DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 19 — djenje mladih ptica iz gnjezda, vađjenje jaja, kao što i prodaja posve mlađih zečeva. Kazne prekršaja lovnih, bile su ustanovljene globom, nz prietnju gubitka istog lovnog orudja. Kasnije budu ove ustanove ministarskom naredbom od 24. siečnja 1859. godine, još i na toliko nadopunjene, da se je za Dabnaciju (u obće) proglasila zabrana svakoga lova, od prvoga veljače do 15. travnja- Isto tako bude i po banovim, uvođenjem obćeg šumskog zakona, odpisom namjestničtva od 4. travnja godine 1859., takodjer i lovstvo u Hrvatskoj, novo nastavšim odnošajem u zemlji primjereno, privremeno i u toliko uredjeno, da se je za veću sjegurnost razploda divjaći, na lov na istu ograničio na stanovito razdobje u godini. Tako bude zabranjen, lov na jelene, od 15. rujna do 31. svibnja, lov na košute od 1. siečnja do 31. kolovoza, lov na srne, od I. siečnja do 30. lipnja, lov na zečeve od 1. veljače do 31. srpnja, a lov na divlju perad od 1. ožujka do 30. lipnja. Isto tako bude zabranjeno i vađjenje jaja i ptica iz gniezda, a i ostali odnošaji lova budu tom naredbom privremeno uredjeni, sve dok nije g. 1870. izdan hrvatskim saborom, zakonskim člankom XVnL, novi zakon o lovu. Zakon koji još i danas u krieposti, ter kojim se prije svega, regalno pravo lova jedan put za svagda, i bez svake dalnje odštete dokinulo. Već g. 1871. pako, bude po hrvatskoj vladi izdan novi „nacrt osnove šumskoga zakona", saboru medjutim do sada kako je poznato, kraj svijuh manjkavosti postojećeg šumskog zakona, još sveudilj nebje novi na pretres predložen, XXIX. Svršavajući ta naša povjestva iztraživanja, preći nam je sada, još i na razmatranje o stanju naših šuma pod konac prve polovice ovoga vieka. Mislim peko najbolje uraditi, ako u tome sliedim bilježke neumrle uspomene suvremenika te dobe, vrstnog šumara i čelik rodoljuba Hrvata Franju Sporera, koji nam stanje šuma naših po Hrvatskoj i Slavoniji na sliedeći način opisuje: „Motrimo li nepristrano i točno stanje hrvatskih šuma u petom deceniju 19. stoljeća, to vidimo da su nam šume i zbilja već većim dielom izsječene, ili bar sjeći dorasle, a već se i sada mnoge obćine tuže, da im manjka potrebito drvo. A i sami čusmo, koli se lahkoumno do sada po svoj Hrvatskoj gospodarilo sa šumama, gdje je svatko i nebrineć se ma ni malo za pomlad i uzgoj, drva sjekao ondje, gdje mu je bilo najudobnije, i toliko, koUko mu se htielo i trebalo. Sjeklo se brez obzira na prirast i potrajnost prihoda, brez obzira na pomlad i starost šume, il jedrinu i uporabu stabalja. To neracionalno šumarenje pako, do mala nam šume na toliko opustoši, osobito od onog doba, kad no se strani (francezki, talijanski i njemački) trgovački sviet upoznao bio, sa vrstnoćom tehničkih svojstva naše hrastovine, da je malo još preostalo šuma, koje nebi bile prekomjerno izsječene, da ne rečemo i opustošene. Uživanje šumskih proizvoda u nas reć od starine važno, posta sada predmetom trgovačke spekulacije, u mjesto šumskog gospodarstva vidimo, gdje se u nas počimlje razvijati trgovina sa šumskimi proizvodi. Šume su namenjene da po |