DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 199 — ,Neća dakle da pišem žalostnu poviest hrvatskoga krasa; ne iina — jer ga ne smije biti — hrvatskoga šumara, komu nije poznata^ a meni i ono malo mojih drugova, kojim nam sudbina dosudi dane sprovađjati ondje, kud je nekad biesni mljetacki lav šapom svojom pritiskivao, kud orao i dailas željeznimi nokti kljuje u utrobu bolna iznemogla trupla — — G-olotinju ovu zaodjeti, da nam ne strši grdna hrid poput" utvore noćne, da B.am ne krvari duše naše, već da ju preki-ijemo svježim životom mladenačke kriepcine, budi nam svakomu na-. pose i svim skupa sveta, da najsvetija po bogu dužnost. Tko hrvatski ćutiti umije i komu je mio narod slavne prošlosti, neka ne žali žrtvovati koji cas svjetske udobnosti ovomu okolišju, nalazećemu se u borbi za ljudski obstanak. .Mnogo se već recepta propisalo za našumljenje svega kolikoga hrvatskoga krasa, medju tim i tako smješnih od još smješ-nijih naivnika, koji su možda u noći željeznicom od Rieke na Trst proputovali ili parobrodom preplovili do Dubrovnika, ne rečem li do Bakra, kao i od takovih, koji nam prodiču o pošumljivanju krasa sa kakova zemljovida. — Ziviti treba u tih krajevih, pa uz dobra volju i zauzeti rad sud mu je samo kompe-. tentan, a mi mu takova i priznaimo, ma se on baš i hrvatski ne krstio. Herman vitez G-uttenberg, c. kr. šumski savjetnik u Ti-stu, napisao je god. 1872. izdao djelo ,,Grojenje suma osobitim obzirom na Dalmaciju i Istru". Ovo djelo preveo je na hrvatski jezik K- Jović, tadanji učitelj gimnazija u Zadru. Provod nije baš najsretniji. Sumarsko-tehnićki izrazi su loši i presni kao i u autoraj kojih se je držao, jer Sulek nije šamar, a u gosp. Vatroslava Rackoga viditi je onu pogriesku, ,koja mal ne nalazimo kod svih naših pisaca, da ne umiju ili se neće da približe duhu naroda, nego se gube u onih nesimpatičnih i nenaravnih kovarijah tudjinštine. Nu ipak se kraj svega toga može svaki šumar u tom djelu snaći, a nam na krasu dobro služit, nu dvojim, da bi ovršilo svoj plemeniti m.andat ondje, kamo´ je upućeno, t. j . u posjednika i kod puka, jer za puk u jednu knjigu od 136 strana čitavu znanost, obsežnu kao je ona šu-" marska, strpati, to je nemoguće, dapače posao je vele riskantan, da i pogibeljan! Nu ja mislim, i jur sam rekao, da je ta knjiga´ prije.svega za strixkovnjake pisana, ´ "´ ´ |