DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1882 str. 67 <-- 67 --> PDF |
— 299 — gobljenje stiealo bi se tek za pođuljeg službovanja praksom. Iz toga vidimo, kao sto svagdje, da je i kod nas šumarski stališ u početku identičan s´lovačkom družinom, a kasnije se tek po malo šumarska empirika i poduka počela bolje uvažavati. Zakoni, naredbe i naputci, to su podjeđno i ona pomagala, iz kojih se šumar učio samoznanstvo. Raznimi naredbami i zakoni nastojala je bečka vlada pojedina sada jur i drugud usvojena šumarsko-gospodarska spoznavanja i našim šumarom narivavati. Pravila sječe, proriedjivanja i ogledne procjene u brzo si jagari naši usvojiše. Isto tako se je u našoj Krajini, već za rana udomilo umjetno sadjenje i pomlađjivanje sama, a u primorju nalazimo i stare mljetačkimi trgovci posagradjene pile vodenice za izradjivanje raznovrstnoga liesa i iaktovine. Vrkovni nadzor i upravu nad svimi državnimi sumarni vodio je bečki ,jHofkriegsrätli"; on bi namješćivao sve vojno cinovniČko šumarsko osoblje, počam od ravnatelja,, šuma do šumara, njemu pripadahu sve odluke gleđom na personalija kao i financijalne operacije, prodaju zemljišta- šumskih, i t. d. Krajina bijaše ono žarište, odkle su imale zrake njemstva poplaviti Hrvatsku, pak i zbilja vidimo, da je njemački jezik (bar u javij u tih stranah na toliko preuzeo mah, da su nam i šume naše doskora pale pod upravu kojekakvih biksenšpaneia bečke gospode. Iz ovoga se potištenoga lugarskoga stališa nije mogao razviti slobodni i naučni šumarski živalj, pa zato se hrvatski .šumarski stališ, kao neka osebiiia, počimlje tek početkom druge polovice devetnajstoga stoljeća razvijati. Puka empirija u stališu samom, a nepouzdanje nai^oda i vlađajuće do nedavna kaste, plemstva, ne mogahu takodjer pospje.^iti razvoj, — Tek kako je vrieđnost šuma rasla, rastijase takodjer i važnost te ugled šumarskoga umječa i stali.^a. Iztaknuvši prije š;tetni, a donekle i pogubni po razvoj hrvatske književnosti i narodnosti upliv ponjemčivanja u Krajini, priznajemo ipak rado, da je širenje njemštine ipak po nešto i koiistilOj i to time^ što se predšastnici naši, mogavši rabiti do mala već silno se razvijajuću njemačku šumarsku literaturu, upoznaše i samom šumarskom znanošću, tako da se je uzprkos svim i najnepovoljnijim na rodno - gospodarskim odnošajem ipak moglo šumarstvo u nas istim onim tekom skoro i brzinom na današnji stepen razviti, . * |