DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 21 <-- 21 --> PDF |
~ 21 — staju iznebuha znamenite trgovačke kuće. Kupci se, trgovci i gospoštioski či novnici bogate, a drevni hrvatski vlastelinski stališ sve večma i večma propada. Vlastela se naša, da i obćine, koje do sada tek i po imenu jedva pozna vahu šumara, svi se najedanput žure namjestiti šumare strukovnjake, da im tobož vode šumsko gospodarstvo i upravu, u istinu pako. da procjene i cim bržje unovče ono što je možda još od prije boljega u šuma preostalo. Kojekakvi pustolovi iz svijah krajeva monarkije obilaze vlastelu našu, tražeć šumarskih služba, da prvom sgodom prevare bezazlena gospodara, a obo gate sebe kao i miteće ih poduzetnike i drvotržce." Korupcija najgadnije vrsti hoće da nam i onako još slabo uvažavani i ugledni šumarski stališ u Hrvatskoj posvemašno, u očima naroda omrazi. Trajalo je to pako sve dotke, dok se nije oko g. 1850. tim odnošajem bar donje* kle učinio kraj, po domaćih velezaslužnih utemeljiteljih hrvatskoga nam šumarstva, utemelenjem prvog šumarskog družtva, za promicanje hrvatsko šumarskih napremica i uvođenjem spomenutih već državnih izpita, za osposobljenje šumarsko upravnog osoblja, a konačno još i utemelenjem hrvatskog šumarskog učilišta u Križevcih. Konačno uredjenje našeg šumarstva, nije žali bože još ni dan današnji onako provedeno, kako bi to jur višeljetno izkustvo i narodno šumarsko gospodarski odnošaji domovine naše zahtievali. Prije medjutim nego li zaključimo ova obćenita razmatranja o stanju naših šuma i šumsko gospodarstvenih odnošaja, u prvoj polovini ovoga vieka, valja da se još na kratko obazriemo i na socijalni kao i u obee duševni preporod hrvatskog šumarskog nam stališa u to doba, na temeljih onih obćenitih ter obće usvojenih i priznanih načela i znanstvenih nauka kulturnog svieta. U tom pogledu pako bit će nam prije svega govoriti o prvom hrvatskom šumarskom učilištu i prvom hrvatskom šumarskom družtvu. Mimogredce pako radi smo još spomenuti jedan veoma važan uzrok zatora naših, ponajpače obćinskih šuma; a tu su štetne posljedice šumske paše i nizki stepen ratarskog nam gospodarstva, te uzroke, koji nam nedadoše razcvat i blagostanje šuma naših onako pospješiti, kako bi to zahtievala dobrobit i blagostanje naroda i zemlje hrvatske. Po šumah naših pasla je do nedavna, a većim dielom još i danas pase, svakovrstna i mnogobrojna marha, malo ne bez svakoga nadzora i obziru na pomlad i uzgoj šuma. Pašnja ova nepoznavajuć u naroda našeg ni granica ni mjere, moraše zatrti svaki razvoj, tim više uzmemo li na um, da seljak naš još i dan danas nezna suditi ni cieniti, ni obću a kamo li narodno gospodarstvenu vriednost šuma, već da ih od starine smatra obćenitim njekim dobrom i darom božjim poput zraka ili vode, koga mu je narav na slobodno i neograničeno uživanje dala. Živeć uz to poglavito od stočarstva, nastoji oko što večeg broja marhe, nemisleć ipak i na potrebu uzgoja krme, nego da će ju jedino pašom po obćinskih zemljištih prehraniti. A baš zato i vidimo, da se po naših obćinskih šumah obično toliko marhe pase, koja nenalazeć na mršavu tlu toliko brane, gladna, i svako makar i kako sakriveno mlado stabalje potraži i obrsti. |