DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 44 — ^ rati strukovno upravljanje obćinskih šuma, a s druge strane bditi nad tim, da li se u svih šumah nad kojima imade vlada vrhovni nadzor, s istima tako postupa, košto to šumski zakon propisuje. Nu uz sve to opažamo svakim danom sve više, da nam šumah nestaje, jer živimo u vremenih, gdje se jedino na što veći momentani dobitak gleda, a dielomice, da se i nerazmjerne potrebe pokriju, a u šumah misli se, da je nadjeno zlatno vrielo dohodka. Naši veleposjednici malom iznimkom, sjeku šume nebrineei se kako će ih pomladiti. Već vidimo, gdje su jošte pred koju godinu nalljepši hrastići bili, kako na praznoj površini svakim danom sve više trnje i kupinje raste. Obćine za da namire svoje troškove prodavaju takodjer više nego li bi smjele, a i sama država u tom nezaostaje. — Da to stoji, dovoljno je ako spomenemo, da je god, 1880. u samih novinah proglašeno dražbah na drvo, uz izklicnu ili procienbenu vriednost od 4,524.500 for. Posljedica tih nerazmjernih prodajah bit će ta, da će za 15 do 20 godina vriednost hrastovom drvu, napose za duge, dvostruka biti, jer će se riedko gdje naći jošte stari hrastici, kojim se sada još ciela Evropa divi. A gdje je pokriće domaće potrebe na gradjevnom i gorivnom drvu? Ta potreba je ogromna, sbog pravljenja drvenih kucah i sgrada, te neumjerenog i razsipnog trošenja gorivnih drva, poradi slabih stiena, te primitivnih pećih. Računa se doduše, da u Hrvatskoj i Slavoniji zauzimaju šume 1,596.288 hekt., što čini 357<> od ciele površine, a od toga odpada na državne šume 35"/o, na one urbarskih obćinah 24"/o, na one imovnih obćinah u bivšoj vojnoj Krajini 15´7o, a na privatni posjed 26V, te bi s toga dočim šume preko trećine površine zauzimaju, uz našu napućenost i stanje obrtih, dovoljnu zalihu drva morali imati. Nu već nam sadašnjost žalibože protivno dokazuje. Jer od ote prije navedene šumske površine, morale bi se odbiti i odračunati one silne ravnice, gdje su ko što je to već prije rečeno najljepši hrastići bih, a zatim opustjele gore, jer dokle je mogla sjekira doseći, vidimo da se pomalja goljet, te kras sve više širi. One šume pako, koje su bližje gradovom, osobito one koje su žitelji dobili odkupom pravah služnosti, već su samimi kradjami tako rekuć uništene, premda nesmijemo s vida pustiti, da je na tih površinah u obće malo drvah bilo,- jer su ovlaštenici već prije u njih drvarili, a kod segregacije, u koliko su blizu seiah, istim odlučene i predane. Time bi se spomenuti razmjer šumske površine prama ostaloj, znamenito smanjio, a možda i na polovinu sniziti dao. Iz toga vidimo nadalje, da se šume s jedne strane po samih vlastnicih bezobzirno sjeku, s druge strane naše pučanstvo sinatrajuć šumu obćim dobrom sjeće ih i krade bez prestanka, predmnjevajući, da to nije kradja, te ako se dotićnik uhvati, da će imati vriednost drva naknaditi, ako će htjeti, i ako bude u obće, kada dodje do utjerivanja odštete, imao istu odkuda namiriti. Ako se uz odsudu na platež odštete, i kazni za taj prestupak, to su kazne obićno tako ne/matne, da to ni spomena vriedno nije. Takovim postupkom |