DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 18 — Štovati te pravice plemstva, i tako nastaše i u tom ´pogledu raznovrstne razmirice, medju plemstvom i kmetovi. Velikašem napokon uz ovakove obstojnosti nepreosta ino, van iznovice čim strožije, zakonskim člankom XXIV. sabora od g. 1802., zabraniti loviti lov, svim onim, kojim nebi već po samom dekretu od g. 1729. pripadalo pravo lova u kraljevini. Dapaće oni još i razširiše dotićne zakonske ustanove u toliko, što su i dobu lova na pojediau divljać, naravnim našim odnošajem primjereno ograničili i ustanovili. Tako bje n. p. naredjeoa zabrana lova za jelene od 15, rujna do 1. lipnja, za košute od prvoga siečnja do prvoga rujna, lov na zečeve pako zabranjen bi od prvoga veljače, do prvoga srpnja i t d. , Isto tako dozvoljavao je rečeni zakon od g. 1802., plemićem i velmožam, da si unutar granica vlastitog posjeda, slobodno izluče i zabrane povoljni teritorij — .kano zabranjeno lovište. Na takovom zabranjenom lovištu, nebje stranomu slobodno lov loviti bez dozvole posjednika. Da je pako početkom ovoga stoljeća po Hrvatskoj lov, i na istu plemenitu divljać vele izdašan bio, dokazuju nam medju ostalim i prekrasni ostanci raznih parožja ubijenih jelena, te dobe, po raznih naših gospodskih dvorovih. Njeki naših velikaša, imahu već i posebne zverinjake, za uzgoj plemenite divjaći i lovine visokog lova. Da se pako neb-^ i u buduće, usljed raznih prekršaja proti lovnome pravu, bud s koje strane´ porodile pogubne razmirice, a u strasti možebiti i ista umorstva i ozlede, to bje zabranjeno, bez prava zatečenomu u lovu, uzimati pušku, ili drugo lovno oružje, već je po zakonu imao oštećeni pred sudom zadovoljštinu tražiti. Onaj pako koji bi, pravo lova imajućemu, kratio loviti na slobodnom lovištu, kao što i onaj, koji bi bio zatečen da lovi bez dozvole po kojem zverinjaku smatrao bi se pred sudom krivbem nasilja. Ako li bi pako na zabranjenu lovištu uzgajana divjać i lovina, počinila koji kvar na susjednih zemlja i usjevih, to je dužan vlastnik divjaći ili lovišta, svaki takav kvar odštetiti. Županijam pako ostalo je i nadalje pravo, da po starodavnom običaju u slučajevih potrebe odrede hajke ili lov na zvjerad, nu to ipak samo uz taj uvjet, da o svojoj namjeri obavjeste, pravodobno vlastnil^a onoga teritorija, gde se hajka kanila obržavati. Nuzgredno možemo još spomenuti, da je već i ribolov to doba postao ilegalnim pravom. U obće se pako ribolovu već i u nas pod konac prošloga vieka, osobita pomnja posvećivata, a grofovi Draškovići imahu već u 17. stoljeću, na svojem dobru „Kienovnik" kraj Varaždina i umjetne ribnjake za uzgajanje plemenitih riba. Dokle su po banovini, takovi odnošaji lova obstojah, dotle vladaše po Dalmaciji, još sveudilj stara sloboda lova bez mjere i cilja. Plemenita divjač, osobito pako raznovrstne ptice selice bijahu glavnim predmetom lova po Dalmaciji. Za da se uobičajnom prekomjernom tamanjenju lovine, bar po nješto na kraj stane, izdade vlada g. 1832 na 21. ožujka i za Dalmaciju posebnu naredbu, u kojoj se prije svega ograničila doba lova na divjač, te zabranilo va |