DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1882 str. 73 <-- 73 --> PDF |
- g08 — Glavni (XI.) sastanak njemačkih šumara. Obdržavati 6e se ove godine ođ 28. kolovoza do 1. rujna u Koburgu. Keferate preuzeše gg. nadšumarnik Dankelman, profesor dr. Lehr, gumarnik Stötzer i profesor Subert. Kazpravljalo se bude o carini na drvo i poboljsici materijalnoga stanja drvara. Požar skladišta za drvo. Javljaju nam da je dne 21. lipnja o. g. no6ju buknula vatra u skladištu dasaka i raznog izradjenog drva, Mile Deli( 5a trgovca u Vrbovini, u kotaru otoSkom, Skladište i daske izgorjele su sasvim. Velikim trudom obraniše jedva i zgradu, u kojoj se nalazila velika pila. Osjegurano nije bilo ništa. Šteta oko 1500 for. Ustrieljen Šumar. I opeta nam jedan svjestnih drugova pao žrtvom službe. Čitamo bo u „Narodnih Novina" br. 146. t. g. sledeće: Šumar vlastelinstva daruvarskoga Antun Vesely, pošao je dne 20. lipnja o. g. iz Sirana u Šumu zvanu „Lisine", a nješto pred njim otišao je bio s puškom Orbvić Petar, žitelj iz gornjega Borka, Sovjek po svoj podžupaniji na zlu glasu. Oko podne istog dana raznio se već po selu glas, da su šumara Veselija našli u šumi ustrieljena. Orović uabšen tajio je iz početka, da je počinio umorstvo, nu kasnije prizna, da je ubio Šumara iz osvete, Što ga je tužio, da je krao daske, usljed Čega je Orović bio ođsudjen na 6 nedjela zatvora, prije nego podje u zatvor, da se je zakleo, da 6e Veselija "ustrieliti. Zločinac predan je sudu u Djakovu, i tako se nadamo da če sud osvetiti nevinu tu žrtvu službe. Bilježeć nesretni taj slučaj, kličemo slava šumaru Antunu Veseliju! Đlvokoza u Hrvatskoj nizini. Kako nam g. kr. Šumarnik Gr. iz Belovara javlja, ubita bi dne 26. lipnja t. g. u 6 satih jutrom, u šumi Blatnice, spadajučoj pod kr. šumski ured u Belovaru, u nizini rečice Cezme, 1 ^/^ sata boda daleko od Belovara, po tamošnjem lugaru divokoza. (G-emsbock.) — Divokoza kako je poznato u naših krajevih u obće neimamo, da bi se pako divokoza zabludila ča i u nizinu i močvarne strane, tolika je riedkost, da svakako i tuj pobilježiti moramo. Koji li bje uzrok da je strana ta životinja za nas, ostavila svoju postojbinu, ter amo zalutala, težko je pogoditi, nu po svoj 6e prilici — biti bjeg — pred lovskimi psi. Divokoza ta biti će amo došla sa štajerskih strana i planina, preko Macel brda, Ivansćice i Kalnika, koje gore kako znamo sa štajerskim gorjem u savezu stoje, — ter je tražeć put natrag u Štajersku zaliitati morala u nizinu Cezme i tamošnje dubrave. Divokoza mogaše 3 — 4 godine imati, a vagala je 30 kila, bijaše posve normalno odrasla, ter jakim parožjem okrunjena, na desnoj prednoj nozi, "vidila se stara rana od hitca. Meso bijaše lebivo — a bit će tome uzrok nenavadna brana, po tih krajevih. Da je ta zvjer već dulje doba morala ovuda lutati, zaključiti je bilo i ođtuđa, da su joj bridovi papka bili vrlo oštro izrasli, Što kod divokoza koje vavjek po kamenom tlu brzaju nije. — Svakako je to tako riedki pojav u nas — da ga vriedno zapamtiti, pak zaoto i hvalimo g. Jelineku, da nas je izvolio o tom obavjestiti. Krajiška investitionalna zakiada. Njegovo Veličanstvo blagoiavoljelo je previšjim riešenjem od 13. lipnja t. g. XI. izvanredni proračun brvatsko-slavonske krajine za g. 1882. tičući se dohodaka od šuma, iz |