućinom uništili smo sve u mesu eventualno već sadržane zametke, a pamuk prieči, da sa zrakom dodju i u ovom sadržani zametci bakterijah sa mesom u doticaj. Na tom se osniva i poznata Appertova metoda konserviranja hraniva, kao mesa, sočiva itd. Vrućinom unište se naime najprije bakterije u tih hranivih sadržane, a hermetičnim zatvorom prieči se pristup zraka, dotično novih b ikterijah iz ovoga. Raztvorba gnjiobom usljed toga je nemoguća. ®) Polijemo li životinjske ili veget. tvari, kao: sicno, grašak, grah, mokraću sa nješto vodo, te prepustimo u čaši na miru, to se za kratko vrieme razvije proces gnilenja, a tekućina je prenapunjena sa myriadami bakterijah. Kod izhlapljivanja gnjilećih tekućinah izlazi sa parami velika množina bakterijah u zrak, tako da je ovaj uvjok prenapunjeni onimi. Kisnućo mljeka, vina i piva dolazi od sličnih bakterijah. Pošto navlastito dušične sastojine, t. j . bjelančevite tvari služe kao hrana baktcrijam, s toga se one razvijaju mnogo laglje i brže u životinjskih tvarih nego li u bilinskih, a s uzroka tog se one i laglje raztvaraju i gniju nego li potonje. Čim je čišća bilinska tvar (n. pr. drvo), t. j . čim manje bjelančevitih tvarih sadržaje, tim težje se r-aztvara. Odstrani li se bilinski sok, koj ovakve tvari u većoj množini sadržaje iz drva, to ona postaje vrlo uztrajnim, a na tom se i osniva jodna metoda uzčuvanja drva. |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 176 — držati´) nepromjenjeno, te na istom se uzroku osniva uporaba saljdlne iiiseline Icao sredstvo za konserviranje naših hraniva, i kao obći antiseptikuni kod chirurgičkih operacijah i u medicini. Procesi vrienja, gnjilenja i truleiija nisu dakle nego kemičke raztvorbe org. tvarih prouzročene životnim procesom (vegetacijom), sićušnih prostim okom nevidljivih organizmah, uslied i uplivom kojeg se dotične tvari kemičke raztvore, te u razne nove kem. spojeve razpadnu. Sudjelovanje zračnog kisika kod prhnuća i tvorenja humusa. Neograničeni pristup zračnog kisika jedan je od prvih uvjeta za prhnuće, te time i za postanak humusa. On je potreban s jedne strane za uzdržanje životnog procesa spomenutih organizmah, a s druge strane potreban je i za stvaranje produktah tog kem. procesa, koj se kako već znamo sastoji u tom, da se sastavne česti dotičnih raztvarajućih se tvarih spajaju sa kisikom zraka. Ncima li zrak dovoljna pristupa kao na pr. pod vodom ili u dolnjih vrstah tla, gdje su vegetabilne tvari pokrivene glinom, pjeskom i sličnim materijalom, to se raztvorba org. tvarih mnogo polaganije sbiva, a i produkti te raztvorbe su u tom slučaju drugačiji (razni spojevi ugljika sa vodikom), te različni od onih, koji se kod neograničenog pristupa zraka tvore. Ovaj proces raztvorbe org. tvarih, koj je doduše prhnuću sličan, ali se od ovog u mnogom navlastito svojimi produkti razhkuje, nazivlje se trulenjem (Vermoderung). Prhnuće i trulenje opažamo često kod jedne te iste tvari istodobno; izvana gdje zrak svestrano upliva, raztvara se tvar prhnućem, dočim se u nutrinji razvija trulež, a često i gnjilež. Da se bilinske tvari prhnućem kod dovoljnog pristupa zraka vrlo brzo raztvaraju, možemo u naših šumah svakim danom opažati. Na sječinah, čistinah, u zlo sklopljenih sastojina, riečjii svigdje ondje, gdje pristup i prolaz zraka povećan, te gdje ujedno sunčane direktne zrake toplinu povećavaju, izčezne humus za kratko vrieme iz tla. Poznato je, da se u rahlom tlu, u kojem zrak intenzivnije struji, org. tvari brže raztvaraju i prhnu, nego li u težkom glinenom tlu, u kojem je strujenje zraka na minimum reducirano. ´" llahlenjem i obradjivanjem tla, može se s toga postanak humusa i dalnja raztvorba pospješiti. Ako je šumsko tlo pokriveno debljimi slojevi listinca, to se dolnje vrste u koje zrak nepodpuno pro:´re raztvaraju trulenjem, te nastaje ´) U ledu Sibirije nadjeni su predpotopni Kiamutlii kojih meso bijaše jošte skroz uzčuvano. ´") Da sastav tla velik upliv na bržu ili laganiju raztvorbu org. tvarih imade, vidimo iz toga, što ju vriemo, kojo Iješina treba, da se posvema raztvori razliCno prema vrsti tla. U ujekih grobljih raztvori se pođpuno Iješina za G — 7 godina, dočim u drugili grobljih istom nakon 20 — 30 godina. Raztvorba je najbrža u tlu, koje zrak brzo propušta. Neoborive dokaze o tom pružio je belgijski kemik Loui s Creteuz , koj je po nalogu svoje vladu imao skupne grobove na francezkih bojištih od 1871. god. imcnito oko Sedana đesinficirati. Ljošine ležahu u najrazličitijem tlu. U rahlom za zrak propustnom bile su one skroz raztvoi´ene, dočim su u glinenom tlu bile skoro skroz još uzdržane. |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 177 — liiunus kiselog značaja t. j . kisele reakcije. Prorabli li se protrula vrsta, to iz lije za kratko postane nonnalni humus. Sudjelovanje vode kod prhnuća i tvorenja hnmusa. Za razvitak spomenutih gljivica jest takodjer prisutnost stanovite množine vode od potrebe. S toga zahtjeva i proces prhnuća dakle tvorenje humusa stanovitu množinu vlage; više vlage škodi baš kao i premalena nmožiua. Kod j)reviše vlage prepriečen je i)i-istup zraka, te prhnuće prelazi u trulenje, u protivnom slučaju prestane pako svako raztvaranje. Osušene vegetabilije kao lišće, sjeno, drvo itd. ncmjenjaju se aa zraku, dočim se brzo raztvoi´e u prisutnosti vlage. Na mnogih mjestih vidimo stoga, kako se u šumah tamo gdje sunčane zrake dovoljan pristup iniadu, sav listinac i humus izsuši, te raztvorba njegova za dulje vremena skroz prestane. S toga se na vlažnom tlu, koje je štićeno od sunca, listinac brzo raztvara, te u kratko vrieme pretvara u humus.") Uplivanje topline na prhnuće i tvorenje humusa. Kod O´C prestaje svaka gnjioba, prhnuće, trulenje i vrenje, kao što to zimi na smrznutih Iješinah opažati možemo. Nu čim se temperatura digne, začme opet i životni preccs prividno oburnrlih bakterijah i sličnih organizma, te usljed toga začimlju i procesi gnjilenja, trulenja itd. Čim je temperatura do stanovite granico naravski višja, tim se ti procesi bržje sbivaju. Svaki znade, da zimi meso laganije gnjije, nego li ljeti, a da se na ledu skroz nepromjenjeno drži. Lješine predpotopndi manmtha, koje su hiljade i hiljade godina u sibirskom ledu ležale, ostale su skroz uzčuvane, al se raztrošiše u najkraćem vremenu, čim ih višjoj temperaturi izvrgnuše. Isto tako je poznato, da se u tropičkih predjelih nenalaze tresetišta, pošto se ondje uplivom velike vrućine org. tvari prebrzo raztvaraju. Iz toga vidimo, da je za prhnuće i gnjilenja potrebna stanovita temperatura. Gnoj uoran u tlo raztvara se ljeti mnogo brže, nego li zimi; listinac u šumah ostaje kroz jesen i zimu skoro nepromjenjen, dočim se tečajem ljeta brzo raztvori u humus. Pod inače istimi okolnosti sa- brat će se dakle više humusa na toplom tlu, i u toplih predjelih, nego u hladnijih. S istoga uzroka raztvaraju se na visočinah veget. tvari mnogo polaganije, te se više hnmusa u takovih šumah sakuplja, nego li u nizinah, gdje obično višja temperatura vlada. S toga su takodjer sjeverni položaji u šumah bogatiji na humusu, nego li južni. Isto tako je poznato, da se u sunčanoj vrućini izvrgnutom poljodjelskom tlu, humus mnogo bržje raztvara, nego li na zaštićenom šumskom tlu. Na čistinah, na sječinah, te u zlo sklopljenih sastojinah, znademo, da se humus za kratko vrieme skroz raztvori, te izčezne. U ´´) Najbolje razvija so prbnućc u prisutnosti njelce srednje množine vlage kod istodobne prisutnosti zraka, koje okolnosti u dobro sklopljenih sastojinali nalazimo. S toga se uzroka greda drva, koja djelomice u vlažnom tlu, a djelomice na zraku stoji, najviše i najbrže raztroši upravo na onom mjestu, gdje se ziak i zemlja dotiču. |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 178 -— Suniah sastojećih se iz bukve, omorike, jele, koja drva mnogo sjene davaju, tlo je mnogo vlažnije i hladnije, te se i humus stoga u mnogo većoj mjeri sakuplja, nego li u šumah iz čistih sastojinah hrasta, breze, ariša te bora, koje drveće manje sjene daje, a i samo više svjetla zahtjeva. Tim je ujedno razjašnjena važnost mješovito sastojinah za uzdržanje plodnosti tla. Iz navedenih obćenitih uvjetih, koji su potrebni za postanak i tvorenje humusa, uvidjamo pod kojimi okolnosti će se u šumah veća ili manja množina humusa sabrati. Jasno je, da se u dobro skopljenih sastojinah više humusa pravi, nego li u zlo sklopljenih starih sastojinah. U šumah sa više sjene kao u bukovih, omorike i jele više, nego li u onakih sa redkim lišćem, kao u hrastovih, bora i ariša. Visoke šume su povoljnije pogledom na tvorenje humusa nego srednje, a ove povoljnije nego nizke. U visokoj šumi u kojoj 100 —120 g. nije listinac odstranjen, će tečajem tog razdobja i najlošije tlo postati dobrim. Bregoviti položaji sgodniji su nego nizine; sjeverni i iztočni položaji imat de više hunuisa, nego južni i zapadni. U ćistinah, sječinah i riedkih šuma, mora humus za kratko vrieme izčeznuti. A napokon će pod inače istimi okolnosti, ghneno tlo biti bogatije na humusu nego vapneno i pjeskovito. Koliko godina treba listinac da se pretvori u humus. Čim se manje humusa u šumi tvori i čim brže se već postali raztvara, tim se brže umanjuje plodnost tla, tim manje hraniva stoji šumskim bilinam za njihovu vegetaciju na razpolaganje, te usljed toga se umanjuje i godišnja produkcija drva, i tim težje je pomladjivanje. Već je spomenuto, da je huniilikacija odvisna od raznih okolnostih, te da se humus sad brže sad polaganije tvori, prema naravi tla, vrsti sastojine, klimaličkih odnošaja i položaja. Na i pod istimi okolnosti opazit ćemo, da se razni bilinski odpadci neraztvaraju jednako brzo, već da se jedni brže, a drugi laganije pretvaraju u humus. Ta je okolnost jasna, ako se sjetimo, da je raztvorbeni kemički proces takodjer odvisan o kemičkom sustavu raztvarajućih se tvarih. Lahko se raztvaraju sve mehke, sočne bilinske česti, težje, suhe i tvrde tvari. Zeleno svježe lišće laglje prhne nego li suho; ovo, slama, trstika brže nego drvo, mekane četinje ariša i mahovina brže se raztvara, nego li četinje bora i omorike. Org. tvari sadržavajuće mnogo dušika laglje i brže se raztvaraju, nego li onakove sa malo dušika. Na smoli bogate bilinske česti, težje se raztvaraju, nego li lišće, a isto tako i drvo crnogoricah težje, nego li ono listnastog drveća. Bilinske tvari bogate na treslovini težje se raztvaraju, navlastito, ako neima zrak svestrani pristup, jer treslovina potroši svojom raztvorbom cjeli na razpolaganje stojeći kisik, te tim prieči prhnuće ostale org. tvari. U lišću hrasta, breze i johe (Erle) sva je treslovina izčeznula, ako se je ono u humus pretvorilo. Bilinske česti bogate na vapnu i kaliju brže se raztvaraju, a onakove koje sadržavaju mnogo kremične kiseline, pretvaraju se težje u humus, jer kremična kiselina prieči pristup zračnog kisika. Iz toga se razabire, da će prema lokalnim odnošajem |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— nabiti vrieme, koje listinac za pretvorbu u humus treba različno. Po pokusih bavarskih nadšumarah treba listiuac listnatog drveća (Laubstreu), prema rajestnim odnošajem 2—3—5 god., a listinac iz četinjača (Nadelstreu) 3—4—8 god., da se posvemašno pretvori u humus. Vrsti humusa. Mnogo godišnje izkustvo gospodara i šumara dokazalo je, da svaki humus jednako povoljno nedjeluje na rast bilinah, da je dakle i kakvoća humusa u tlu različna. U praksi imade sijaset imena, kojimi se razne vrsti humusa označuju. Znanstveno nisu pojedine vrsti humusa još karakterizirane. Uzrok različnosti pojedinih vrstih humusa leži stranom u različnom kemičkom sastavu materijala iz kojeg je postao, stranom u vanjskih okolnostih pod kojimi je nastao, te takodjer o njegovoj starosti resp. stupnju njegove raztvorbe. Hranitbena snaga humusa biti će različna, prema tomu dali je iz na dušiku bogatih ili na ovom siromašnih (anim. ili veget.) tvarih postao, zatim dali je kod neograničenog pristupa zraka nastao ili ne, kod višje ili nižje temperature , na suhom ili vlažnom tlu. Nadalje imati će na njegovu kvalitetu upliv sastav tla, način šumskog gospodarstva, vrst drva, sječa i t. d. Za praktične svrhe možemo sliedeće vrsti humusa razlikovati. 1. Plodni humus prija najbolje šumskomu drveću kao i raznim kulturnim gospodarskim biUnam. On se tvori kad bilinski odpadci prhnu kod srednje množine vlage, povoljne temperature, te posvemašnog pristupa zraka, u prisutnosti stanovitih podlogah (kalija, vapna i amonijaka). Nalazimo ga u svih većih šumskih komplexah, iz kojih se listinac neodstranjuje, te koje su sklopom štićene od direktnih sunčanih zraka i vjetra. Če stoga nalazimo navlastito u bregovitih položajih gdje se radi nižje temperature prhnuće polaganije sbiva, gornje vrste humusa nepodpuno raztvorene, to je t. zv. surovi humus (Piohhumus), u kojem se mlade biline težko razvijaju, te i sjeme lahko gnjiobi poripadue. Kod pomladjivanja treba takove vrste humusa odstraniti. Normalni razvitak humusa prestane uvjek, ako se sastojine preveć prorede, tako da sunce i vjetar, prevelik pristup imadu. Humus se ili osuši te time njegova daljnja raztvorba prekine, ili se kod prisutnosti dovoljne množine \lage, te višjom toplotom i povećanim pristupom zraka za kratko skroz raztvori te iz tla izćezne. 2. Ugljenasti humus (Heidehumus, kohliger Humus), postaje na suhih mjestih kod posvemašnog pristupa zraka, dakle kod suviška topline i premalo vlage. Ovu vrst humusa nalazimo stoga osobito na suhom pješčanom tlu, na toplom vapnikovom tlu. Taj je humus poput praha rahal, vrlo suh, te crne ili crno smedje boje, težko se raztvara, te radi toga za razvitak bilinah nepovoljan. Sklopi li se šuma to će se pod uplivom vlage dalje raztvarati, te 1 — vremenom u normalni humus pretvoriti. Primjesa li mu se vapna i pepela to se ta dalnja raztvorba pospješi. |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 180 — 3. Treset ni ili t. z v. kiseli humus, postaje na prevlažnili mjestili, dakle kod nedostatnog pristupa zraka. Pod timi okolnosti raztvaraju se bilinski zaostatci vrlo polagano, te se razvija trulež. Taj tresctni humus nalazimo navlastito na močvarnom tlu, na livadah, u močvarali, u ribnjacih, te u tresctištih. Manjka li u tlu dovoljna množina podlogah (vapna, magnesije, kalija, natrija) to ostaju kod te nepodpune raztvorbe postale humusove kiseline nevezane, te stoga takav humus obično kisela značaja t. j . pretvara modri papir lakmusa u crveni. Takav kiseli humus, postaje u ostalom takodjer na rahlom suhom pješčanom tlu, kad se u pomanjkanju podlogah humusove kiseline nemogu vezati. Zivotinski izmetci, kao n. pr. stajski gnoj tvore uvjek humus neutralne ili alkalične reakcije, jer se raztvorbom njegovom tvori amonijak, koj humusove kisehne neutralisira.´^) Drvo i bilinski odpadci tvore obično humus kisele reakcije, ako se dovoljno podloga već u tlu nenalazi. Kiseli humus škodljiv je razvitku naših kulturnih rastlina i šumskog drveća ; samo joha i breza mogu na takovom tlu uspjevati. Najbolje to vidimo na močvarnih livadah, na kojih sve kulturno trave sve više izčezavaju, te razne takozvane kisele trave (Carex i Junciis-vrsti) te razne tresetne mahovine mah preotnm. Nasuprot ima rastlinah koje zahtjevaju takav kiseli humus, tako n. pr. Camelie, pA-ice,-rvhododendroni i Azalee, koje najbolje u kiselom šumskom ili tresetnom tlu uspjevaju. Želimo U koje kiselo i ujedno vlažno tlo popraviti, to treba suvišnu vodu odvodnimi jarci odstraniti, te pepelom , vapnom ili vapnenim laporom kiseline u tlu neutralisirati. 4. Treslovni humus (adstringirender Humus) jest vrst humusa, koj postaje iz raznih na treslovinah (Gerbslluren) bogatih bilinskih čestih, kao lišća iz hrasta, johe, breze i vrieska (Erica vulgaris); nu humus taj sadržaje rcdko nepromjcnjene treslovine (tanina) pošto se ova uplivom zračnog kisika kod povoljne temperature i vlage, te u prisutnosti alkalija i alk. zemlja vrlo brzo raztvori. Pri nedostatnom pristupu zraka n. pr. na glinenom tlu ili pod vodom drži se treslovina dulje vremena, jer se polaganije raztvara. Raztvorba takvog humusa u normalni može se rahlenjem tla te primjesom vapna, lapora ili pepela lahko postići, pošto se time treslovina u najkraćem vremenu raztvori.") Kemički procesi kod tvorenja humusa. Da uzmognemo sve one kemičke promjene razumjeti koje se u šumskom listineu kod njegove pretvorbe u humus dogadjaju, treba se sjetiti da se listinac *-) Kiseline su tvari kisele reakcije t. j . one pretvaraju modri lakmusov papir u crveni. Podloge ili bazo su tvari alkalične reakcije t. j . one pretvaraju crveni lakm. papir opet natrag u modri. Podloge neutralisiraju kiselinu t. j . spajaju se s ovimi te nastaju soli . Neutralno reagira onakova tvar koja crveni i modri papir lakmusov neinjenja, ´´) Da je treslovina škodljiva za razvitak mladih razvijajućili se rastlinah, vidimo u hrastovih šuma, ako je tlo pokriveno sa većom množinom trcskah i pilovine. Neodstrani li se ova, to mlado rastline lahko pogibaju. |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 181 — istoji iz raznih organičkih ili izgorivih i anorg. ili neizgorivih tvarih, te da i samo prve uplivom prhnuća raztvaraju, te u humus pretvaraju, dočim anorg. ,ari više manje nepromjene ostaju. Osim toga treba jošte spomenuti da se egetabilne tvari sastoje poglavito iz bezdušičnih spojeva, dočim su dušik sa ržavajuće bjelančevite tvari ili proteinati samo u neznatnoj množini zastupani. Lod raztvorbenih procesa prhnuća koje prouzrokuje životni proces pljesnih gli ica, prenašaju ove kisik zraka na bezdušične tvari, koje se s ovirai spajaju te e konačno u ugljičnu kiselinu i vodene pare pretvore, dočim se iz dušičnih varih tvori amonijak, koj se uplivom kisika opet okisi na dušičnu kiselinu. Začetak tih kemičkih procesa vidimo na tom što dotične veget. tvari poitanu sve tamnije sure boje, te prhke. Uplivom zračnog kisika pretvara se jedan itom ugljika za drugim u ugljičnu kiselinu (CO,^), a vodik se spaja šnjim te ;vori vodene pare {N^O), dočim se dušik većim djelom spoji sa vodikom raz: varajuće se tvari to nastaje amonijak {NH^) ^ koj se sa ugljičnom kiselinom jpet spoji u amonijev karbonat [ugljično kiseli amonij CO.j (NH,^)], jedan dio iušika otidje osim toga kao takav u zrak. Pošto se ali ugljik težje sa kisikom spaja nego li vodik, to kod humifikacije izlazi više vodika i kisika iz vegetab. tvari, nego li ugljika, tim postaje ova uslied toga sve siromašnija na vodiku i kisiku dočim se ugljik u njoj relativno umnoži. Prispodobimo li postotni sadržaj suhog drva i humusa na ugljiku, vodiku i kisiku, drvo: 50"/o "gljika, 6"/o vodika, 44"/^ kisika, humus: 60"/,, „ 4—57„ „ 30—347o to vidimo i sbilja da se je u humusu ugljik relativno pomnožao; posljedica toga relativnoga množenja ugljika jest, da se humus sve tamnije bojadiše, čim se više raztvara. Time što kod humutikacije vodik i kisik te jedan dio ugljika sve više iz dotične organičke tvari izlaze, mienja se kemički sastav ove, te nastanu razni novi org. spojevi koji humus sačinjavaju, nu i ovi se oxydacijoni sve dalje raztvaraju, tako da se sve org. tvari humusa konačno pretvore u zadnje produkte prhnuća: ugljičnu kiselinu, vodene pare i amonijak, dočim u tlu zaostaju jedino anorg. ili animalne sastojine (pepeo). Osim navedenih produktah, tvore se kod humifikacije org. tvarih, navlastito dušik sadržavaj ućih, i dušična kiselina koja je kao hranivo za biline od velike važnosti. Amonijak naime koj se kako već spomenusmo tvori kod raztvorbe dušik sadržavajuće org. tvari, spaja se u gornjih rahlih vrstih tla sa kisikom zraka, te se time pretvori u dušičnu kiselinu, dotično dušične kiseli amonij, koja se sa podlogami u tlu se nalazećimi (kao vapnom, kalijem, magnesijom, amonijakom) opet spoji u soli — (nitrate); ove primaju biline kao hranivo korenjem u se te upotrebe njihov dušik za iznovično tvorenje bjelančevitih tvarih (proteinata) koje su za njihov životni proces od najveće važnosti. Ovu nitritikaciju (tvorenje nitratah) pospješuje vlaga te rahlost tla, višja temperatura, te prisutnost podloga (vapna, kalija, magnesije). S toga se ljeti. |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 182 — te pod vrućim podnebjem više dušične kiseline tvori, nego u hladnijih mjesecih te hladnijih predjelih, a prestane koncem jeseni sasvime. Čim više dušik sadržavajućih tvarih koje tlo sadržaje, tim više nitratah postaje u ovom, pod inače istimi okolnostmi; poljodjelsko tlo, koje se ognoji sa životinjskimi odpadci, bogatije je stoga na dušične kiselih solih (nitratih), nego li šumsko tlo. U ovom doprinašaju navlastito mahovine tvorenju tih važnih za biline spojevah, te se stoga odstranjenjem mahovine više dušika šumskomu tlu oduzimlje, nego li odstranjenjem lišća, 2. Sastojine humusa. Organičke sastojine humusa. Već prije bje napomenuto da se kod prhnuća obumrlih vegetabilijah tvore razni organički spojevi koji humus sačinjavaju, te koji se istom dalnjom raztvorbom t. j . oksidacijom pretvore u konačne , raztvorbene produkte prhnuća: u vodu, ugljičnu kiselinu i amonijak. Humus jest dakle smjesa raznih org. spojeva (produktah prhnuća), koji se u neprestanoj raztvorbi nalaze, neprestano kisik iz zraka u se primaju, te uplivom ovog, uglj. kiselinu, vodene pare i njcšto amonijaka tvore. Humus se dakle neprestano mjenja, te je uslied toga i njegov kem. sastav od dana do dana drugačiji. Naše je znanje o sastojinah humusa stoga još doista nepodpuno, jer je navlastito težko pojedine sastojine iz humusa izlučiti u posve čistom stanju. >) Prvi kruti produkti koji se iz prhnuće bilinske tvari oxydacijora tvore, jesu ulmin i ulniinova kiselina, koji se u svakom smedje bojadisanom humusu kao karakteristične sastojine nalaze. Pod uplivom vlage i kisika zračnog podpadnu te tvari dalnjoj raztvorbi, te se pretvore oxydacijom u hura in i hum i novu kiselinu, dvie crne org. tvari koje kao glavnu sastojinu u svakom crnom humusu nalazimo, u kojeg se smedji tečajem dalnje svoje raztvorbe uvjek pretvara. Dalnjom oxydacijom pretvaraju se crni humin i huminova kiselina u bezbojnu krenovu (Quellsaure) od krene grč. vrelo i smedju apokrenovu kiselinu. Na dnu stojećih vodah, u močvarah i u dubljih vrstah glinenog mokrog tla, tvori se iz huminove kiseline takozvana geinova kiselina.^) Glavne sastojine humusa jesu dakle njeke organičke kiseline: samo ulmin i humin su neutralne indiferentne tvari. Krenova i apokrenova kiselina su zadnji kruti organ, produkti prhnuća; dalnjom oxydacijom raztvore se te tvari posvema te pretvore u konačne produkte cjele raztvorbe, u uglj. kiselinu, vodu i amonijak. Od ovako raztvorene bilinske tvari neprestane u tlu ništa nego pepeo t. j . sve mineralne tvari koje su dotične biline tečajem svog životnog procesa tlu oduzele, te koje tim načinom ovomu opet vraćaju. Na isti način se je i organička tvar dotičnih bilinskih čestih raztvorbom opet natrag pretvorila u onakove tvari (vodu, uglj. kiselinu, ´) Osobito veliko zasluge za poznavanje kcin. sastojinah humusa stekao si je piof, Mulđer u Utrechtu. Mulcler: Chemie dor Ackcrkruine, 1861. Berlin. ^) Dettmer tvrdi da su ulmin i humin, te ulmiuova i huminova kiselina posvt identične tvari. |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 183 — ak i dušičnu kiselinu) iz kakovili je i postala. Biline uzimaju dakle te svoje vegetacije stanovita hraniva iz tla i zraka, a kad obumru tvore se love obumrle tvari prhnućem opet sve one tvari koje su one tečajem svog og procesa kao hraniva tlu i zraku oduzele, te koje tvari opet na novo razvijajućira se bilinam kao hranivo. Mi vidimo kako je ovim kolanjem prekrasno omogućeno vjekovito ravnovažje u naravi. Zanimivo i važno je znati, želimo li potanji uvid dobiti u kemičko đjelobumusa na tlo, kakovimi se kemičkimi svojstvi navedene humusove tvari aju, te kako se vladaju prema vodi te raznim podlogam. Od navedenih org. sastojinah humusa samo su vrelovina i apokrenova kii u vodi topive. U vodi je stoga humus samo neznatno topiv, te se ona jeg ili nikako ili samo slabo žutkasto obojadiše. Voda prolazeća kroz hu10 tlo uzima dakle samo neznatne množine hnrausovih kiselina u se. U pri amonijaka ali tvore se amonijačne soli humosovih kiselinah, koje su u vodi 0 topive, te će stoga vođa iz humusa koj amonijaka sadržaje sve ovakve aijačne soli izvaditi, te žutu do smedju boju zadobiti. Navlastito su vrelovina i apokrenova kiselina u humusu uvjek sa amonim spojene, te nalazimo stoga raztopine tih sohh u mlakah ghnenog hunog tla, a često i u vrelih koja uslied toga žutkastu boju zadobe. Soli alkalijah i alkaličnih zemljah (vapna, magnesije) sa humusovimi kisemi koje se kako iz rečenog proizlazi u svakom humusnom tlu u većoj ili ijoj množini nalaze, pretvore se uplivom zraka za kratko vrieme u ugljično !le soli (karbonate) koje ili kao takove ili nakon prediduće raztvorbe biline hranivo u se primaju. Vrlo karakteristično je to svojstvo humusno-kiselih alkalija (kalija, natrija monijaka), da svoju raztopivost u vodi izgube, ako ova sadržaje soli, vapna nagnesije u sebi raztopljene. Tim je razjašnjeno zašto tvrde vode t. j . onave koje obiluju solmi, vapna i magnesije, kao n. pr. vrela i zdenčane vode, tla kojim prolaze neuzimaju humusove tvari, te uslied toga posve bistre i z boje ostanu. „Mehke vode" ali koje izviru iz slojevah koji samo neznatne množine pna i magnesije sadržavaju, tope nasuprot veće množine humusovih sastojinah, zadobe uslied toga više manje smedju boju. Napokon treba još spomenuti hunmsove kiseline te njihove alkalične soli, razne inače netopive rudne čeice (razne silikate kalija, natrija, vapnika, magnesije i t. d.) tako kemički romjene, da one u vodi topive postaju. Humusove kiseline pospješuju dakle roces raztrošbe (Ver\vitterungs) raznih rudnih čestieah u tlu, one se pretvaaju u razne topive tvari, koje bilinam kao važna i nuždna hraniva služe. Ovo svojstvo humusovih tvarih naravski za hranitbu bilinah od najveće važnosti. Mineralne — ili pepelnate (anorganičke) sastojine humusa. Kraj organičkih ili izgorivih sastojinah sadržaje humus i stanovitu množinu mineralnih (rudnih) ili neizgorivih čestieah, koje su dotične biline, iz kojih |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 184 — je humus raztvorbom postao, tečajem svog životnog procesa tlu oduzele. Kod pretvorbe dotičnih obumrlih bilinskih čestih u humus dolaze te rudne čestice opet natrag u tlo, te mogu iznovice bihnam kao hranivo služiti. Od praktične važnosti, navlastito za prosudjivanje vriednosti šumske stelje kao gnojiva u poljodjelstvu, jest pitanje, da li humus svu onu množinu pepelnatih sastojinah jošte sadržaje koja se je u odpalom lišću etc. nalazila, ili dali nisu možebit zračne oborine (kiša, sniežna voda) prije nego li je humus nastao, jedan dio tih tvarih iz listinca izprale i odvele. U tu je svrhu Schroder dulje vremena digerirao obumrlo bukovo lišće sa destiliranom vodom, te opredjelio kakvoću i množinu vodom iz lišća extrahiranih (izvadjenih) anorganičkih tvarih. On nadje da se vodom kali i sumporna kiselina najlaglje izpiru, đočim u manjoj množini izlazi fosforna kiselina i magnesija, a najmanje vapno i željezo. Iz tih bi se pokušah za praksu moglo zaključiti, da je odstranjuje li se listinac iz šume, najbolje taj posao poduzeti istom koncem godine t. j . neposredno pred novim padom lišća. Elmaje r nadje svojimi pokusi, sa svježim te jedno i dvogodišnim bukovim lišćem i humusom, da sadržaje pepeo: t-i S ´f 3 ^ Odpađci drveća m IQ t^^ a _w oa S t svježog to jednogod. bukovog lišća.. 5 04 36-71 9-94 3-73 9-14 1-82 32-34 dvogod. bukovog listinca 6-21 39 24 8-87 3-63 907 2-83 2932 humusa iz bukovog listinca 3-52 23-67 5-88 9-20 6-47 4-30 46-37 Iz tih se pokušah vidi da izmeđju pepela svježeg te jednogodišnjeg i dvogod. listinca neima velike razlike, đočim se opaža velika razlika izmedju humusa i svježeg listinca. Kalijevog kiša i magnesije sadržaje humus skoro za polovicu manje, fosforne kiseline i vapna za V,, dočim se željezov kis, sumporna kiselina i kremična kiselina relativno pomnožiše. Cjelokupna množina pepela u humusu je uvjek veća, nego u listinca, s uzroka toga jer se je kod pretvorbe hstinca u humus znatan dio org. tvari raztvorio. |