DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 32     <-- 32 -->        PDF

-- 74´?—


K pitanju internacionalno obrane šuma.


Pod naslovom „Der internationale Waldschulz" nalazimo u „Zentralblatt
fur das gesaramte Forstwesen" Svezak I god. 1883. članak od c. kr. nadšumarnika
g. L. Dimitza, koji i zbilja svu pažnju zaslužuje. U „Pester Loydu"
od 29- prosinca pako, već je bio i barun F. Thlimen u članku pod naslovom:
„Internationaler Schutz des Waldes" takodjer isti tbema razpravio. Kako se
baš sada i u nas o tom bude moralo raditi, da se šumski odnošaji urede, to
držimo, da nebude sgorjega, da se i u tom listu, pobližje na rečena dva članka
obazrierao.


Glasoviti državoslovac i narodni gospodar Eentzsch reče prigodno: „Durch
geheime Bande, knlipft die Natur das Wohl der Menschen an die Existenz der
Walder^. — Nisu to medjutim danas već tajinstvene sveze, niti se više može
njekati, nepobitni upliv šuma na narav i blagostanje ljudstva. Da, mi se usudjujemo
činjenicu tu nazvati nepobitnim faktom, ma sve da i nije bilo moguće
do danas, znanstveno točno označiti i ustanoviti upliv šuma na tlo, podnebje i
ine blagostne činjenice. — Nemožemo pako već i stoga razloga o tome dvojiti,
što srao eto bili baš nedavna i sami očevidci, goleme nesreće, koja stiže naše
alpinske susjedne krajeve, a poimence Korutanskn i Tirol. Mi bo dolazimo do
zaključaka tek, na temelju stroge logike činjenica, ter ohrabreni i pojačani u
našemu osvedočenju dokazi dogotovština, 2bivših se nami na očigled, u najnovije
doba. Nu nepobitnih nam tih dokaza ni netrebaše, jer nara takove dostatno
pruža i povjest prijašnjih vjekova, raznolikih naroda, dapače i ona starodrevnih
Rimljana i Grka, te nam činjenice baš jasno potvrdjuje.


U zemlji, koja obiluje strahovitimi goljeti krasa, u kojoj se već kroz decenija
radi na problemu zagajenja tih krajava i preporodjenja tamošnjeg siromašnog
naroda, ter u zemlji, gdje je narod doživio strahote povodnja i bujica
godine 1851., a koncem netom minuvšeg ljeta iz nova i opeta svu tu
nevolju očutiti imao, u toj zemlji držimo, da nam netreba obarati dvojbe onih
nevjerujućih, za da spoznamo velike one dužnosti, kojim nam čim skorije udovoljititi
valja.


Činjenice najnovijeg doba, dokazaše nam i opet posve jasno, koli pogubno
li je, kad se o mjera za obranu protiv elementarnim nepogodam ~ bezkonačno
samo razpravlja u mjesto radi.


Pa dočim se još sveudilj, mjerodavni faktori, malo ne svijuh srednje
europejskih država — bez mjere i cilja prepiru u pogledu obće važnosti šuma
i njihove obrane, već se i opet s druge strani na dnevni red stavlja pitanje,
internationalne zaštite šuma.


Pa dočim jedni, radeć polagano, konsenquentnom provedbom t. z „selfgovemmenta",
do cilja doći misle, drugi i opet dragoničke zakone u stilu
Napoleona m. na obranu šuma zahtievaju, pojavi se eto baš usljed najnovijih
tih, u alpinskih pređjeUh dogodivših se katastrofa, nova struja, za koju´držimo
da će biti dobro, da se njezinimi načeh pobhzje upoznamo.




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 33     <-- 33 -->        PDF

~ 76 ~


Pocamši od svibnja g. 1880. izlazi u Rimu, dva krat mjeseSno, malen
strogo šumarske odnošaje zastupajući list „Bolletino della societa´ triennale promotrice
della silvicoltura in Italia", kano ti organ istoimenog, za pospješenje
šumarske kulture u Italiji se nstrojivšeg družtva. Družtvo, koje se za sada samo
na tri godine ustrojilo, kojemu je zacastnim predsjednikom član talijanskoga
parlamenta Quintino Sella, a senator Conte Luigi Torelli, isti onaj kog imasmo
sreću još god. 1873. na internationalnom kongresu gospodara i šumara u Beču,
upoznati prvim predsjednikom. Međju članovi upravljajućega odbora toga družtva
pako nalazimo, osim bivšeg ravnatelja šumarske akademije u Balombrozi, Adolfa
pl. Berengera, još i dva mjernika i osam senatora i članova parlamenta.


U brojevih 58. i 59. spomenutog družtvenog organa, pako nalazimo pod
naslovom: „I disboscamenti nel Tirolo e proposta di un^ azione combinata col
governo austriaco", kojega ćemo sadržaj, u interesu stvari na kratko, kako
sliedi saobćiti.


„Pisac izrazuje prije svega stalnu nađu, da će strašne katastrofe, đogodivše
se tečajem rujna minule godine, bit uzrokom, ozbilnog prouoenja šumarsko
hjđrotebničkog pitanja, preporučujući bezodvlačno skuplanje materiala za odnosna
studija, za da se uzmognu dogodovštine na samom temelju obstojnostih,
ne pako na mnjenju pojedinaca prosuđjivati. Izrazujuć nadalje uvjerenje, da je
svim tim najnovijim užasnim poplavam, jedini uzrok, sve to više mah preotimajuće
ogolećivanje šumskih predjela, oslanja se pri tom poglavito na navode
jednoga očeviđca, koji no baš za dobe samih lih poplava južnim Tirolom
putovao bio. Neupuštajuć se u samo opisivanje žalostnih đogodjaja, spominje
prije svega lih samo uzroke nevolje. — Zaključujuć konačno; pa sve da i
neimasmo.do sele u povjesti primjera užasnih posljedica opustošenja šumovitih
krajeva, tad bi nam takav pružao južna Tirolska za tih dana strahote i užasa.
Ta jedva još pred pol vieka, bile su i planine tirolske obrasle bujnom gorom,
doline joj poput one Ečave, Brente i Piave, koje nas Talijance, u koliko se bo
na našemu zemljištu Stiću, ponajpre zanimaju, bogato obrasle šumskim blagom
minulih stoljeća, podavajućimi pokrajini toj, obiležje veličanstvene prirodne razkoši.


Nasladjivasmo se tuj prizorom obilja, koje već i rieđke vriednosti radi
imponiraše. Bijaše pako oko godine 1850., kad no i tuj počeše šume u velike
sjeći, a od ono doba se sveudilj to prekomjerno sječenje šuma nastavljaše, u
istom onome razmjerju, u kojemu se sve to više razgranjivaše mreža željeznička.
Istina doduše, da se u početku nije tim rek bi haranjem tako žurilo, no od
onog doba, kad no se započela gradnja Brenerske željezničke pruge, koja Tirol
diljem prosieca, baš se očevidno umnažao broj sječa, a od časa otvorenja te
pruge, koja je pravo remek djelo međju građjevinami novoga doba, posta i trgovina
s drvi glavnom privredom tamošnjih krajeva. Neimasmo žali bože zgode
zaviriti u same računike rečenog željezničkog poduzeća, za da točno brojevno
i do posljednje tone označimo onu množ drva, koja se o tom prugom od otvorenja
njenog do danas exportiraše, nu toliko znamo, da je to baš skoro nevjerojatna
množ drvne gromade. U obće se jedva i vjerovati mogaše, da još i


7




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 34     <-- 34 -->        PDF

-^ 76 —


toliko drva imade, i to tim manje što nevalja zaboraviti, da se znamenita množ
tirolskog drva neposredno u Italiju vodom prevaža t. j . splavlja,


Desanzano na granici Lombardije, već je kroz više godina stovarištem prvog
reda za drvlje tirolske provenience. Glavni gradovi gornje i srednje Italije,
obskrbljuju se od dobe otvorenja brenerske željezničke pruge, tako rekuć izključi-
vo tirolskim drvljem, koje sve drvo sa šuma lombardo-venecianskih dolina,
koje još neimadu neposredne željezničke sveze, svojom cienom s tržištah
odklanja. Milan, orijaško to središte za potrošbu, obskrbljuje se izkljnćivo drvom
iz Tirolske i Tesenskog kantona, nu prvo daleko je na trgu običajnije. Taj
izvoz iz Tirolske skoroda je nepojmiv. Komu je medjutim poznata razgranjenovst
glavnih kao i mnogobrojnih nuzgrednih dolina, koje još prije 30 godinah sve
šumovite bijahu, nećese tomu čuditi, u obće su medjutim ti odnošaji i činjenice
još slabo poznate, pak se i danas jošte u tom silnom izvoznom prometu,
samo bezkonačno vrielo šumskog bogatstva nazrieva."


U istinu su to pako, samo stoljetne prašume, koje no negda tirolsko gorje
kitiše, ter kojih se danas samo jož ostanci opažati mogu.


Mi smo te navode, talijanskog tog strukovnjaka, ob uzrocih užasne katastrofe,
vjerno iztaknuli, ma sve da se i nemožemo podpunoma s timi navodi
slagati. Poimence pako držimo, da nisu baš same najnovije sječe i s timi i u
savezu stojeći nenadani uspjeh trgovine s drvi, jedini i glavni uzrok spomenutim
poznatim poplavam. Prema našem nemjerodavnom mnjenju bo valja zamet
tih opustošenja, tražiti već i u davnijoj prošlosti, velika i znamenita vodena
prometila bo koja iz Tirolske k moru vode, histerični su trgovački putevi za
trgovinu s drvi. Pa napokon nevalja zaboraviti i to: da i kozarstvo odnosno
ovčarstvo onih krajeva, već dugo doba obstoji, pa da i njemu valja pripisati
velik dio mah preotimljujućeg ogoljeeivanja tamošnje gore*


Ovo đržasmo, da nam je mimogredce spomenuti. Spomenuti članak, spominje
nadalje i šumarsko policajne napremice austrijanske vlade, koja da
je — upućena izkustvom — već odavna dozvole vodjenja sječe, znatno ograničivala,
postupajući pri tom mnogo većom energijom od vlade talijanske, kojoj
se predbacuje, da je u tom pogledu vazda bila samo služavkom deputiraca.
Ovi pako da su vazda spremniji, raditi u prilog onih, koji šumu ogolječuju i
unovčuju, nego li u prilog interesa same siromašne zemlje. U ostalom medjutim,
da još sveudilj nije prekasno popraviti što se do sada propustilo, jer
ma sve da se i mnogo već sagriešiio u šuma, to da je ipak još pomoć moguća,
pa sve da se i neuradi drugo, van da se prepušća samoj naravi, da se
oporavi i opet.


Narav pomoć će si sama, samo da joj se neradi usuprot. Nakon tih nazglabanja
dolazi pisac napokon do zaključka, da obje pokrajine, Tirolska i Mletačka,
kojih vodurine u prvoj izviru, bezdvojbeno njeke zajedničke interese
, obzirom na sve one napremice, imadu, koje će se morati poduzeti, za
da se bar za buduće preprieči nova užas rujanska od g. 1882.




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 77 —
^ ^ Potrebno da je pako, sporazumno unapređno postupanje susjednih država,
Italije i Austrije, i to toli u pogledu studija, koli i obzirom na same radnje, u
okolišjih izvirišta onih vodurina, koje se u Italiju stiću. Italija, veli se nadalje,
treba da prva shodna započne, jer će njoj i najveća biti odtuda korist. Jer što
se god u tom pogređu poduzelo na mletačkoj strani, ono nemože djelovati na
odnošaje Tirola, dočim ipak obratno sve činjenice koje se tamo budu izvadjale,
po Italiju od najveće važnosti budu. Glavno se stečište vodurina, ili bar najveći
dio istog — Ečava, Brenta i Piava, — nalaze na stranom teritoriju, to
pa,ko valja dobro razsuditi; jer će žiteljstvo i narod u obće sjegurno tražiti od
vlade i od parlamenta, stroge i odgovarajuće mjere, bez da bi iste ipak, pošto
glavno polje rada po naravi, na inostranom tlu leži, mogle pružati dovoljnog
jamstva. Konačno se izriče, strogi sud vrhu onih povjerenstva, koja se bav-
Ijahu, u svoje doba, odaslana po vladi i parlamentu, prokopi Po-a (god. 1872.)
dočim se ipak u sadanjem slučaju, izčekuje željeni uspjeh, jedino od zajedničkog
rađa sa austrijanskorn vladom.


Zalostno je medjutim, da se pitanje internacionalne obrane šuma,
tek onda i opet na dnevnom redu pojavilo, pošto mi u Austriji samoj, usljed
tih najnovijih poplava, štetujemo kvar od najmanje kojih 25 milijuna vriednosti
akoprem je Rossmassler već, prije 23 godine, a internationalni kongres, gospodara
i šumara, u Beču god. 1873. bio, isto pitanje takodjer u svoj program
djelatnosti uvrstio. I Rossmassler, je potrebu internationalnih poduzeća na obrariu
šuma, svadjao iz istih razloga, kad no reče: „Mehr als Eisenbahnverkehr und
Zolleinigung, mehr als Post und Telegraphenverbindung; scheind fiir die Zukunft
das Wasser berufen zu sein, die Internationale Freundnachbarhchkeit der Staatsverwaltungen
iiber weite Grenzen hin auszudehnen und zu einen Schutz- und
Trutzbtindniss gegen die grossten Gefahren zu gestalten". ;


„Šuma preuzeti će pri tom ulogu posredujućeg činbenika" Onda dalje:
„Es ist minđestens eine auffallende Erscheinung zu nennen, das bereits seit
Jahrzehnten in mehr oder minder ausgefiihrter Weise auf den Klimabedingenden
Einfluss der Waldungen hingewiesen wird, unter Auffiihrung der erschreckendsten
Beispiele von den Folgen der Ent^valdug, und das dennoeh
điese Frage, unseres "VVissens wenigstens noch vor keiner Seite praktisch zu
einer internationalen erchoben worden ist." /


Rossmassler pako nije, govoreći znamenite te rieči, mogao imati pred
očima samo ono 36 država njemačkog saveza one dobe, njegovi se bo predloži
protezahu na čitavu srednju europu na „narode koji u središtu europe medjaše",
pak stoga i svom jasnošću naglašuje, da su n. pr. interesi svijuh obitavaoca
područja Rajne, jednako vezani na šume područja izvirišta velike te rieke, da
nije dakle Niemac sara, već isto tako i Francez i Holandez ovisan o poduzećih
Švičara; spominjuć pri tom naročito primjer, kako je Napoleon III. sam počeo
raditi oko toga, da uvede njekakvi sustav državnih vodo-gradjevina, bez da bi ipak
tim sam korien zla, koji se na golietih nepošumljenih planina, potražiti imade,
odstraniti bio mogao. — Činjenica koja bar za Francezku medjutim danas više ne^




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 36     <-- 36 -->        PDF

,— ,78 —


vriedi. — Erancezka bo uvidiv istinitost tili riecih — i zbilja je poduzela
radnje u pogledu kulturnom, kojim se um čovječji diviti mora. Inače se pako
medjutira do danas u obće još vrlo malo i u istinu uradilo. Držeći da je dostatno
izdati po njekoliko t. z. brošura, u kojih se šumsko pitanje, kao i pitanje
šumoobrane, u svih mogućih modulacija razpravljalo ~ nu kojimi se
podjeđno jedva polučilo i to, da se naobraženiji sviet bar nješto stao za šume


zanimati.


Obći interes pako, za ta pitanja pobuditi, nije ipak uzprkos svijuh mnogobrojnih
a i hvalevriednih nastojanja pojedinih vlada, za rukom pošlo. Niti su se
time uzčuvale postojeće šume, niti se uzgojile kakove tamo, gdje su pomanjkale.


K tomu bo, trebasmo đoživiti tu najnoviju užas i veliku narodnu nevolju,
koja će valjda ipak bar tu blagodat za sobom donieti, da će se s merodavne
strane već jednom preči i na samo praktično polje djelatnosti.


Tirolska kastrofa nadalje, kadra je, kako iz navoda talijanskog nam sudruga,
zaključujemo, možda više no ikoja prijašnih, strogo internacionalno obiležje
pitanja šumo obrane učvrstiti.


Izhodištem internacionalog razpravlanja gori spomenutog pitanja pako,
možemo prije svega označiti one poznate četiri zasade, francezkog mjernika
Surella u djelu „Etude sur les torrents des Hautes-Alpes", koje glase: 1. Zagajenje
tla šumom preči postanak bujica.,2. Opustošenje šuma omogućuje izplavljanje
tla bujicami. 3. Razprostranjivanjem šuma odstranjuju se gorski potoci,
a tim i uzroci bujica. 4. Nestajanje šuma, umnaža jakost gorskih bujica, dapače
ih i iznovično stvarati može.


To su bo istine, koje i onda nepobitne ostaju, ako izuzmemo gorske predjele
pojedinih država, i time područja „bujica" (WildbaGhe) u pravom smislu
rieči, jer se time zasade te samo, kako sliedi promenjuju: 1. Zastor tla krošnjaini
šumskog drveća i podržanje stelje i crnice, preprečuje svako nepravilno,
rapidno odticanje vode. 2. Odstranjivanje tog zastora i tog pokrivala tla, izvrgava
samo tlo pogubnom splavlanju. 3. Zagajenjem ogoljećenih površina, omogućuje
se iznovice, pravilno skupljanje i mirno odticanje oborina. 4. Krčenjem
šuma umanjuje se poprečna kolikoča vode, koje i opet pospješuje zlosretnu
mienu suše i unistujućih đeteriorizirajućih poplava.


Gdje li se pako te zasade, bilo u smislu Surella, bilo pako u smislu širjem
kako np jih mi označismo, u pojedinih država i u istinu, ter obzirom na obstojnosti
uporabiti mogu, odnosno u koliko li se na istom temelju potreba internacionalnih
dogovora potrebnom pokazuje, biti će mislimo lasno pronaći, na
temelju izkaza pođuzdanih oro i hjdrografičnih kartah. Mi si i sami pridržajemo,
do zgode i u posebnom kojem članku, tomu potrebita iztaknuti. Za sada
se pako budemo na kratko obazrieli samo još i na amo se odnoseće razprave
bečkog internacionalnog kongresa šumara i gospodara od god. 1873.


Kako je poznato, glasilo je četvrto pitanje, koje se na tadanjem kongresu
imalo riešiti: „Kakova li se preporučuju internacionalna sporazumljenja, za da
se uzmogne pređusresti sve to više mah preotimajućem haračenju šuma?"




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Danas u oči spomenutih dogodovština u naših alpinskih Kemija, čini nam
se dojam tog pitanja preuzkim. Mi bismo bo nadalje još nadovezali i pitanje:
i kako da ne čim bržje odmogne već zbivšun se štetnim posljedicam prekomjernog
exploitiranja šuma, nego li se to dugotrajnim, a mjestimice već i vrlo
dvojbf^nim procesora samog novo zagajenja možda postiglo bude?


Alpinaki odnošaji, o kojih se u najnovije doba dosta jasno razpravljalo,
ter koji su danas već prilično proučani, zahtievaju bezuvjetno popunjenje pitanja
internationalne obrane šuma, t. j . riešenje najvažnijeg diela tog podhvata,
a to jest: riešenje pitanja „vodogradnja u području vododerina gorskih". (Die
Verbauung der Wildbache.)


Jedino se ho shodnom provedbom tih radnja bude moglo zlo prepriečiti
bar u toliko, u koliko se njimi s jedne strane bar dovadjanje rulje u područja
težatnih zemlja na brzu ruku prepriečilo bude; s druge strane pako i uvjeti
uspješnom novo zagojenju ogoljećenih planina stvaraju.


Polje jest to djelatnosti, na kojem će moderna tehnika, kao i čovječji
rad možda isto takove triumfe slaviti, kako no ih slavi na polju željezničkih
gradnja il pomorskih komunikacija.


I tuj se radi, prokušati snagu čovječjeg uma i divotnu silu radnje, protiva
onoj užasnih elementarnih nepogoda, koje nam groze uništenjem bivstva
obstanja, oduzimajuć nam komad po komad nasledjene kulturne zemlje! Doista,
što li bi moglo biti dostojnije duha današnjega vjeka, od takovog u velikom
narodnom i internacionalnom stilu shvaćanog poduzeća? Stvaranje novih vrela
radnje i zaslužbe, danas je pitanje dnevnoga reda. Mjere u svrhe sačuvanja
tla, kako ih mi označismo, nedvojbeno bi mogle takova vriela privrede i radnje
u najvećoj mjeri stvarati, a po tom i radničkom svietu u poljoprivredi otvoriti
izdašno polje djelatnosti, koje od vajkada ljudstvo najbolje moglo udovoljiti.


Nu sad da zaključimo. Zaključci internacionalnog kongresa šumara i gospodara
od g. 1873. mogu se smatrati onom važnom podlogom, na kojoj se internacionalna
strana šumoobrane primjerenom riešenju dovesti može. Već je bo
i onda jednodušno priznana činjenica, da su nuždna internacionalna sporazum-
Ijenja, obzirom uzčuvanje i svrhi shodno uživanje onakovih šumišta, koja leže
u području izvorišta i kraj obala povećih rieka. Priznato bje nadalje, da onaj
dio zemaljske kulture (Lanđeskulturpflege), koje se na uzdržanja i svrhi shodno
uzčuvanje, odnosno uživanja inih, po narodno blagostanje važnih šuma tiče, koje
se na tlu pešćanu, na obroncih i visinah, kao i strmcih gorja, na obala rieka
mora i drugih manje \iše izvrženih mjestih nalaze, imade smatrati zajedničkim
poslom svijuh kulturnih naroda, ter da je nuždno ustanoviti njeka temeljna
načela, po kojih se u svijuh zemlja posjednici takovih zaštitnih šuma budu
držati morali obzirom na svoje gospodarenje, za da se kultura zemlje uzmogne
obraniti zla.


Konačno se još i to priznalo, da nam do sada još manjkaju podatci o
štetnih posljedica, koje nastaše usljed haračenja šuma, i s toga da je prije
svega jedan zadatka internacionalnih poduzeća u tom pogledu, da se sakupe




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 38     <-- 38 -->        PDF

—.,80 —


odnosni statisticni podatci o položaju, obsegu i stanju nuždnih postojećih zaštitnih
šuma.


. Mi se nadamo, da će jur na temelju tih po internacionalnom kongresu
odg. 1873. usvojenih zaključaka, započeta dogovaranja doskora željenim plodom
uroditi, pa da neće naročito i žalostni, dogodjaji poslednje dobe ostati bez posljedica
bar u toliko, da će se predradnje te čim prije žudjenom cilju privesti.
Isto se tako nadunto, da će se pri tom: okoristiti i onim izkustvom, za koje
smo danas u pogledu hidrotehničke strane velevažnog tog pitanja i opet izkusniji
postah. — Medjutim pako radimo i sami oko čim bržjeg riešenja šumarsko-
obranbenog pitanja u domovini našoj, u smislu onih spomena vriednih
nazora, koje je bio izvjestitelj internacionalnog kongresa u tom pitanju, sada
žahbože već mrtvi Bernhardt, sliedećimi riečmi izrazio bio:


„Die absolute Freiheit des Eigenthums birgt nur dann keine Gefahr in
sich. wenn eine so hohe Stufe der Cultur erreicht ist, đass ein gemeinschadlicher
Missbrauch des Eigenthumes unmoghch wird. Die menschliche Gemeinschaft.
die Gesammtheit steht ilber dem Eigenthumsrechte des Einzelnen, in
ihr -ffurzelt unsere ganze Kraft. Was wir sind und konnen, das sind und konnen
wir nur durch die menschliche Gemeinschaft, denn in dieser Gemeinschafthchkeit
unserer Interesseu wurzeU, die Kechtsordnung, welche uns schiitzt, wurzelt
die Inteligenz, welche wir uns in der Spaune eines karzen Menschenlebens aneignen
diirfen, wurzelt unsere ganze wirthschaftlir´he Kraft, in ihr "vvurzelt der
geregelte, der geordnete Verkehr. Wir sind — ich bin sicher, đass mir Niemand
wiđerspricht — dieser Gesammtheit und ihrem Thun Achtung und Gehorsam
schuldig; sowie die personliche Freiheit nur so weit gehen darf, als
sie in einem Staate mit den allgemeinen Gesetzen, welchen wir alle gehorchen
miissen, vereinbar ist, ebenso darf die Freiheit des Eigenthums niemals weiter
ausgedehnt werden, als es innerhalb der Grenzen unserer CLilturentwickelung
moglich ist."


Čovjek netreba da bude protivnikom novovjekih stečevina na polju duševne
i materijalne kulture, za da ipak priznade istinu, da je izravnajući uphv
moderne kulture bitno potresao ravnovesne odnošaje naravi. Pojave, na temelju
kojih ovo uztvrdismo, sliedirao danas svi malo ne uzastopce, a sjegurno je već
mnogog nas potresla duša, kad li se baš onako ljudski stao razmatranjem tih
pitanja baviti. Sjekira, taj njegdašnji simbol napi´edka i kulture, danas je već
na mnogih mjestih postala oradjem samoubijstva u pogledu kulturelnom. Sve
mjere današnje dobe pako, smjerajuće na obranu ptica, riba, divjači i t. d.,
imadu bez dvojbe svoj razlog manje više jedino u spoznanju istine, da nam
valja i opet izjednačiti one silomične prevrate u ravnovesju naravi, ter da si
čovjek ovimi kao i inimi sličnimi putevi bude morao i opet stvoriti one prvobitne
zdrave uvjete bivstvanja i uspješnog gospodarstvenog rada.


I u našemu se slučaju konačno neradi o drugome, van o silomičnih poremećenjih
ravnovesnih odnošaja naravi, u divotnoj stvorbi Svevišnjeg, — a
sjegurno da nam nije ni na kraj pameti pomisMti, da bi ma koja država sama




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 39     <-- 39 -->        PDF

,~ si


po sebi takav zadatak bila kadra riešiti povoljno. Pitanje obrane šuma u ovome
sniislu moći je riešiti do one granice ćovjećje mogućnosti jedino uzajamnom
kulturnom radnjom svijah naprednih naroda.


Internacionalni kongres budućnosti, kako no si ga je Rossraassler godine
1859. pomižljao, oživotvori se velikim slavjem naroda prigodom obće svetske
bećke iydožbe g. 1873., tamo bje ujedno izražena j^naraenita ona: Svi napredni
narodi imadu zajednički interes oko budućnosti šuma!
Nadajmo se pako, da \eć nebudemo dugo čekali takodjer i na oživotvorenje,
„internacionalnog družtva za obranu šuma", koje će zaokupiti u čvrstu zajednicu
sve prijatelje i gojitelje šuma, na poprištu miroljubnog natjecanja oko uzdržanja
šuma, tog dragocienog ljudskog blaga.


Kako nam valja postupati kod sastavljanja skrižaljka
prihoda drvne gromade.


Na glavnoj skupštini predstojnik^, njemačkih šumarskih pokušališta u Baden-
Badenu na dne 9. studena g. 1880. bude raeđju ostalim takodjer i konačno
uglavljen način, kako valja postupati kod sastavljanja skrižaljka prihoda drvne
gromade. Skrižaljke ove pako, po svakog su šumara od velike praktične vriednosti,
pa ćemo i mi Hrvati n)orat jednom posao sastavljanja takovih šumarskogospodarstvenlh
pomagala započeti, i stoga držimo da nebude sgorega i ovdje
koju na kratko o njih spomenuti.


Skrižaljke prihoda (Ertra,Q;stafeln) predočuju, kao što je poznato prihode
na drvu, i to toli sječi\ni koli i medjutomni prihod normalnih sastojina, obzirom
na vrst uzgoja, vrst drveća, stojbinu tla i starost sastojine.


U koliko nam dakle prihode na drvu, zadanih stojbina predočuju, i zbilja
su u prvom redu „skrižaljke prihoda", inače nam medjutim služe još
takodjer i za ustanovljivanje razreda stojbinske vrstnoće, (u koliko bo iz izkazanih
prihoda na samu stojbinsku vrstnoću zaključivati možemo), pak ih zaoto
bismo mogli takodjer i „skrižal jk ami stojbinske vrstnoće", za koji
okoliš smatrati i nazvati.


Obzirom na sadržaj i svrhu razlikujemo pako:
a) Skrižaljke prihoda za visoke šume., i to za šume bukove, jelove, borove,
smrekove i hrastove. I to čiste, kao i mješovite (smjesi do 0.1) šume.
h) Skrižaljke piihoda za sitne šume: i to za sitne šume hrastove, jalševe
i vrbike (čiste kao i mješovite).
c) Skrižaljke prihoda po vrsti drveća i uzgoja, za svaki kotar raznolikih
stojbinskih područja.
d) Skrižaljke za sječivne kao i me dj u tom ne prihode na drvu, na
temelju tih stojbinskih vrstnoća i razreda prihoda.
Skrižaljke bi se ove imale u nas za svako pojedino šumsko gospodarsko
područje napose izraditi; tako n. p. za podravinu, posavinu, zagorje, gorski