DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 16 — Paragrafi 18. i 19. rečenog zakona prije svega uređjuju, da se krajišnikom gi^ađjevno i gorivno drvo mora u koliko je za podmirenje kućue potrebe potrebno, bezplatno doznačivati. Za điTO pako, kojim bi krajišnici htjeli trgovati, ili za drvo, koje u obrtne svrhe potrebuju, imat će u buduće posebnu taxu plaćati. Isto tako propisana bje i stanovita taxa takodjeri za onu gradju, koja nadmašuje redovitu domaću potrebu. Šumski taj cienik razdeljen je u troje, u cienik za gradju, za gorivo i ostale šumske proizvode. Istodobno bude takodjer i onaj još g. 1839. uvedeni šumski naputak, koga je bio u svoje vrieme izradio ravnatelj šuma u Banatu, g. BachofFen, dokinut i novim zamienjen. „Novi taj temeljni zakonik," nai^eđjivao je nadalje, da se skuplanje žehida 1 kestenja, krajišnikom za domaću porabu prepušta bezplatno. Sve šume nalazeće se u krajini, proglašene su istodobno državnim dobrom (§ 18). One podpadaju pod odgovornu upravu zapovjednika pukovnija, odnosno satnije i šumskog osoblja. Osoblje se ovo sastojalo kod štoba, od šumarnika (Waldmeister), odnosno nadšumara (Waldbereiter), kano ti predstojnikah i ostaloga za nadzor i čuvanje šuma potrebitoga osoblja, kano ti šumara, lugara na konju i šumskih čuvara. Isto tako bjehu počam od g. 1850 uvedene u krajini redovite sjeće, umjesto đosadanjeg prebiranja, ter ujedno i umjetno pomladjivanje, odnosno izpravljanje kultura naloženo. Tim bismo bili na kratko ocrtali odnošaje šumarstva, kakovi su bili u vojnoj krajini postojali sve do g. 1860. Akoprem se pako uveđenjem tih raznolikih novih naredba o šumarstvu, isto pomalo poboljšavalo, to je ono ipak u cielosti, bar još sveudilj bilo prilično primitivno. Manjkavosti ove ponukahu nadalje već g. 1813. kasnijeg priv. ravnatelja šumarstva Antuna Tomiea, da je izradio oveći elaborat, u kojem je bio dosta obširno i jasno predočio sve manjkavosti postojeće šumarske organizacije u Krajini. Memorandum ovaj bude podnesen bojnome vjeću u Beč, nu pošto je pisac u njemu nemilice šibao nedostatke uprave i zloporabe stanovite gospode, to nije za onda uspio. Kad je medjutim usljed previšnje odluke od 3. veljače g. 1860, protegnut na krajinu i šumski zakon austrijanski od g. 1852, bude ujedno i na dne 7. veljače 1860 izdan i novi naputak o uredjenju šumarstva krajine, ter tom sgodom i Tomičevi pi-edlozi u bitnosti usvojeni i oživotvoreni. U savezu sa uvođenjem toga šumskoga zakona u vojničkoj krajini, izdani su takodjer i propisi o promerenju i procienjivanju šuma, o uredjenju i obdržavanju šumskoga gospodarstva. Osobito pako bio bi nam samo § 1. spomenuti, koji glasi: Šume se razlikuju : a, na erarijalne krajiške šume (Aerarial-Grenz-Forste), to jest erarijalne i takove šume, kojirai neposredno upravljaju oblasti vojničke krajine. h. na obćinske šume, to jest: takove šume i nasadi na pašnjacih ili na šumskom zemljištu, koje je vlastničtvom vojničkih krajiških obćina i vojničkih zadruga. |