DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 35     <-- 35 -->        PDF

- 199 —
,Neća dakle da pišem žalostnu poviest hrvatskoga krasa;
ne iina — jer ga ne smije biti — hrvatskoga šumara, komu
nije poznata^ a meni i ono malo mojih drugova, kojim nam
sudbina dosudi dane sprovađjati ondje, kud je nekad biesni
mljetacki lav šapom svojom pritiskivao, kud orao i dailas željeznimi
nokti kljuje u utrobu bolna iznemogla trupla — —


G-olotinju ovu zaodjeti, da nam ne strši grdna hrid poput"
utvore noćne, da B.am ne krvari duše naše, već da ju preki-ijemo
svježim životom mladenačke kriepcine, budi nam svakomu na-.
pose i svim skupa sveta, da najsvetija po bogu dužnost. Tko
hrvatski ćutiti umije i komu je mio narod slavne prošlosti,
neka ne žali žrtvovati koji cas svjetske udobnosti ovomu okolišju,
nalazećemu se u borbi za ljudski obstanak.


.Mnogo se već recepta propisalo za našumljenje svega kolikoga
hrvatskoga krasa, medju tim i tako smješnih od još smješ-nijih
naivnika, koji su možda u noći željeznicom od Rieke na
Trst proputovali ili parobrodom preplovili do Dubrovnika, ne
rečem li do Bakra, kao i od takovih, koji nam prodiču o pošumljivanju
krasa sa kakova zemljovida. — Ziviti treba u tih
krajevih, pa uz dobra volju i zauzeti rad sud mu je samo kompe-.
tentan, a mi mu takova i priznaimo, ma se on baš i hrvatski
ne krstio.


Herman vitez G-uttenberg, c. kr. šumski savjetnik u Ti-stu,
napisao je god. 1872. izdao djelo ,,Grojenje suma osobitim obzirom
na Dalmaciju i Istru". Ovo djelo preveo je na hrvatski
jezik K- Jović, tadanji učitelj gimnazija u Zadru. Provod nije
baš najsretniji. Sumarsko-tehnićki izrazi su loši i presni kao
i u autoraj kojih se je držao, jer Sulek nije šamar, a u gosp.
Vatroslava Rackoga viditi je onu pogriesku, ,koja mal ne nalazimo
kod svih naših pisaca, da ne umiju ili se neće da približe
duhu naroda, nego se gube u onih nesimpatičnih i nenaravnih
kovarijah tudjinštine. Nu ipak se kraj svega toga može
svaki šumar u tom djelu snaći, a nam na krasu dobro služit,
nu dvojim, da bi ovršilo svoj plemeniti m.andat ondje, kamo´
je upućeno, t. j . u posjednika i kod puka, jer za puk u jednu
knjigu od 136 strana čitavu znanost, obsežnu kao je ona šu-"
marska, strpati, to je nemoguće, dapače posao je vele riskantan,
da i pogibeljan! Nu ja mislim, i jur sam rekao, da je ta knjiga´
prije.svega za strixkovnjake pisana, ´ "´ ´