DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 33 <-- 33 --> PDF |
~ 76 ~ Pocamši od svibnja g. 1880. izlazi u Rimu, dva krat mjeseSno, malen strogo šumarske odnošaje zastupajući list „Bolletino della societa´ triennale promotrice della silvicoltura in Italia", kano ti organ istoimenog, za pospješenje šumarske kulture u Italiji se nstrojivšeg družtva. Družtvo, koje se za sada samo na tri godine ustrojilo, kojemu je zacastnim predsjednikom član talijanskoga parlamenta Quintino Sella, a senator Conte Luigi Torelli, isti onaj kog imasmo sreću još god. 1873. na internationalnom kongresu gospodara i šumara u Beču, upoznati prvim predsjednikom. Međju članovi upravljajućega odbora toga družtva pako nalazimo, osim bivšeg ravnatelja šumarske akademije u Balombrozi, Adolfa pl. Berengera, još i dva mjernika i osam senatora i članova parlamenta. U brojevih 58. i 59. spomenutog družtvenog organa, pako nalazimo pod naslovom: „I disboscamenti nel Tirolo e proposta di un^ azione combinata col governo austriaco", kojega ćemo sadržaj, u interesu stvari na kratko, kako sliedi saobćiti. „Pisac izrazuje prije svega stalnu nađu, da će strašne katastrofe, đogodivše se tečajem rujna minule godine, bit uzrokom, ozbilnog prouoenja šumarsko hjđrotebničkog pitanja, preporučujući bezodvlačno skuplanje materiala za odnosna studija, za da se uzmognu dogodovštine na samom temelju obstojnostih, ne pako na mnjenju pojedinaca prosuđjivati. Izrazujuć nadalje uvjerenje, da je svim tim najnovijim užasnim poplavam, jedini uzrok, sve to više mah preotimajuće ogolećivanje šumskih predjela, oslanja se pri tom poglavito na navode jednoga očeviđca, koji no baš za dobe samih lih poplava južnim Tirolom putovao bio. Neupuštajuć se u samo opisivanje žalostnih đogodjaja, spominje prije svega lih samo uzroke nevolje. — Zaključujuć konačno; pa sve da i neimasmo.do sele u povjesti primjera užasnih posljedica opustošenja šumovitih krajeva, tad bi nam takav pružao južna Tirolska za tih dana strahote i užasa. Ta jedva još pred pol vieka, bile su i planine tirolske obrasle bujnom gorom, doline joj poput one Ečave, Brente i Piave, koje nas Talijance, u koliko se bo na našemu zemljištu Stiću, ponajpre zanimaju, bogato obrasle šumskim blagom minulih stoljeća, podavajućimi pokrajini toj, obiležje veličanstvene prirodne razkoši. Nasladjivasmo se tuj prizorom obilja, koje već i rieđke vriednosti radi imponiraše. Bijaše pako oko godine 1850., kad no i tuj počeše šume u velike sjeći, a od ono doba se sveudilj to prekomjerno sječenje šuma nastavljaše, u istom onome razmjerju, u kojemu se sve to više razgranjivaše mreža željeznička. Istina doduše, da se u početku nije tim rek bi haranjem tako žurilo, no od onog doba, kad no se započela gradnja Brenerske željezničke pruge, koja Tirol diljem prosieca, baš se očevidno umnažao broj sječa, a od časa otvorenja te pruge, koja je pravo remek djelo međju građjevinami novoga doba, posta i trgovina s drvi glavnom privredom tamošnjih krajeva. Neimasmo žali bože zgode zaviriti u same računike rečenog željezničkog poduzeća, za da točno brojevno i do posljednje tone označimo onu množ drva, koja se o tom prugom od otvorenja njenog do danas exportiraše, nu toliko znamo, da je to baš skoro nevjerojatna množ drvne gromade. U obće se jedva i vjerovati mogaše, da još i 7 |