DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 172 —


Ako li bi bilo potrebno za moći temeljito prosuditi, tako obšinio dokazivanje,
da bi se već time i sama odluka vrhu prekršaja zavlačila, imade se oštećeni
na put redovite pravde odputiti.


Ako li se obtuženi obtužbe rieši, to mu se imadu vlastiti troškovi po
privatnom tužitelju namiriti.
§ 46.


Nepodnese li se u roku od tri mjeseca, od dana učina prekršaja računajuć,
kod nadležnog suda, tužba radi počinjenog prekršaja, to nastaje zastara.
U slučaju pako, da se radi o učinu proti kaznenom zakonu, to se takođjer
i doba zastare u smislu kaznenog zakona ustanovljuje.


Ađ 2. alinea, prisp. §§. 106. i si. z. 61. V: 1878.


§. 47.
U pogledu prekršaja o lovu, ostaju i nadalje nadležno političke oblasti,
primjereno ustanovam §. 41. z. čl. XXXVIL od g 1880.
Obzirom na postupak, kojega se držati valja prigodom administrativne
odsude prekršaja lovnih valjaju do dalnje odredbe ustanove §. 42. spomenutog
zakona.
§. 48.
Lov razpravljajući zakonski članci VI: 1872 i z. čl. XLIV: 187G. stavljaju
se izvan krieposti.
§. 49.
Učini zbivši se prije, nego li je taj zakon u kriepost stupio, imadu se
toli obzirom na kazan, koli i obzirom na količinu odštete, prosudjivati polag
ustanovah prijašnjih zakona.
§. 50.
Provredba ovoga zakona povjerave se ministru unutarnjih poslova, ministru
pravde i ministru za poljodjelstvo, obrt i trgovinu.


Kemičke promjene listinca u šumah, te kemicko mu nplivaiije
na svojstva tla.´
Piše prof. O-VLStaTT- l^esriđ-er.


I. Postanak šumskog humusa. ^
Svakim danom možemo u dobro sklopljenih šumah opažati, kako se razni
vegetabilni ođpadci, koji nam materijal za tvorenje humusa davaju (lišće, če


^) U potonjih naših razpravicah promatrat ćemo sve promjene, koje se đogadjaju
u liSeu i granju prije, nego ono obumre i ođpađne, a ujedno ćemo iztaknut sve važnije
fizikalne promjene, koje na šumskom tlu sabrani listinac prouzrokuje. U ovoj ćemo
i-azpravici promatrati nadalje i raznolike kemičke promjene, kojim su ti vegetabilni




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 21     <-- 21 -->        PDF

tinje, granje, kora, šešarke, obumrla mahovina, trava te ini drač, korenje i
rizomi) uplivanjom vlažnog zraka sve više raztvaraju, svoj prvobitni oblik izgube,
sve tamniju boju dobivaju, dok se napokon ne raztvore i razpadnu u njeku
surocrnu do crnu sitnicu koju humusom nazivljemo. Tečajem vremena raztvori
se i taj humus sve više, dok i on za oko sasvim neizčezne, dočim se njegovom
raztvorbom razviju razni plinovi (ugljična kiselina, vodene pare, amonijak) koji
stranom u tlu zaostaju, a stranom u zrak izhlape. Od vegetabilne tvari neostane
u tlu ništa nego pepelnate sastojine, t. j . mineralne tvari, koje su u istoj
sadržane bile. Promjene i raztvorbe te možemo na pokrivalu tla svake iole
sklopljene šume opažati. Najgornja vrsta sastoji se iz svježeg odpalog lišća:
četinjah etc.; pod ovom opazit ćemo da su ti odpadci prema dole sve više raztrošeni
i raztvoreni, a u najdolnjih vrstah prelaze oni u pravi humus, koj neposredno
tlo u debljoj ili tanjoj vrsti pokriva. Kod ove pretvorbe vegetabilnih
i animalnih tvarih u humus umanjuje se naravski i objem i težina istih. Kup
šumske stelje ili stajskog gnoja prepuštena na zraku, postat će sve manji, dok
napokon sasvim neizčezne.^) Isto opažamo i na svakom šumskom i gospodarskom
tlu, u kojem će sav humus za njeko vrieme izčeznuti, ako mu neutjelovimo
nove množine organičkih tvarih u obhku gnoja ili lišća i t. d.


Za ovu raztvorbu bilinskih i životinjskih tvarih potrebna je kako ćemo
niže dole čuti prisutnost njekog fermenta (mikroskopične sićušne glivice), pristup
zraka dotično kisika u zraku se nalazećeg*), stanovita množina vlage i sgodna
toplota, a nazivljemo tu raztvorbu prhnućem (Verwesung). Sve obumrle bilinske
i životinske tvari pretvaraju se prhnućem u hlapive, nevidljive plinove
i njeki kruti zaostatak (humus), koj se s vremenom takodjer raztvori u plinove
a zaostaju samo anorganičke t. j . pepelnaste tvari.


Plinaste te prhnućem nastale kao i mineralne u tlu zaostale tvari, služe
bilinam opet kao hrana t. j . kao materijal iz kojeg si one nove organe tvore.
Šumski listinac neraztvara se ali tako brzo da bi mogao sasvime izčeznuti prije
nego li se njegova množina opet nepoveća iznovičnim svakogodišnjim padom lišća;
s toga se na površini šumskog tla tečajem vremena uvjek sabere tanja ili deblja
vrsta humusa.


Svako prhnuće org. tvarih nije drugo nego lagano gorenje t. j . oxidacija
uplivom zračnog kisika. Gorenje tvarih na zraku sastoji se u tom da se sastavne
česti dotičnih tvarih spajaju sa kisikom iz zraka. Isto biva i kod prhnuća;
kisik zraka spaja se sa dotičnom tvari, a kao produkt tog spajanja hlape ugljična,
kiselina i vodene pare u zrak. Kao što se kod gorenja stanovita množina topline
razvija, isto tako razvija se toplina i kod prhnuća, a množina prhnućem proiz


ođpađci na šumskom tlu pod uplivom vlažnog zraka pođvrženi, te kemička djelovanja
istih na svojstva tla.


*) Dr. Ernst Ebei´mayer: Die gesammte Lelue der Walđstreu 1876.


´) Senf t je opetovano puta opažao, da iz vrste bukovog lišća 1´ visoke postali
humus jedva 1´" visoku vrstu sačinjava.


*) Zrak je poglavito smjesa od 79´Yo dušika i "21"/^ kisika.




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 174 —


veđene topline upravo tako je velika, kao ona koja bi se gorenjem te organičke
tvari proizvela Pogledom na proizvedenu toplina isto je, da li komad drva u
peći izgori, ili u šumi prhne. Pošto se ali proces prhnuća mnogo laganije
sbiva nego li proces gorenja, stoga se i toplina prvim proizvedena na više vre.
mena porazdjeli, te se stoga temperatura prhnućem nikada tako nepovisi kao
što gorenjem. Da se kod tog procesa sbilja toplina proizvadja, možemo se na
svakom gnojištu osvjedočiti; gnoj je iznutra tako topao da se puši t. j . vidljive
vođene pare razvija.


Kod tvorenja humusa dotično kod prhnuća organičkih tvarih od važnosti
su razni faktori, treba da su razne okolnosti izpunjene, da se ti procesi normalno
razvijati mogu.


Sudjelovanje raznih mikroskopičnih glivicah kod prhnuća


gnjiobe organičkih tvarih.


Sve do najnovije dobe držalo se je, da je prhnuće i gnjilenje njeka vrst
samoraztvorbe organičkih tvarih, koja sama od sebe nastane uplivanjem zračnog
kisika, vlage i topline. Dugotrajnimi i vrlo točnimi experimontalnimi iztraživanji
đe Barr,y-a, Schvk´anna, Schroetera, Pasteura, Cohna i dr., dokazano
je, da su navedeni faktori doduše potrebni za te raztvorbe, da ih ali sami
za sebe nemogu prouzročiti.


Isto tako kao što se ni slador kod takozvanog žestokog ili alkoholnog
vrienja sladkih tekućina (n. pr. mošta) neraztvara sam od sebe u alkohol i
ugljičnu kiselinu, već to biva samo uplivanjem njekih sićušnih mikroskopičnih
prostim okom nevidljivih glivicah (fennentah), takozvanih kvasnih glivicah (Hefepilze),
kojih trusovi se u zraku u svako doba nalaze, isto tako neraztvaraju se
niti obumrle same sebi pripušćene bilinske i životinjske tvari, same od sebe;
prhnuće i gnjilenje istih bo nastaje istom onda, kad s njimi u neposredan doticaj
dodju stanoviti, prostim okom nevidljivi sičušni živući bilinski organizmi"´) (bakterije
ili ine sićušne glivice").


*) Bakterij e su najsitnija bića, koja poznajemo. Sastoje se iz malenih stanicah
bez chlorofila, a ubrajaju ih medju gribove ili glivice (Pilze, Pungi). Oblik im je poput
kruglje ili valjka, a razmnažaju se djelenjem vanređno brzo i u velikoj množini. Pod
povoljnimi okolnosti (10—40" C. dovoljne hrane i prisutnosti zraka) gibaju se vrlo
brzo, te ih radi toga prije đržahu za životinjice (infusorija). Organizmi ti razvijaju se,
dodju li sa obumrlom bilinskom ili životinskom tvari u doticaj, vrlo brzo, te svojim
razmnažanjem i vegetacijom prouzrokuju raztvorbn iste: prhnude ili gnjiobu. Potanje o
tih organizmih sadržaje Cohnovo djelo: Beitriige zur Biologie đer Pflanzen. II. Heft.
Breslau. 1872.


") Vrienje, gnjilenje i prhnuće su medjusobom vrlo slične raztvorbe organičkih
tvarih prouzročene sičušnimi organizmi. Pod vrienjem u užjem smislu razumjevamo
kemičku raztvorbu stanovitih bezđušičnih organičkih tvarih (kao n. pr. sladora
u moštu), prouzročenu životinim procesom stanovitih glivicah (kvasnih glivicah);
za vrienje nije pristup kisika zračnog od potrebe. Pod gnjilenjem razumjevamo kemičku
raztvorbu dušik sadržavajućih org. tvarih (bjelančevitih tvarih), prouzročenu vegetacijom
bakterijah kod nedostatnog pristupa zraka. Gnjilenju podvrgnute su navlastito razne živo




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 175 —


Tvari, koje se inače vanređno lahko gnjilenjem raztvaraju, kao : krv, meso,
slina, mokraća, bjelanjac i t. d., neraztvaraju se ni kod posvemašnog pristupa
zraka, ako u tih tvarih vrućinom uništimo život u njili sadržanih zametakah
bakterijah, te ako skrb vodimo, da novi zametci bakterijah iz zraka
nemogu s timi tvarmi u doticaj doći.´) Kad se nebi u zraku i svakoj vodi nalazili
zametci bakterijah i drugih glivicah, to nebi organičke tvari ni gnjilit ni
prhnuti mogle. Mikroskopičnom prašinom, koja se iz zraka slegne na sve predmete,
a navlastito i kišom, dolaze ti zametci i trusovi sa obumrlimi bilinskimi
i životinskimi tvarmi u doticaj, te se u njih kod prisutnosti zračnog kisika,
topline i vlage razviju, te za kratko vrieme nevjerojatno razmnože, te time prouzroče
raztvorbu (prbnuće ili gnjiobu) dotičnih organičkih tvarih. Organizmi ti
razvijaju se i množe na trošak dušičnih (bjelančevitih) tvarih, t. j . uzimaju
njekim načinom te tvari kao hranu u se, te ih rabe kao materijal za tvorenje
novih individua. *)


Prepreci li se životni proces ili uništi posvema životna snaga tih bakterijah
i glivica, vrućinom, studeni ili kojom antiseptičnom (gnjiloprečnom) tvari,
kao karbolnom kiselinom, chlorom, salicjlnom kiselinom itd., to prestaje i proces
vrienja, gnjiobe i prhnuća. Stoga uzroka može se meso na ledu dugo vremena


tinjske tvari, kao: meso, krv, mokraća; a takođjer bilinskc tvari, kao: sjemenja, ako
je dovoljno vode prisutno.


Prhnuće je oxydativni proces org. tvarih, prouzročen stanovitim! pljesnimi gljivicami
(Schimmelpilze), a moguće je samo kod posvemašnog pristupa zraćnog kisika, koj
se kod toga spaja sa sastojinaini raztvarajuće se tvari. Prhnuću podvržene su navlastito
razne bilinskc tvari, takove koje cellulozu i slične spojeve, a malo bjelančevitih
tvarih sadržaju. Tvari te pretvaraju se prhnućem u vodu, ugljičnu kiselinu i amonijak.
U smjesi slađora, cellulozo i bjolanJevitih tvari mogu se sva tri procesa, vrienje, gnjilenje
i prhnuee, jedan kraj drugog opažati, n. pr. u jabukah i sličnu voću.


´) Ugrijemo li jednu od gore navedenih tvarih, n. pr. meso u staklenoj boćic^
do 100 " C , te zatvorimo zatim gut boee čepom iz čistog pamuka, to ostaje meso
skroz nepromjenjeno, ono se neraztvara. Vrućinom uništili smo sve u mesu eventualno
već sadržane zametke, a pamuk prieči, da sa zrakom dodju i u ovom sadržani zametci
bakterijah sa mesom u doticaj. Na tom se osniva i poznata Appertova metoda konserviranja
hraniva, kao mesa, sočiva itd. Vrućinom unište se naime najprije bakterije u
tih hranivih sadržane, a hermetičnim zatvorom prieči se pristup zraka, dotično novih
b ikterijah iz ovoga. Raztvorba gnjiobom usljed toga je nemoguća.


®) Polijemo li životinjske ili veget. tvari, kao: sicno, grašak, grah, mokraću sa
nješto vodo, te prepustimo u čaši na miru, to se za kratko vrieme razvije proces gnilenja,
a tekućina je prenapunjena sa myriadami bakterijah. Kod izhlapljivanja gnjilećih
tekućinah izlazi sa parami velika množina bakterijah u zrak, tako da je ovaj uvjok
prenapunjeni onimi. Kisnućo mljeka, vina i piva dolazi od sličnih bakterijah. Pošto navlastito
dušične sastojine, t. j . bjelančevite tvari služe kao hrana baktcrijam, s toga se
one razvijaju mnogo laglje i brže u životinjskih tvarih nego li u bilinskih, a s uzroka
tog se one i laglje raztvaraju i gniju nego li potonje. Čim je čišća bilinska tvar (n. pr.
drvo), t. j . čim manje bjelančevitih tvarih sadržaje, tim težje se r-aztvara. Odstrani li
se bilinski sok, koj ovakve tvari u većoj množini sadržaje iz drva, to ona postaje vrlo
uztrajnim, a na tom se i osniva jodna metoda uzčuvanja drva.




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 176 —


držati´) nepromjenjeno, te na istom se uzroku osniva uporaba saljdlne iiiseline
Icao sredstvo za konserviranje naših hraniva, i kao obći antiseptikuni kod
chirurgičkih operacijah i u medicini. Procesi vrienja, gnjilenja i truleiija nisu
dakle nego kemičke raztvorbe org. tvarih prouzročene životnim procesom (vegetacijom),
sićušnih prostim okom nevidljivih organizmah, uslied i uplivom kojeg
se dotične tvari kemičke raztvore, te u razne nove kem. spojeve razpadnu.


Sudjelovanje zračnog kisika kod prhnuća i tvorenja humusa.


Neograničeni pristup zračnog kisika jedan je od prvih uvjeta za prhnuće,
te time i za postanak humusa. On je potreban s jedne strane za uzdržanje
životnog procesa spomenutih organizmah, a s druge strane potreban je i za stvaranje
produktah tog kem. procesa, koj se kako već znamo sastoji u tom, da
se sastavne česti dotičnih raztvarajućih se tvarih spajaju sa kisikom zraka.
Ncima li zrak dovoljna pristupa kao na pr. pod vodom ili u dolnjih vrstah
tla, gdje su vegetabilne tvari pokrivene glinom, pjeskom i sličnim materijalom,
to se raztvorba org. tvarih mnogo polaganije sbiva, a i produkti te raztvorbe
su u tom slučaju drugačiji (razni spojevi ugljika sa vodikom), te različni od
onih, koji se kod neograničenog pristupa zraka tvore. Ovaj proces raztvorbe
org. tvarih, koj je doduše prhnuću sličan, ali se od ovog u mnogom navlastito
svojimi produkti razhkuje, nazivlje se trulenjem (Vermoderung). Prhnuće i
trulenje opažamo često kod jedne te iste tvari istodobno; izvana gdje zrak
svestrano upliva, raztvara se tvar prhnućem, dočim se u nutrinji razvija trulež,
a često i gnjilež. Da se bilinske tvari prhnućem kod dovoljnog pristupa zraka
vrlo brzo raztvaraju, možemo u naših šumah svakim danom opažati. Na sječinah,
čistinah, u zlo sklopljenih sastojina, riečjii svigdje ondje, gdje pristup i
prolaz zraka povećan, te gdje ujedno sunčane direktne zrake toplinu povećavaju,
izčezne humus za kratko vrieme iz tla. Poznato je, da se u rahlom tlu,
u kojem zrak intenzivnije struji, org. tvari brže raztvaraju i prhnu, nego li u
težkom glinenom tlu, u kojem je strujenje zraka na minimum reducirano. ´"
llahlenjem i obradjivanjem tla, može se s toga postanak humusa i dalnja raztvorba
pospješiti. Ako je šumsko tlo pokriveno debljimi slojevi listinca, to se
dolnje vrste u koje zrak nepodpuno pro:´re raztvaraju trulenjem, te nastaje


´) U ledu Sibirije nadjeni su predpotopni Kiamutlii kojih meso bijaše jošte skroz
uzčuvano.


´") Da sastav tla velik upliv na bržu ili laganiju raztvorbu org. tvarih imade,
vidimo iz toga, što ju vriemo, kojo Iješina treba, da se posvema raztvori razliCno prema
vrsti tla. U ujekih grobljih raztvori se pođpuno Iješina za G — 7 godina, dočim u drugili
grobljih istom nakon 20 — 30 godina. Raztvorba je najbrža u tlu, koje zrak brzo propušta.
Neoborive dokaze o tom pružio je belgijski kemik Loui s Creteuz , koj je po
nalogu svoje vladu imao skupne grobove na francezkih bojištih od 1871. god. imcnito
oko Sedana đesinficirati. Ljošine ležahu u najrazličitijem tlu. U rahlom za zrak propustnom
bile su one skroz raztvoi´ene, dočim su u glinenom tlu bile skoro skroz još
uzdržane.




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 177 —


liiunus kiselog značaja t. j . kisele reakcije. Prorabli li se protrula vrsta, to
iz lije za kratko postane nonnalni humus.


Sudjelovanje vode kod prhnuća i tvorenja hnmusa.


Za razvitak spomenutih gljivica jest takodjer prisutnost stanovite množine
vode od potrebe. S toga zahtjeva i proces prhnuća dakle tvorenje humusa stanovitu
množinu vlage; više vlage škodi baš kao i premalena nmožiua. Kod
j)reviše vlage prepriečen je i)i-istup zraka, te prhnuće prelazi u trulenje, u
protivnom slučaju prestane pako svako raztvaranje. Osušene vegetabilije kao lišće,
sjeno, drvo itd. ncmjenjaju se aa zraku, dočim se brzo raztvoi´e u prisutnosti
vlage. Na mnogih mjestih vidimo stoga, kako se u šumah tamo gdje sunčane
zrake dovoljan pristup iniadu, sav listinac i humus izsuši, te raztvorba njegova
za dulje vremena skroz prestane. S toga se na vlažnom tlu, koje je štićeno
od sunca, listinac brzo raztvara, te u kratko vrieme pretvara u humus.")


Uplivanje topline na prhnuće i tvorenje humusa.


Kod O´C prestaje svaka gnjioba, prhnuće, trulenje i vrenje, kao što to
zimi na smrznutih Iješinah opažati možemo. Nu čim se temperatura digne,
začme opet i životni preccs prividno oburnrlih bakterijah i sličnih organizma,
te usljed toga začimlju i procesi gnjilenja, trulenja itd. Čim je temperatura
do stanovite granico naravski višja, tim se ti procesi bržje sbivaju. Svaki znade,
da zimi meso laganije gnjije, nego li ljeti, a da se na ledu skroz nepromjenjeno
drži. Lješine predpotopndi manmtha, koje su hiljade i hiljade godina
u sibirskom ledu ležale, ostale su skroz uzčuvane, al se raztrošiše u najkraćem
vremenu, čim ih višjoj temperaturi izvrgnuše. Isto tako je poznato, da se u
tropičkih predjelih nenalaze tresetišta, pošto se ondje uplivom velike vrućine
org. tvari prebrzo raztvaraju. Iz toga vidimo, da je za prhnuće i gnjilenja potrebna
stanovita temperatura. Gnoj uoran u tlo raztvara se ljeti mnogo brže,
nego li zimi; listinac u šumah ostaje kroz jesen i zimu skoro nepromjenjen,
dočim se tečajem ljeta brzo raztvori u humus. Pod inače istimi okolnosti sa-
brat će se dakle više humusa na toplom tlu, i u toplih predjelih, nego u
hladnijih. S istoga uzroka raztvaraju se na visočinah veget. tvari mnogo polaganije,
te se više hnmusa u takovih šumah sakuplja, nego li u nizinah, gdje
obično višja temperatura vlada. S toga su takodjer sjeverni položaji u šumah
bogatiji na humusu, nego li južni. Isto tako je poznato, da se u sunčanoj
vrućini izvrgnutom poljodjelskom tlu, humus mnogo bržje raztvara, nego li na
zaštićenom šumskom tlu. Na čistinah, na sječinah, te u zlo sklopljenih sastojinah,
znademo, da se humus za kratko vrieme skroz raztvori, te izčezne. U


´´) Najbolje razvija so prbnućc u prisutnosti njelce srednje množine vlage kod
istodobne prisutnosti zraka, koje okolnosti u dobro sklopljenih sastojinali nalazimo.
S toga se uzroka greda drva, koja djelomice u vlažnom tlu, a djelomice na zraku
stoji, najviše i najbrže raztroši upravo na onom mjestu, gdje se ziak i zemlja dotiču.




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 178 -—
Suniah sastojećih se iz bukve, omorike, jele, koja drva mnogo sjene davaju,
tlo je mnogo vlažnije i hladnije, te se i humus stoga u mnogo većoj mjeri sakuplja,
nego li u šumah iz čistih sastojinah hrasta, breze, ariša te bora, koje
drveće manje sjene daje, a i samo više svjetla zahtjeva. Tim je ujedno razjašnjena
važnost mješovito sastojinah za uzdržanje plodnosti tla.


Iz navedenih obćenitih uvjetih, koji su potrebni za postanak i tvorenje
humusa, uvidjamo pod kojimi okolnosti će se u šumah veća ili manja množina
humusa sabrati. Jasno je, da se u dobro skopljenih sastojinah više humusa
pravi, nego li u zlo sklopljenih starih sastojinah. U šumah sa više sjene kao
u bukovih, omorike i jele više, nego li u onakih sa redkim lišćem, kao u
hrastovih, bora i ariša. Visoke šume su povoljnije pogledom na tvorenje humusa
nego srednje, a ove povoljnije nego nizke. U visokoj šumi u kojoj 100 —120 g.
nije listinac odstranjen, će tečajem tog razdobja i najlošije tlo postati dobrim.
Bregoviti položaji sgodniji su nego nizine; sjeverni i iztočni položaji imat de
više hunuisa, nego južni i zapadni. U ćistinah, sječinah i riedkih šuma, mora
humus za kratko vrieme izčeznuti. A napokon će pod inače istimi okolnosti,
ghneno tlo biti bogatije na humusu nego vapneno i pjeskovito.


Koliko godina treba listinac da se pretvori u humus.


Čim se manje humusa u šumi tvori i čim brže se već postali raztvara,
tim se brže umanjuje plodnost tla, tim manje hraniva stoji šumskim bilinam
za njihovu vegetaciju na razpolaganje, te usljed toga se umanjuje i godišnja
produkcija drva, i tim težje je pomladjivanje. Već je spomenuto, da je huniilikacija
odvisna od raznih okolnostih, te da se humus sad brže sad polaganije
tvori, prema naravi tla, vrsti sastojine, klimaličkih odnošaja i položaja.


Na i pod istimi okolnosti opazit ćemo, da se razni bilinski odpadci neraztvaraju
jednako brzo, već da se jedni brže, a drugi laganije pretvaraju u humus.
Ta je okolnost jasna, ako se sjetimo, da je raztvorbeni kemički proces takodjer
odvisan o kemičkom sustavu raztvarajućih se tvarih. Lahko se raztvaraju sve
mehke, sočne bilinske česti, težje, suhe i tvrde tvari. Zeleno svježe lišće laglje
prhne nego li suho; ovo, slama, trstika brže nego drvo, mekane četinje ariša
i mahovina brže se raztvara, nego li četinje bora i omorike. Org. tvari sadržavajuće
mnogo dušika laglje i brže se raztvaraju, nego li onakove sa malo
dušika. Na smoli bogate bilinske česti, težje se raztvaraju, nego li lišće, a
isto tako i drvo crnogoricah težje, nego li ono listnastog drveća. Bilinske tvari
bogate na treslovini težje se raztvaraju, navlastito, ako neima zrak svestrani
pristup, jer treslovina potroši svojom raztvorbom cjeli na razpolaganje stojeći
kisik, te tim prieči prhnuće ostale org. tvari. U lišću hrasta, breze i johe (Erle)
sva je treslovina izčeznula, ako se je ono u humus pretvorilo. Bilinske česti
bogate na vapnu i kaliju brže se raztvaraju, a onakove koje sadržavaju mnogo
kremične kiseline, pretvaraju se težje u humus, jer kremična kiselina prieči
pristup zračnog kisika. Iz toga se razabire, da će prema lokalnim odnošajem




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— nabiti
vrieme, koje listinac za pretvorbu u humus treba različno. Po pokusih
bavarskih nadšumarah treba listiuac listnatog drveća (Laubstreu), prema rajestnim
odnošajem 2—3—5 god., a listinac iz četinjača (Nadelstreu) 3—4—8 god.,
da se posvemašno pretvori u humus.


Vrsti humusa.


Mnogo godišnje izkustvo gospodara i šumara dokazalo je, da svaki humus
jednako povoljno nedjeluje na rast bilinah, da je dakle i kakvoća humusa u
tlu različna. U praksi imade sijaset imena, kojimi se razne vrsti humusa označuju.
Znanstveno nisu pojedine vrsti humusa još karakterizirane. Uzrok različnosti
pojedinih vrstih humusa leži stranom u različnom kemičkom sastavu
materijala iz kojeg je postao, stranom u vanjskih okolnostih pod kojimi je nastao,
te takodjer o njegovoj starosti resp. stupnju njegove raztvorbe.


Hranitbena snaga humusa biti će različna, prema tomu dali je iz na dušiku
bogatih ili na ovom siromašnih (anim. ili veget.) tvarih postao, zatim dali
je kod neograničenog pristupa zraka nastao ili ne, kod višje ili nižje temperature
, na suhom ili vlažnom tlu. Nadalje imati će na njegovu kvalitetu upliv
sastav tla, način šumskog gospodarstva, vrst drva, sječa i t. d. Za praktične
svrhe možemo sliedeće vrsti humusa razlikovati.


1. Plodni humus prija najbolje šumskomu drveću kao i raznim kulturnim
gospodarskim biUnam. On se tvori kad bilinski odpadci prhnu kod srednje
množine vlage, povoljne temperature, te posvemašnog pristupa zraka, u prisutnosti
stanovitih podlogah (kalija, vapna i amonijaka). Nalazimo ga u svih većih
šumskih komplexah, iz kojih se listinac neodstranjuje, te koje su sklopom štićene
od direktnih sunčanih zraka i vjetra. Če stoga nalazimo navlastito u bregovitih
položajih gdje se radi nižje temperature prhnuće polaganije sbiva, gornje
vrste humusa nepodpuno raztvorene, to je t. zv. surovi humus (Piohhumus), u
kojem se mlade biline težko razvijaju, te i sjeme lahko gnjiobi poripadue. Kod
pomladjivanja treba takove vrste humusa odstraniti.
Normalni razvitak humusa prestane uvjek, ako se sastojine preveć prorede,
tako da sunce i vjetar, prevelik pristup imadu. Humus se ili osuši te time njegova
daljnja raztvorba prekine, ili se kod prisutnosti dovoljne množine \lage,
te višjom toplotom i povećanim pristupom zraka za kratko skroz raztvori te
iz tla izćezne.


2. Ugljenasti humus (Heidehumus, kohliger Humus), postaje na suhih
mjestih kod posvemašnog pristupa zraka, dakle kod suviška topline i premalo
vlage. Ovu vrst humusa nalazimo stoga osobito na suhom pješčanom tlu, na
toplom vapnikovom tlu. Taj je humus poput praha rahal, vrlo suh, te crne ili
crno smedje boje, težko se raztvara, te radi toga za razvitak bilinah nepovoljan.
Sklopi li se šuma to će se pod uplivom vlage dalje raztvarati, te 1 —
vremenom u normalni humus pretvoriti. Primjesa li mu se vapna i pepela to
se ta dalnja raztvorba pospješi.


ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 180 —


3. Treset ni ili t. z v. kiseli humus, postaje na prevlažnili mjestili,
dakle kod nedostatnog pristupa zraka. Pod timi okolnosti raztvaraju se bilinski
zaostatci vrlo polagano, te se razvija trulež. Taj tresctni humus nalazimo navlastito
na močvarnom tlu, na livadah, u močvarali, u ribnjacih, te u tresctištih.
Manjka li u tlu dovoljna množina podlogah (vapna, magnesije, kalija, natrija)
to ostaju kod te nepodpune raztvorbe postale humusove kiseline nevezane, te
stoga takav humus obično kisela značaja t. j . pretvara modri papir lakmusa
u crveni. Takav kiseli humus, postaje u ostalom takodjer na rahlom suhom
pješčanom tlu, kad se u pomanjkanju podlogah humusove kiseline nemogu vezati.
Zivotinski izmetci, kao n. pr. stajski gnoj tvore uvjek humus neutralne ili
alkalične reakcije, jer se raztvorbom njegovom tvori amonijak, koj humusove
kisehne neutralisira.´^) Drvo i bilinski odpadci tvore obično humus kisele reakcije,
ako se dovoljno podloga već u tlu nenalazi.
Kiseli humus škodljiv je razvitku naših kulturnih rastlina i šumskog drveća
; samo joha i breza mogu na takovom tlu uspjevati. Najbolje to vidimo na
močvarnih livadah, na kojih sve kulturno trave sve više izčezavaju, te razne
takozvane kisele trave (Carex i Junciis-vrsti) te razne tresetne mahovine mah
preotnm. Nasuprot ima rastlinah koje zahtjevaju takav kiseli humus, tako n.
pr. Camelie, pA-ice,-rvhododendroni i Azalee, koje najbolje u kiselom šumskom
ili tresetnom tlu uspjevaju.


Želimo U koje kiselo i ujedno vlažno tlo popraviti, to treba suvišnu vodu
odvodnimi jarci odstraniti, te pepelom , vapnom ili vapnenim laporom kiseline u
tlu neutralisirati.


4. Treslovni humus (adstringirender Humus) jest vrst humusa, koj
postaje iz raznih na treslovinah (Gerbslluren) bogatih bilinskih čestih, kao lišća
iz hrasta, johe, breze i vrieska (Erica vulgaris); nu humus taj sadržaje rcdko
nepromjcnjene treslovine (tanina) pošto se ova uplivom zračnog kisika kod povoljne
temperature i vlage, te u prisutnosti alkalija i alk. zemlja vrlo brzo
raztvori. Pri nedostatnom pristupu zraka n. pr. na glinenom tlu ili pod vodom
drži se treslovina dulje vremena, jer se polaganije raztvara. Raztvorba takvog
humusa u normalni može se rahlenjem tla te primjesom vapna, lapora ili pepela
lahko postići, pošto se time treslovina u najkraćem vremenu raztvori.")
Kemički procesi kod tvorenja humusa.
Da uzmognemo sve one kemičke promjene razumjeti koje se u šumskom
listineu kod njegove pretvorbe u humus dogadjaju, treba se sjetiti da se listinac


*-) Kiseline su tvari kisele reakcije t. j . one pretvaraju modri lakmusov papir u
crveni. Podloge ili bazo su tvari alkalične reakcije t. j . one pretvaraju crveni lakm.
papir opet natrag u modri. Podloge neutralisiraju kiselinu t. j . spajaju se s ovimi te
nastaju soli . Neutralno reagira onakova tvar koja crveni i modri papir lakmusov
neinjenja,


´´) Da je treslovina škodljiva za razvitak mladih razvijajućili se rastlinah, vidimo
u hrastovih šuma, ako je tlo pokriveno sa većom množinom trcskah i pilovine. Neodstrani
li se ova, to mlado rastline lahko pogibaju.




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 181 —


istoji iz raznih organičkih ili izgorivih i anorg. ili neizgorivih tvarih, te da


i samo prve uplivom prhnuća raztvaraju, te u humus pretvaraju, dočim anorg.


,ari više manje nepromjene ostaju. Osim toga treba jošte spomenuti da se


egetabilne tvari sastoje poglavito iz bezdušičnih spojeva, dočim su dušik sa


ržavajuće bjelančevite tvari ili proteinati samo u neznatnoj množini zastupani.


Lod raztvorbenih procesa prhnuća koje prouzrokuje životni proces pljesnih gli


ica, prenašaju ove kisik zraka na bezdušične tvari, koje se s ovirai spajaju te


e konačno u ugljičnu kiselinu i vodene pare pretvore, dočim se iz dušičnih


varih tvori amonijak, koj se uplivom kisika opet okisi na dušičnu kiselinu.


Začetak tih kemičkih procesa vidimo na tom što dotične veget. tvari poitanu
sve tamnije sure boje, te prhke. Uplivom zračnog kisika pretvara se jedan
itom ugljika za drugim u ugljičnu kiselinu (CO,^), a vodik se spaja šnjim te
;vori vodene pare {N^O), dočim se dušik većim djelom spoji sa vodikom raz:
varajuće se tvari to nastaje amonijak {NH^) ^ koj se sa ugljičnom kiselinom
jpet spoji u amonijev karbonat [ugljično kiseli amonij CO.j (NH,^)], jedan dio
iušika otidje osim toga kao takav u zrak. Pošto se ali ugljik težje sa kisikom
spaja nego li vodik, to kod humifikacije izlazi više vodika i kisika iz vegetab.
tvari, nego li ugljika, tim postaje ova uslied toga sve siromašnija na vodiku i
kisiku dočim se ugljik u njoj relativno umnoži.


Prispodobimo li postotni sadržaj suhog drva i humusa na ugljiku, vodiku
i kisiku,


drvo: 50"/o "gljika, 6"/o vodika, 44"/^ kisika,


humus: 60"/,, „ 4—57„ „ 30—347o
to vidimo i sbilja da se je u humusu ugljik relativno pomnožao; posljedica toga
relativnoga množenja ugljika jest, da se humus sve tamnije bojadiše, čim se
više raztvara.


Time što kod humutikacije vodik i kisik te jedan dio ugljika sve više iz
dotične organičke tvari izlaze, mienja se kemički sastav ove, te nastanu razni
novi org. spojevi koji humus sačinjavaju, nu i ovi se oxydacijoni sve dalje raztvaraju,
tako da se sve org. tvari humusa konačno pretvore u zadnje produkte
prhnuća: ugljičnu kiselinu, vodene pare i amonijak, dočim u tlu zaostaju jedino
anorg. ili animalne sastojine (pepeo).


Osim navedenih produktah, tvore se kod humifikacije org. tvarih, navlastito
dušik sadržavaj ućih, i dušična kiselina koja je kao hranivo za biline od
velike važnosti. Amonijak naime koj se kako već spomenusmo tvori kod raztvorbe
dušik sadržavajuće org. tvari, spaja se u gornjih rahlih vrstih tla sa
kisikom zraka, te se time pretvori u dušičnu kiselinu, dotično dušične kiseli
amonij, koja se sa podlogami u tlu se nalazećimi (kao vapnom, kalijem, magnesijom,
amonijakom) opet spoji u soli — (nitrate); ove primaju biline kao
hranivo korenjem u se te upotrebe njihov dušik za iznovično tvorenje bjelančevitih
tvarih (proteinata) koje su za njihov životni proces od najveće važnosti.


Ovu nitritikaciju (tvorenje nitratah) pospješuje vlaga te rahlost tla, višja
temperatura, te prisutnost podloga (vapna, kalija, magnesije). S toga se ljeti.




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 182 —


te pod vrućim podnebjem više dušične kiseline tvori, nego u hladnijih mjesecih
te hladnijih predjelih, a prestane koncem jeseni sasvime. Čim više dušik sadržavajućih
tvarih koje tlo sadržaje, tim više nitratah postaje u ovom, pod inače
istimi okolnostmi; poljodjelsko tlo, koje se ognoji sa životinjskimi odpadci, bogatije
je stoga na dušične kiselih solih (nitratih), nego li šumsko tlo. U ovom
doprinašaju navlastito mahovine tvorenju tih važnih za biline spojevah, te se
stoga odstranjenjem mahovine više dušika šumskomu tlu oduzimlje, nego li odstranjenjem
lišća,


2. Sastojine humusa.
Organičke sastojine humusa. Već prije bje napomenuto da se kod
prhnuća obumrlih vegetabilijah tvore razni organički spojevi koji humus sačinjavaju,
te koji se istom dalnjom raztvorbom t. j . oksidacijom pretvore u konačne
, raztvorbene produkte prhnuća: u vodu, ugljičnu kiselinu i amonijak.
Humus jest dakle smjesa raznih org. spojeva (produktah prhnuća), koji se u
neprestanoj raztvorbi nalaze, neprestano kisik iz zraka u se primaju, te uplivom
ovog, uglj. kiselinu, vodene pare i njcšto amonijaka tvore. Humus se dakle neprestano
mjenja, te je uslied toga i njegov kem. sastav od dana do dana drugačiji.


Naše je znanje o sastojinah humusa stoga još doista nepodpuno, jer je
navlastito težko pojedine sastojine iz humusa izlučiti u posve čistom stanju. >)


Prvi kruti produkti koji se iz prhnuće bilinske tvari oxydacijora tvore,
jesu ulmin i ulniinova kiselina, koji se u svakom smedje bojadisanom
humusu kao karakteristične sastojine nalaze. Pod uplivom vlage i kisika
zračnog podpadnu te tvari dalnjoj raztvorbi, te se pretvore oxydacijom u hura
in i hum i novu kiselinu, dvie crne org. tvari koje kao glavnu sastojinu
u svakom crnom humusu nalazimo, u kojeg se smedji tečajem dalnje svoje raztvorbe
uvjek pretvara.


Dalnjom oxydacijom pretvaraju se crni humin i huminova kiselina u bezbojnu
krenovu (Quellsaure) od krene grč. vrelo i smedju apokrenovu
kiselinu. Na dnu stojećih vodah, u močvarah i u dubljih vrstah glinenog
mokrog tla, tvori se iz huminove kiseline takozvana geinova kiselina.^)


Glavne sastojine humusa jesu dakle njeke organičke kiseline: samo ulmin
i humin su neutralne indiferentne tvari.


Krenova i apokrenova kiselina su zadnji kruti organ, produkti prhnuća;
dalnjom oxydacijom raztvore se te tvari posvema te pretvore u konačne produkte
cjele raztvorbe, u uglj. kiselinu, vodu i amonijak. Od ovako raztvorene
bilinske tvari neprestane u tlu ništa nego pepeo t. j . sve mineralne tvari koje
su dotične biline tečajem svog životnog procesa tlu oduzele, te koje tim načinom
ovomu opet vraćaju. Na isti način se je i organička tvar dotičnih bilinskih
čestih raztvorbom opet natrag pretvorila u onakove tvari (vodu, uglj. kiselinu,


´) Osobito veliko zasluge za poznavanje kcin. sastojinah humusa stekao si je piof,
Mulđer u Utrechtu. Mulcler: Chemie dor Ackcrkruine, 1861. Berlin.


^) Dettmer tvrdi da su ulmin i humin, te ulmiuova i huminova kiselina posvt
identične tvari.




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 183 —


ak i dušičnu kiselinu) iz kakovili je i postala. Biline uzimaju dakle te


svoje vegetacije stanovita hraniva iz tla i zraka, a kad obumru tvore se
love obumrle tvari prhnućem opet sve one tvari koje su one tečajem svog
og procesa kao hraniva tlu i zraku oduzele, te koje tvari opet na novo
razvijajućira se bilinam kao hranivo. Mi vidimo kako je ovim kolanjem
prekrasno omogućeno vjekovito ravnovažje u naravi.
Zanimivo i važno je znati, želimo li potanji uvid dobiti u kemičko đjelobumusa
na tlo, kakovimi se kemičkimi svojstvi navedene humusove tvari


aju, te kako se vladaju prema vodi te raznim podlogam.


Od navedenih org. sastojinah humusa samo su vrelovina i apokrenova kii
u vodi topive. U vodi je stoga humus samo neznatno topiv, te se ona
jeg ili nikako ili samo slabo žutkasto obojadiše. Voda prolazeća kroz hu10
tlo uzima dakle samo neznatne množine hnrausovih kiselina u se. U pri


amonijaka ali tvore se amonijačne soli humosovih kiselinah, koje su u vodi
0 topive, te će stoga vođa iz humusa koj amonijaka sadržaje sve ovakve
aijačne soli izvaditi, te žutu do smedju boju zadobiti.


Navlastito su vrelovina i apokrenova kiselina u humusu uvjek sa amonim
spojene, te nalazimo stoga raztopine tih sohh u mlakah ghnenog hunog
tla, a često i u vrelih koja uslied toga žutkastu boju zadobe.


Soli alkalijah i alkaličnih zemljah (vapna, magnesije) sa humusovimi kisemi
koje se kako iz rečenog proizlazi u svakom humusnom tlu u većoj ili
ijoj množini nalaze, pretvore se uplivom zraka za kratko vrieme u ugljično
!le soli (karbonate) koje ili kao takove ili nakon prediduće raztvorbe biline


hranivo u se primaju.


Vrlo karakteristično je to svojstvo humusno-kiselih alkalija (kalija, natrija
monijaka), da svoju raztopivost u vodi izgube, ako ova sadržaje soli, vapna
nagnesije u sebi raztopljene. Tim je razjašnjeno zašto tvrde vode t. j . onave
koje obiluju solmi, vapna i magnesije, kao n. pr. vrela i zdenčane vode,
tla kojim prolaze neuzimaju humusove tvari, te uslied toga posve bistre i
z boje ostanu.


„Mehke vode" ali koje izviru iz slojevah koji samo neznatne množine
pna i magnesije sadržavaju, tope nasuprot veće množine humusovih sastojinah,
zadobe uslied toga više manje smedju boju. Napokon treba još spomenuti
hunmsove kiseline te njihove alkalične soli, razne inače netopive rudne čeice
(razne silikate kalija, natrija, vapnika, magnesije i t. d.) tako kemički
romjene, da one u vodi topive postaju. Humusove kiseline pospješuju dakle
roces raztrošbe (Ver\vitterungs) raznih rudnih čestieah u tlu, one se pretvaaju
u razne topive tvari, koje bilinam kao važna i nuždna hraniva služe. Ovo
svojstvo humusovih tvarih naravski za hranitbu bilinah od najveće važnosti.


Mineralne — ili pepelnate (anorganičke) sastojine humusa.


Kraj organičkih ili izgorivih sastojinah sadržaje humus i stanovitu množinu
mineralnih (rudnih) ili neizgorivih čestieah, koje su dotične biline, iz kojih




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 184 —


je humus raztvorbom postao, tečajem svog životnog procesa tlu oduzele. Kod
pretvorbe dotičnih obumrlih bilinskih čestih u humus dolaze te rudne čestice
opet natrag u tlo, te mogu iznovice bihnam kao hranivo služiti.


Od praktične važnosti, navlastito za prosudjivanje vriednosti šumske stelje
kao gnojiva u poljodjelstvu, jest pitanje, da li humus svu onu množinu pepelnatih
sastojinah jošte sadržaje koja se je u odpalom lišću etc. nalazila, ili dali
nisu možebit zračne oborine (kiša, sniežna voda) prije nego li je humus nastao,
jedan dio tih tvarih iz listinca izprale i odvele.


U tu je svrhu Schroder dulje vremena digerirao obumrlo bukovo lišće
sa destiliranom vodom, te opredjelio kakvoću i množinu vodom iz lišća extrahiranih
(izvadjenih) anorganičkih tvarih. On nadje da se vodom kali i sumporna
kiselina najlaglje izpiru, đočim u manjoj množini izlazi fosforna kiselina i magnesija,
a najmanje vapno i željezo. Iz tih bi se pokušah za praksu moglo zaključiti,
da je odstranjuje li se listinac iz šume, najbolje taj posao poduzeti
istom koncem godine t. j . neposredno pred novim padom lišća.


Elmaje r nadje svojimi pokusi, sa svježim te jedno i dvogodišnim bukovim
lišćem i humusom, da sadržaje pepeo:


t-i S ´f


3 ^


Odpađci drveća m IQ t^^ a _w oa


S t


svježog to jednogod. bukovog lišća.. 5 04 36-71 9-94 3-73 9-14 1-82 32-34


dvogod. bukovog listinca 6-21 39 24 8-87 3-63 907 2-83 2932


humusa iz bukovog listinca 3-52 23-67 5-88 9-20 6-47 4-30 46-37


Iz tih se pokušah vidi da izmeđju pepela svježeg te jednogodišnjeg i dvogod.
listinca neima velike razlike, đočim se opaža velika razlika izmedju humusa
i svježeg listinca. Kalijevog kiša i magnesije sadržaje humus skoro za
polovicu manje, fosforne kiseline i vapna za V,, dočim se željezov kis, sumporna
kiselina i kremična kiselina relativno pomnožiše. Cjelokupna množina pepela u
humusu je uvjek veća, nego u listinca, s uzroka toga jer se je kod pretvorbe
hstinca u humus znatan dio org. tvari raztvorio.