DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 34 <-- 34 --> PDF |
-^ 76 — toliko drva imade, i to tim manje što nevalja zaboraviti, da se znamenita množ tirolskog drva neposredno u Italiju vodom prevaža t. j . splavlja, Desanzano na granici Lombardije, već je kroz više godina stovarištem prvog reda za drvlje tirolske provenience. Glavni gradovi gornje i srednje Italije, obskrbljuju se od dobe otvorenja brenerske željezničke pruge, tako rekuć izključi- vo tirolskim drvljem, koje sve drvo sa šuma lombardo-venecianskih dolina, koje još neimadu neposredne željezničke sveze, svojom cienom s tržištah odklanja. Milan, orijaško to središte za potrošbu, obskrbljuje se izkljnćivo drvom iz Tirolske i Tesenskog kantona, nu prvo daleko je na trgu običajnije. Taj izvoz iz Tirolske skoroda je nepojmiv. Komu je medjutim poznata razgranjenovst glavnih kao i mnogobrojnih nuzgrednih dolina, koje još prije 30 godinah sve šumovite bijahu, nećese tomu čuditi, u obće su medjutim ti odnošaji i činjenice još slabo poznate, pak se i danas jošte u tom silnom izvoznom prometu, samo bezkonačno vrielo šumskog bogatstva nazrieva." U istinu su to pako, samo stoljetne prašume, koje no negda tirolsko gorje kitiše, ter kojih se danas samo jož ostanci opažati mogu. Mi smo te navode, talijanskog tog strukovnjaka, ob uzrocih užasne katastrofe, vjerno iztaknuli, ma sve da se i nemožemo podpunoma s timi navodi slagati. Poimence pako držimo, da nisu baš same najnovije sječe i s timi i u savezu stojeći nenadani uspjeh trgovine s drvi, jedini i glavni uzrok spomenutim poznatim poplavam. Prema našem nemjerodavnom mnjenju bo valja zamet tih opustošenja, tražiti već i u davnijoj prošlosti, velika i znamenita vodena prometila bo koja iz Tirolske k moru vode, histerični su trgovački putevi za trgovinu s drvi. Pa napokon nevalja zaboraviti i to: da i kozarstvo odnosno ovčarstvo onih krajeva, već dugo doba obstoji, pa da i njemu valja pripisati velik dio mah preotimljujućeg ogoljeeivanja tamošnje gore* Ovo đržasmo, da nam je mimogredce spomenuti. Spomenuti članak, spominje nadalje i šumarsko policajne napremice austrijanske vlade, koja da je — upućena izkustvom — već odavna dozvole vodjenja sječe, znatno ograničivala, postupajući pri tom mnogo većom energijom od vlade talijanske, kojoj se predbacuje, da je u tom pogledu vazda bila samo služavkom deputiraca. Ovi pako da su vazda spremniji, raditi u prilog onih, koji šumu ogolječuju i unovčuju, nego li u prilog interesa same siromašne zemlje. U ostalom medjutim, da još sveudilj nije prekasno popraviti što se do sada propustilo, jer ma sve da se i mnogo već sagriešiio u šuma, to da je ipak još pomoć moguća, pa sve da se i neuradi drugo, van da se prepušća samoj naravi, da se oporavi i opet. Narav pomoć će si sama, samo da joj se neradi usuprot. Nakon tih nazglabanja dolazi pisac napokon do zaključka, da obje pokrajine, Tirolska i Mletačka, kojih vodurine u prvoj izviru, bezdvojbeno njeke zajedničke interese , obzirom na sve one napremice, imadu, koje će se morati poduzeti, za da se bar za buduće preprieči nova užas rujanska od g. 1882. |