DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 20 — krivaju deficit vlastelinskih blagajna, šume imale su nadoknaditi što poljodeljstvo nsljed novo nastavših socialnih odnošaja već pružati nemogaše.´ A nesretnom ter nobicajnora prebornom sječom, vidimo da su nam se po malo i najlepši jednoliko sklopoviti lugovi pretvorili, u nepravilne šume srednjega uzgoja ili opuštene pašnike s prekomjernimi plešinami i prazninami punih korovlja i čbunja. Isto tako nam i zlokobne godine 1848- i 1849- ostaviše tx*ajnih tragova zlo razumljene slobode i po naših domaćih šumah, akoprem nam sama domovina nije došla pod udarac neprijaeljske kakove navale. Pomenutih bo godina graknu i navali seljaćtvo na spajinske i ine šume, kao na zlatne bregove, zatirući u sliepoći svojoj i najlepši prirodni naraštaj, neštedeć ni predragocjene umjetno pomladjene i uzgajane gajeve, kao ni najkrasnije mlado stromlje taj ponos, brigu i čast čitavog nam bivstva i nadu potomaka. I tako se u to žalostno doba i epet opustošišo naši krasni, brojem maleni gajevi, zatrše miađjasni neražtaji, izsjekoše se i osakatiše do zla boga, naši krasni hrvatski bukvici i slavonski hrastici, tako da će još mnogi iza nas imati posla, dok poprave i nadomjeste ono, što no rek bi u par mjesecih pokvari i ut-amani bjesnoća i razuzdanost našega vjeka". Nu još i druga bijaše posljedica tomu; videć naime naša vlastela, da su im povodom ukinuća tlake, prema prijašnjoj dobi i dohođku, sada najedanput dohodci u vele stegnuti, odlučiše do mala razprodati i žrtvovati još i ono malo boljih šuma, što je ostalo od prije, samo da se dobave potrebitih novaca, da uzmognu nastavljati starodavno razkošuo svoje vlastelinske živovanje. I tako vidimo, gdje je do mala velik dio naših šuma izkrčen, dobro šumsko zemljište, rekoše tada, imalo je odsele ratarstvu služiti, a tek samo lošiije prepušteno bi naravi, da se ona pobiine, za dojduće potrebštine drvlja i šuma. Po ravnicah rieka naših vidimo, da se bi"ođovni lies, koji se je još do mala uz vele neznatnu cienu dobivao, sada veoma skupo već plaća, a češće i težko dobiva, da se već i po zabitnijih stranah traži drvna gradja svake vrsti, a češče već i iz susjednih nam zemalja, uvaža. A počam od drugog decenija ovoga vieka, naime odkada je riečki patricij Andre Adamić upoznao francezki trgovački sviet sa dužicami kao i inom gradjom hrvatsko-slavonske hrastovine, vidimo gdje se uz tranceza Bone-a k nam doseljuju već do mala čitava jata tudjih drvotržaca, za da pospješuju i posreduju trgovinu sdrvi medj Hrvatskom i Francezkom. Bezbrojene trgovačke tvrđke u Sisku, na Rieci, u Trstu, Marselju, Bordeauxu, Barču, Osieku i t. d. šiljaju svoje agente diljem Hrvatske i Slavonije na kupovanje šuma, imanja i drva. Hrvatska izvozna trgovina s drvi, postaje tako do mala, velevažna po svakoga, koji se ma iole s našimi narodno gospodarskim! odnošaji bavi ol baviti mora. Neposjedujuć pako Hrvatska još u to doba željezničkih pruga, morali su ti trgovci tek naravna prom etila zemlje rabiti, naime rieke i puteve. Sava i Kupa do Karlovca; a odavlje do Rieke i primorja glasovita „Luizinska cesta" postaju najvažniji putevi za hrvatsku izvoznu trgovinu. Neznatni trgovčići po |