DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1882 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 280 - , .
ustanova bar po nješto na put stati sve to većemu haraženju
šuma i ogoljeoivinju zemlje. Nu žali bože slab je bio uspjeh
ovih toli koristonosnih koli i liepih naredaba mljetacke vlade,
pošto se republika slabo brinula za vršenje istih, ako se nije
radilo o vlastitoj koristi njenoj.


I tako vidimo, da ni najbolje naredbe nemogabu pre.čiti,
da se nebi i nadalje naša gora plienila i pustošila.


. Medju najznamenitije naredbe ove vrsti, spada nedvojbeno
,,agrarni zakon´^, koga je g. 175´6. Dalmatinsko - Mljetaöki gubernator
G-rimani izdao. Osobitu važnost pako po šumarski razvoj
u nas imade, obzirom na to, što sadržaje u XX. i XXIL
odsjeku, takodjer i više ustanova ticućih se uzdržavanja kao i
čuvanja t. z. .,svetih gajeva" t. j . oriih pašnika (?) koje je svaka
obćina posjedovala za obou porabn paše tegleće marhe. Ovi su
gajevi bili ostanci tako zvanih „svetih gajišta´^ poganih dalmatinskih
Hrvata.


Na ovih se gajištih rečenim zakonom, strogo zabranjivalo
svako krčenje drvlja i panjeva, koji bi se prestupak kaznio globom
do 100 dukata. Buduć da su se ovi obeinski „gajevi" smatrali
svojinom svijuh občinara, stoga bje strogo zabranjeno na
takovih zemljirštih graditi ograde ili branjevine. Isti zakon- nalaže
još i u odsjeku YII. svakomu posjedniku zemljišta, da
mora na svakoj rali posjeda, po šest voćka, kojegodj vrsti zasaditi,
koje da će ostati kroz 20 godina proste od svake desetine.
Ovi su se pašnici po imenu, sve do danas uzeuvali kao
šume. Konačno nam budi ovdi joj spomenuti, da je kulturno
stanje u Dalmaciji, pod konac ovoga vieka bilo veoma žalostno.
Jur ćešće spomenuti nesmiljeni sustav trgovačke i državne Venecije,
ostavi tamo na tielu hrvatskoga naroda stotinu rana.
Sve se u državi upraAdjalo na vojničku, inostranci talijani zaokupili
imanja i časti, nasiljem i neosnovanimi državnimi tereti
pripravila se materijalna propast narodu, a monopolom
trgovačkim, dogodilo bi se napokon, ono što je proricao sam
Mljetčanin Foscarini, da će skoi´o vladari Dalmacije imati čuvati
mjesto podanika kamenje i hrpu prosjaka.


0 polovici vieka opažahu već sami Mljetcani, da će im
propasti ta zemlja, ako joj skoro boljom upravom ne pomognu,
njihovi izaslanici veru se više puta po zemlji^ da izvide pravo
stanje puka, dok ne priznaše g, 1790. i sami, daje onaj vladin