DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1882 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 242 — Dozvolite mi medjutim, da prije, nego li predjem na samo izvieUe, koju obćenitn o hrvatskom nam šumarskom družtvu spomenem. Carey veli u svojoj nauci socijalnih znanosti, govoreći o udruživanju, sljedeće: „Udruživanje kolievka je ljudske kulture. Zametak mu treba tražiti u ideji osobe, koja si bivstvo svoje stiće jedino doticajem sa drugimi osobami, pa samo u družtvu s ovimi može polučiti najviši razvitak, savršenost. Čovjeku je asociacija vrlo nuždna. Obdaren je svojstvom, da se može dovinuti shvaćanju i razumievanju najviših pojmova; nu ipak manjka mu u početku njegova bivovanja i onakav instinkt, kakav imaju pčele, dabar ili druge životinje. Da si pribaviš znanja, upućen si na vlastito i tudje izkustvo, a za ovo potreban je jezik, da se izmenjuju misli i nazori; ali jezik nemože obstojati bez asociacije. Prvu, primitivnu formu udruživanja daje nam obitelj, pa onda prijateljstvo medju stanovitimi osobami. Odavlje razvilo se ono tečajem viekova u sveobću formu u družtvo, u razne uđružbe, u koje se sastaju pojedinci u skup, da zajednički i zajedničkom snagom poluöe, što pojedinac sam nebi mogao, i da se ovako što podpunije primaknu zajedničkomu koristnomu cilju. — Temelj družtva i udruživanja jest individualna sloboda i samoodluka. Družtvo sastaje, stvara se dobrom voljom svakoga pojedinca elana, svi ulažu svoje duševne i tjelesne sile, da se postigne ona svrha, radi koje se udružiše i koje pojedinac sam nebi mogao nikako postići. Pravo udruživati se, pravo je prastaro, prvobitno, pripadajuće pojedincu čovjeku i cielomu narodu. Družtva se sklapaju u prerazlicite svrhe, u djelokrug njihov unose se svi oni zadatci, koje izvoditi prema svom ustrojstvu i zadatku država nemože ili kojih izvoditi neće. Tim postaju družtva s jedne strane neizbježivom nuždom gradjanskoga života, a s druge strane popunjuju život državni. Ma da i jest pravo udruživanja vrlo staro, čovjeku privodjeno, samo udruživanje uzelo se tek u novije doba tako razvijati, da se zaista može smatrati onim, što smo gore iztaknuli: popunjivanjem državnoga života i neobhodnom potrebom. „Duhu udruživanja novoga vieka i njim u život privedenih |