DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 3 <-- 3 --> PDF |
.— 45 — se pako naravno haranju šuma na put stati nemože, gdje i onako siromašno pučanstvo najvoli u slučaju potrebe, što god zaslužiti iz žumah, odnosno kradjom i prodajom drva. Prije navedeno šumsko osoblje, — gdje je u obće takovo i postavljeno, — nemože u takovih okolnostih, i uz tako manjkav šumski zakon mnogo raditi, jer što i radi, nalazi na razne zaprieke, a gdje se šume i pomladjuju, tamo pučanstvo, naviklo imati sve otvoreno za pašu, uništi i taj pođmladek pašom, a napose i vatrom, što nara dovoljno dokazuju toliki silni šumski požari, koji se u proljeću i jeseni dogadjaju po svih krajevih tLivatske. Od tuda pako proizlazi, da se stare šume bezobzirno sjeku, a mlade neodgajaju, te da se za uzdržavanje i gojenje šume za potomstvo, dosada u nas slabo mislilo, kao što se nije prava vriednost šuma cienila, več se s istimi maćuhinski postupalo, a posljedica toga ta, da se uvidjavniji rodoljubi počeše več i sami tužiti i zgražati u novinstvu nad pustošenjem i umanenjem šumah, vapeć za vremena jošte, da se tomu na put stane. Osim toli potrebnih nam drva, koje šume pružaju, važne su i potrebne iste i sbog njihovog znamenitog uplivanja na podnebje, kao što se je to u novije doba dovoljno dokazalo. Šume razbijaju žestinu vjetrova, što je svatko mogao opaziti išav poljem na vjetru, te kako je nestalo vjetra, čim je došao u šumu. Najžešćem vjetru kada dospije do šume, nestalo žestine, koja se razpršuje medju drvećem, granjem i lišćem. Ovako štite šume bližnju okolicu od zlih posljedicah žestoka vjetra, i to ne samo ljeti, već i zimi, kada snieg mete. Nenalazi li pako mečava zaprieka, to nameće mjestimice čitave gore od sniega, pod kojima onda usjevi propadaju, ili ako su goli, pozebu. Najviše se to osjeća, kada se takova šumska obrana posjeće i time vjetru put otvori. Mnoga je okolica već stoga opustjela. Nu sve to nije ništa prama stradanju naših primorskih stranah, usljed nestajanja šuma. Bora ili bura je najveća bieda našeg primorca. Kad bura zahuji, ništa ju nemože zadržati, sve obara na tlo, ter i ono malo plodne zemlje iz gorah odnaša. A da ta bura u Primorju tako biesni, dokazani je uzrok nestašica šuma, koja isioj put otvara. Brdine primorske su goli kamen, na južnoj strani obrnutoj k moru. S toga se ove gole stine kad sunce sja, a vjetra neima, za 8 do 10 stup. više ugriju, iiego li ostali zrak, tako da ta vrućina poskoci u ljeti do 40´*R. Uz toliku vrućinu pako izhlapi sva vlaga iz zemlje, te se i ostali zrak vrlo sgrije, osuši i razriedi. Sjeverne stišane i sljeme primoi´skih gora su-šumom i travom obrasle, a bogate mnogimi izvori. Usljed toga je i tophna ovdje mnogo manja i vegetacija bujnija. Ova razlika medju hladnim, vlažnim i težkim zrakom vrha ili sljemena, a riedkim i vrućim zrakom južne strane, uzrok je bure. Jer čim je veća razlika medju njihovom gustoćom, tim je burnije njihovo komešanje, za da se iz |