DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 30 —


kroz toliko godina kolika je obhodnja, te se tek svake 30-te. godine konačni
sjek obavlja, i tako se ova umjetno bar njekako produljuje.


Poznato je nadalje, da obćine (odnosno zastupstva) biraju šumarsko osoblje,
a potvrdjuju ih županije plaćaju ih pako i opet obdne same. Tim pako
postaju šamari obćinski organi, kojimi obćine, odnosno obćinska poglavarstva
bar dielomice upravljaju. Dočim i opet s druge strane privremena naredba županijske
nadšumare, označuje neposredno predpostavljenom oblašću obćinskih
šumara, dofiim u istinu a kako navedosmo i njekim prividnim pravom, oćinska
poglavarstva tu vlast sebi pripisuju. Obćine bo biraju i plaćaju šumara, a županije
traže mjesečna izješća, izkaze kao i sve ine obćinskih šuma se tičuće
radnje, a siroma šumar nit zna komu, nit kako.


Obćine nadalje od vremena do vremena meujaju i plaću svog osoblja, a
često joj i drugi naslov podavaju, tako vidimo n. p. kod putnog paušala, koji
je sada paušalovan bez obzira na broj putovanja u godini, da se drugde i opet
u dnevnica izplačuje, kojih se računi mjesečno podnašaju, a svake četvrt a često
tek i pol godine izplaćuju i t. d.


Pa ipak on mora hoće li i zbilja zadovoljiti, tako rekuć dan odan obilaziti
svojima šumama. Dogadja se nadalje da obćini šumarsko osobje i u druge
svrhe upotrebljuju, da mu neuredno izplaćuju plaću, da nejmaju ni prostorija
za šumski ured, da se neosvrću na pravedne zahtjeve šumara, pogledom na
zabranu, pomiadjenje šuma, namjestenje pomoćnog osoblja i t. d. pak da nam
onda bude uz takove uvjete koristno djelovati, i zadovoljno služiti?!


Lugari se često od obćinskih poglavarstva, upotrebljuju u kojekakve druge
svrhe, (kao n. pr. raznašanje pozivnica) a šumari se često pred samim lugarskim
osobljem najnedostojnijim načinom vriedjaju i t, d.


Nu sve bi se te nepodobštine dale još koje kako podnašati a dielomice
i odkloniti, samo da pomisao na budućnost, nam obćinskim šumarom neogorcava
do skrajnosti službu. Obćinski šumari bo niti su stalno namješteni, nit
imaju pravo na mirovinu, niti izgled promaknuću, a u tom leži glavni uzrok
svoj nevolji urbarno obćinskog šumarenja.


Konačno pako jošte nam je spomenuti i koju, gledom na plaće lugarsko,
čuvarskog osoblja, kod urbarnih obćina, koje su obično tako obskurne, da se
bolji sjegurno toj službi podati neće, niti se uz takove obstojnosti može zahtievati
propisani lugarski izpit. Ostah nedostatci dosadanjeg sustava uprave urbarno
obćinskih šuma u nas, iztaknuti su dosta jasno, u gori spomenutih člancih,
tim pako htjedoh jedino, na temelju vlastitog izkustva službovanja uz takove
uvjote, đonjekle popuniti, tamo spomenuto, ter navesti novih dokaza ka
potrebi, što skorijeg preustrojstva našeg dosadanjeg šumarskog sustava u zemlji.


Koncem mjeseca srpnja 1882, E. S.—r.