DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 21 <-- 21 --> PDF |
"- 185 ~ ja taj porez podmirujenij jer što su tobože najstariji razredi te normalne šume u mom posjedu, te ja prema tomu i onom, što već gore iztaknusmo, godimice dobivam iz svojili šuma 660 for. 38 novo. čistog prihoda. Posjednici B. i C. takodjer se obraćaju na me za pripomoć, tužeći se na nepravednost oporezivanja; D. i E. doduše takodjer ćute tu nepravduj nu oni sutCj volećjoši nedorasle svoje sastojine stranom posjeći, akoprem znadu i uvidjaju, da time štetuju, jer su im sastojine još preslabe, pa stoga i vrlo malo vrieđne. Naravno, da ja sve te zahtjeve jednostavno odbijam veleštovanomu svomu protivniku^ medjutim javljam još posebice, da ga doduše od sveg srca žalim, nu da njegov o gospodarstvo ne spada na me, pa da sam i sam sa 163—87 ==76 nove. poreza po ral preobterećen. Neka reklamira, da mu se porezna dužnost umanji, a ne basni li to, neka liepo mirno nastoji namiriti porez iz drugih, si dohodaka, a medjutim slobodno mrx tješiti, da će već nakon kojih 100 godina i on imati dorasle šume. Do onda pako podmirivat imajući porezn i viša k da ne znaci mnogOj kamata nanj ne treba mu racunatij jer bi mu se inaće ipak moglo pričinjati, da su tereti, koje njegova šuma do onda nositi ima, skoro baš isto onoliki, koliko bude za ISO-godišnju sastojinu u obće dobiti mogao, što medjutim ništa ne čini, jer ga njegov računski primjer tješi, da porez nije prevelik! Miholjac 29. travnja 1882. K spoznavanju šumarskih odnošaja u Bosni. u listu „Oesterreichische Monatsscliiift" od ß. Miklitza, svezak XXXII. godine 1882., nalazimo medju ostalim na strani 174. i sliedećih takodjer i članak od g. šiimarnika Neumauna u Banjaluci, u kom nam se veoma zanimivim načinom crtaju šumarski odnošaji posestrime Bosne, ter koji u interesu čitaoca naših, kako slieđi, u cielosti priobćujemo. Po konačnom umirenju Bosne koncem 1878- godine, te pošto vojnički organi mir i red u zemlji nzpostaviše, odpoče još početkom 1879. god, takodjer i organizacija civilne uprave, kojom se zgodom namah i znamenitost šumarstva po zemaljsku |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 22 <-- 22 --> PDF |
^ 186 — . produkciju iividila, ter budu zato odmah i tri strukovnjaka ođposlana, da iztraže šumarske odnošaje te istom zaposjele zemlje uz istodobni poziv jednog strukovnog izvjestitelja za vladu, kao i šest okružnih oblasti. Strukovni ti referenti kao i organi okružnih oblasti imadoše se ponajprije oblastim priključiti, kod organizacije šumarske službe sudjelovati, osobitu pako pozornost obratiti unovčenju šumarskih proizvoda zemlje. Za obavu lugarske služke budu dodieljena svakomu okružnomu referentu 2—3 jašeea lugara, kojih se broj kasnije još znatno povisio, ali bude opet za kratko vrieme umanjen. Iz ove dobe potiču i naredbe glede uredjenja služnosti na drvu, kao i nekoje naredbe, koje ograničuju šumsku pašu, branjevine su uzpostavljene, a koze iz šuma izkljuoene. Isto tako budu preduzete potrebite mjere, da se odkloni zlobno podmetanje vatre, koje je tuj baš običajno. Nu za kratko već vrieme u^ idilo se, da je broj šumarskoga osoblja toli za čuvanje koli i za nadzor nedostatan, pak su zato u lipnju godine 1880. ustrojeni za Bosnu i Hercegovinu posebni šumarski uredi i šumarska upraviteljstva. Tako bude u tih pokrajinah ukupno pet šumarskih ureda ustrojeno. Uredi ti budu podčinjeni zemaljskomu financijalnomu ravnateljstvu, kod kojega postoji.posebni odsjek za šumarstvo, a c, kr. zajedničko ministarstvo pri držalo si je samo pravo odluke u važnijih pitanjih. Sadanje uredjenje šumarske uprave u zauzetih pokrajinah prema tomu je sliedeće: a) Sumsko-upravni kotari, svaki pod jednim šumarskim upra , viteljem kao upraviteljem gospodarstva. c) Šumarski uredi kao nadzorne oblasti. h) Šumarski odsjek kod financijalnoga ravnateljstva kao uprav^ na zemaljska oblast d) C.kr, zajedničko ministarstvo kao vrhovna oblast. Da se postigne jednolikost uprave i da se djelovanje pojedinih oblasti odredi, a u obće da se po nekom cilju uzmogne raditi, izdani su i neki tomu potrebni službeni naputci. Djelokrug i službene dužnosti šumarskih upravitelja (šumara i nađšumara) odnosi se u obće na izvršivanje svih gospodarskih miera, na anovcivanje šumskih proizvoda, na pomladjivanje |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 187 — šuma, sudjelovanje kod radnja, koje se odnose na uredjenje suniskoga gospodarenjaj te vodstvo i nadzor čuvarskog osoblja. Za izvrsivanje cuvarske službe dodieljen je svakomu šum sko-upraviio3nu kotaru ])o jedan nadlugar sa -i—-5 čuvara. Vodjenje i nad^^or gospodarstva u pojedinih upravnih kotarih podpada šumskim uredoui. Djelokrug šumarskog ureda proteže se prema toum na vodjenje i nadzor ukupnog tebuičkog poslovanja, kao i administrativnu službu. U djelokrug višje oblasti, naime šumarskog odsjeka kod zemaljskog financijaluog ravnateljstva, spada; ustanovljivanje, uzdržavanje i pregledavanje šumarsko-gospodarskog uredjenja, organičko uvedjenje službe i sastavljanje službenih naputaka, besprekidno vodstvo tehničkih radnja, ispitivanje zavremenih gospodarskih osnova i eienovnika za šumarske proizvode, predlaganje glede sječe šuma i unovčivanje šumskib proizvoda, napokon vodjenje i nadziranje strukovnih radnja sveukupnog podredjenog mu šumskog osoblja. Računarsku i kontrolnu službu obavlja posebni odsjek računarskog odsjeka financijalnog ravnateljstva u Sarajevu- Pošto smo time dovoljno orisali službu i uredjenje šumarstva u Bosni, prelazimo na sam opis šumarskih odnošaja kotara banjalučkog. Ovaj kotar obsiže lO.OOOn kilometara, imajuć po izviešcu odaslanstva 16O.O0O hkt. sječi dorasle visoke šume sa drvnom zalihom od 6,201.000 kubičnih metara mehkog i 890.000 kub. metara tvrdog drva i ukupnom zalihom od 47,106.000 jedrih metara drva. Kotar graniči na sjeveru Savom do usca Bosne, na iztoku riekom Bosnom do Maglaja, odavle zapadnim smierom travničkim gumarskim kotarom sa Vakar-Vakuf-om, Drvarom i Grabom, dočim je sa sjevera još granica zatvorena bivšom hrvatskom vojnom krajinom. Banjalučki šumarski kotar kao sjevero-zapađni dio Bosne, koji zaprema bivšu krajinu izmedju Une i Save, skroz je briegovit, a može se u glavnom smatrati nastavkom dinarskih Alpa. koje se prama Savi sve više spuštaju u ravnicu. Glavnu kosu čine ogranci Velebita, od koga se Jadovnik sa Sator-briegom i Vitar-planinom u savez stupajuc k Sav^ |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 188 —, t^pnšta, zatvarajuć malo ne okomito Savi stojeće doline, Une, Vrbasa, Bosne i Drine. Dalnje znamenitije grane jesu 1460 met. visoka Grmećplanina i 980 met. visoka Kožara-planina. Dolina i nizina imade u tom kraju samo duž Save, dolnje Une, Vrbasa i Bosne. Ovaj šumarski kotar podčinjen je u političkom upravnom pogledu dvim okružnim oblastim, a u pogledu sudačkom dvim okružnim i trinajstim kotarskim sudovom. U pogledu vođjenja gospodarstva ovaj je kotar razdieljen u 6 šumsko-upravnih kotara, koji imaju u Banjaluki, Bihaću, Ključu, Prieđoru. bosanskoj Gradiški i Derventi svoja sjedišta. Šumarsko upravno osoblje i nadlugari izkljucivo su iz monai´kije uzeti, nti šumsko-cuvarska mjesta popunjena su samo domacimi Ijudmi. Poznavanje jezika i predjela kao i zadovoljstvo urođjenika ona su svojstva, kojimi se manjak ostalih potrebnih sposobnosti službe paralelizira. Ovaj upravni kotar obuhvaća 29n milja li površini, te dolazi na svakoga čuvara srez od kojih 6D milja. Veliki ovaj obseg cuvarija, a isto tako i razdieljenje sjedišta čuvara, koja se nalaze ponajviše u većih mjestih, daleko od šume, priece ih sama po sebi u valjanom izvršivanju službe. Akoprem se ovi izkazi površina ne osnivaju na strogo matematičkoj točnosti, već jedino na izkazih nacrta, koje je c. k. vojni stop na brzu ruku izradio, to se ipak već i po jednostavnom sravnjivanju broja lugara i te vjerojatne površine šumske može zaključiti, da su ovdašnje cuvarije nerazmjerno velike. Uzrok tomu leži u razmjerju troškova i prihoda ovdašnjih šuma, odnosno u nerazmjerju troškova prama prihodu, jer su se do sada samo one šume mogle unovčiti, koje ležahu u blizini Save. Nu u ostalom ne može se tim opravdati samo umanjenje čiTvarskog osoblja, i to tim manje, što se šume uslied toga i nadalje bezobzirno haraju, kojoj bi se nevolji jedino moglo doskočiti povećanjem broja čuvarskog osoblja. Plače šumarskih činovnika i cuvarskog osoblja vrlo su malene, uzamši u obzir skupoća živeža i stanova. Predstojnik šumarskog ureda, IX. dnevni raz. 1000 for. piaće, 200 for. doplatka i 300 for. stanarine. Šumarski upravitelj X. dnevnoga razreda 800 for. plaće, 100 for. doplatka i 100 for. stanarine. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 189 — Šumarski pristav XI. đ. raz. 450 for. place, 60 for. stanarine i 100 for. doplatka. Nadlugar I. razreda 600 for. plaće. „ II. 500 V čuvar šuma I. 300 1) 11 „ „ li. 200 11 11 57 Za obilaženje šumskoga kotara dopitan je ^viim paušal od 800 for., a svakomu upravitelju 400 for. u svrhu obilaženja upravnoga mu kotara uz partikularno obraSunanje. "Vec i zvanje šumara zahtieva, da stupi sa stanovnictvom u bližnji doticaj, a ovdje se osim toga od njega još i zahtieva, da prirodjenomu pustošenju svom silom na put stane. Dogodjaji, sbivši se prigodom okupacije, još su svagdje u živoj uspomeni, tako da još i danas izvanjski strukovnjaci drže, da se ovdje služba u obće izvadjati ne da, a zato se niti ne mogu uz ovakove odnošaje i ovako slabu placu bolje sile dobiti. Isto tako Sine još dosada neriešeni posjedovni i pravni odnošaji u velike zaprieke unovčenju drva, a uz to su ovi još i takove naravi, da napredak i razvitak ove grane reć bi baš onemogućuju. Premda si je zemaljska vlada mnogo truda dala, da ovaj nerazriešivi kaos posjedovnih prava bar nešto razjasni, to ipak još ni danas ne stojimo mnogo bolje, nego li je to bilo prije samoga preuzimanja uprave. Dosada je već više povjerenstva odaslano, koja su imala šumarsko-posjedovne listine izpitati i sa turskog jezika prevesti; a i sami stanovnici Bosne bijahu već do 3 puta pozvani, da svoje šumoposjedovne listine^ ovdje tapije zvane^ okružnim oblastim odnosno povjerenstvu za izpitivanje tapija podastru, pošto bi se na temelja tako izpitanih tapija imalo provesti izlueenje privatnog šumskog posjeda. Iz ovih na hiljade predloženih tapija uvjerilo se medjutim izpitno povjerenstvo jedino o tom, da su mnoge od tih listina ili nepodpune ili krive, ili da se samo na težatne zemlje odnašaju- I tako se moraše na temelju ovih činjenica sva Šumska površina proglasiti zemaljskim dobrom, koje će tako dugo ostati pod državnom upravom, dokle god se ne donesu temeljitiji dokazi posjedovnoga prava. Oni šumski dielovi pako, koji su svojina pojedinih ili kako se to oydje često dogadja i više privatnih posjednika, ozno^ceni |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 26 <-- 26 --> PDF |
, — 190 ^ su priepornim posjedom i kao takovi kod katastralnog uknjiženja ubilježeni. , Zabranilo se pođjedno svakoj od pravdajućih se stranaka ma bilo čim posjed krnjiti. Samo tim načinom mogao se je državni šumarski posjed obraniti od nezakonitik uticaja. Na OA´akov je postupak bila država prinukana oštecivanjem u državno-sumskom posjedu po takovik strankak^ koje si takodjer svojataku pravo vlastničtva na te šnme. Odmak posije ugusenja ustanka i po uvedenju mira proglasiše se mnogi stanovnici vanjskim poticanjem posjednici šuma, prodavajuć drva bud za što. Često se nije na ovakovo karanje odmak ni naišlo, nego tekar kasnije, a pomalo još i sada dolare takovi slučajevi, a to ponajprije zato, što je ovdje malo šumskog osoblja, te što su sječi dorasle šume prilično odaljene od većik miesta. Dalnji uzrok raznim tim pravnim zabludam biti će i u nejasnom te mnogo puta modificiranom vršenju nadarbina. Po štivu korana: Alak je vrkovni vlastnik, a Sultan njegov zamjenik j Bog daruje svomu zamjeniku na zemlji, vladaocu pravovjernih, čitavu, zemlju, da ju u njegovo ime razdieli i koja bje po zauzeću medju razne vodje ili spajije po spajilucih podieljena. Stanovnici, koji zauzetu zemlju prije obrađjivaku i posjedovahu, postađoše kmetovi, morajući zemljišta obradjivati, a spahijam svojim na ime poreza davati t. zv. desetinu. U zakonu Sulejmana Velikoga ne bijahu medjutim spahije priznati kao posjednici nadarenih zemalja, nego samo kao uživaoci. — Pravo vlastničtva, posjeda i zemljišta pridržano bi državi. — Za vrieme, kad bje turskim vezirom Bosne podieljeno pravo od države, da sami po volji porazdieljuju spajiluke, isti- bi zlorabeć službu onim podielivali, koji bi ih najbolje mitilk —. Novi uživaoci tih nadarbina (spajiluka) nastojahu o tom, da što više povise desetinu, te bi tim uapokon raju i na ustanak prisilili-, nu pošto bijaše u rukuh spahija i cielo konjanictvo, koje su morali u zemlji podržavati, te ciela bojna sila, to se nije usudio nitko da ustane \\ prilog poboljšanja stanja ne^^retne raje. Tek iza mnogih nutarnjih bojeva u državi, te pošto su i same vanjske države u tu svrhu posredovale, podje za rukom sklonuti visoku portu na uvedenje nekih reforma. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 191 ~ Neke poboljšice agrarnih odnošaja uvede sultan Mnkmed kroz 5,Hati šerif" od ?>. studena 1839. Ovim si je zakonom država i opet sav prijašnji posjed nadarbina prisvojila bila, pridržav si ipak vlada pravo pobiranja desetine, docim je prijaHujim uživaocem tih nadarbina neku rentu iz blagajne državne osjegurala. Tim je spahijam oduzeto pravo dielenja tapija i pobiranja desetine, a dobra njihova prisvoji si država. Tko je hotio od tog doba steci si posjed i zakonitim vlastnikom istoga postati, morao bi tapiju, uplaćajuć za istu neku stanovitu svotu u državnu blagajnu, od države kupiti, kako to zakon o tapijah propisivaše. Od onda do sada sticahu se zemljištni posjedi jedino tim načinom, a novirn tim posjednikom budu od strane države u to ime uručene posebne posjedovne listine. — Pod okolnostmi, kakove onda vladahu, te uz koje nisu šume gotovo nikakvu vriednost reprezentiiale, ne bijahu šumske tapije niti tražene niti izdavane, ili se bar samo na manje površine protezahu. Ako je koji beg slučajno i uzeo koju šumsku tapiju, to je za nju tek veoma malenu svotu platiti imao, jer se je i onako pri tom predmjevalo, da mora šumsko zemljište tek u težatnu zemlju pretvoriti. Iz toga se vidi, da je i sama država podupirala krčenje šuma i šikarja, te pretvorbu ovih u težatne zemlje, jer šume ne imadjahu i onako osobite vriednosti. Jedino vezirsko pismo od 13. šenala 1287. i od 24- kiamnievella 1286. (što je po našem kalendaru na dne 5. siečnja 1869.) na bosansku provincijalnu vladu spominje izricno, da si je sve u Bosni nalazeće se šume država prisvojila — bez obzira na obćinske šume i!i privatni šumski posjed. — Posije toga predloži bosanska zemaljska skupština, da komisija, koju ce ona sama izabrati, na temelju pravovaljanih posjedovnih izkaza izluči privatni posjed. Nu odmah zatim izadje novi turski zakon, sa svojim nesretnim §. 5., koga ćemo malo kasnije navesti. Rečena povjerenstva skupiše se još pod turskom vladom, da svoj rad zapocmu, ali ga medjutim moradoše na skoro prekinuti usljed nastavše bune raje proti posjednikom zemljišta. I tako je sadašnjoj upravi bilo dosudjeno i uredjenje šumskoposjedovnih odnošaja provesti. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 192 — Znamenita turska odluka, po kojoj je cieli šumski posjed državi pripao, biti će onaj temelj, na kom će se morati riesiti šumsko-posjedovno pitanje, te je tuj od većeg »amašaja i važnosti, nego u ma kojoj drugoj europejskoj državi. Spomenuti §. 5.J koji je god. 1870. u službenom listu „Bosna" oglašen, opređieljuje: „Dopušteno je, da stanovnici smiju u državnih šumah bezplatno uzimati drvo za gradnju i popravak stanova kao i gospodarskih zgrada, i za domaću potrebu gorivo; nadalje im je dopušteno i ono drvo, što sami izrade, voziti i u grad na prodaju, ako ga na vlastitih kolih ili konjih iz šume izvezu; za takovu pako gradnju, lies i ugljen, koji je namienjen vanjskoj trgovini, morati će platiti stanovitu po upravi propisanu cienu^´. Od kolikog je domašaja ta služnost, razabrati nam je lahko, ako uzmemo n obzir n. pr. samo u ovom šumskom kotaru nalazeći se broj kuca. Po mjestnoj i stanovnickoj statistici Bosne i Hercegovine od god. 1880. sa izkljucenjem onih miesta, koja ne imaju ta prava, ima u okružju banjalučkom i bihaćkom 46.849 kuća, koje imaju osim prava, da si za vlastitu porabu gorivog drva bezplatno iz šume uzimaju, još i to pravo, da mogu za pokriće potreba na drvu, unutar granica kotara ležećih miesta, drva bezplatno iz šuma uzimati i prodavati i tako si osim onih spomenutih namiruje još i drugih 7743 kuća svoju potrebu na gorivom drvu pomoću tih ovlaštenika. Ako uzmemo u obzir još po okupaciji promienjene ođnošaje, to je sigurno potreba na gorivu drvu doseljenjem mnogih trgovaca i obrtnika za jednu trećinu poskočila. Kraj primitivne porabe gorivog drva u Bosni potrebuje uz to svaka pojedina kuća mnogo više goriva, nego li to drugud uz normalne odnošaje biva, Ovakov Servitut pako mogao bi se samo u onom slučaju šumi naprtiti, kada bi zemlja imala mnogo i mnogo kvadratnih milja normalno zasadjene visoke šume, što pako ovdje sjegurno nije. Od cielokupne šumske površine morati je 267« odbiti na ime devastiranih sitnih suma i šikarja, a tako isto i od preostalih šuma još dvie trećine visoke šume nisu bezuvjetno vlastničtvom države, jer joj se poriče pravo vlastničtva, premda ti tobožnji posjednici ili nikakovih dokumenata ne imaju ili po |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 29 <-- 29 --> PDF |
- 193 ~ najviše samo onakove, koje su još prije reforma sultana Malimuđa posjedovali, a ne povratili vladi, a ipak su njimi kadri uredjenje u ovakovih u pravdi se nalazecib šumskib dielovih zatezati, te prieciti prodaju u njih se nalazećih doraslih sastojina, a i isto ustmeno dokazivanje vlastničtva njihovoga omogućuje im već postignuće gore spomenutog cilja. Za vrieme portine vladavine bijahu samo nekoja višja šumarsko činovnička mjesta kreirana; cuvarskog osoblja ili nije biloj ili sasma malo. — Čini se^ da su se svi turski ciiiovnici jedino bavili unovčivanjem šuma, a čuvanje i gojenje kao i pomladjivanje valjda i ne poznavahu. Unovcivanje šumskih proizvoda — mimogređ rečeno — moglo je porti samo neznatne dohođke nositi unatoč tomu, da su se hrastove šume, koje su pristupiiije bile, baš nemilosrdnim načinom proriedile, ter što se i isto naravno pomladjivanje šuma ostavilo samoj naravi. Posljedice ovog turskog šumarstva su te, da su šume, nalazeće se u blizini ljudskih stanova, sada pretvorene u suhe pašnjake ili u dalmatinskom krasu slične kamenite pustoši. U onih krajevih pako, gdje je izvoz i unovčenje šumskih proizvoda bilo rek bi nemogućcj a šumsko tlo ma i slabo, nu ipak sposobno za njive, vidimo najraznoličnije krčevine. Uzrok tomu biti će ponajglavnije u ovdje običajnom poljopriređnom sustavu, al donekle i u čestih, pobunak raje, koje se svršavahu obično timCj da su rajine kuće popaljene. (Ovdje u zemlji vodila se neka vrst tropoljskog gospodarstva ostavljanjem zemljišta na ugaru, samo s tom razlikom, da se ovakvo zemljište, koje je na ugaru ležalo, 2 3 puta posije stanovitoga broja godina posijalo, a onda za pašnjak ostavljalo. Zatim se i opet novo šumsko tlo usurpiralo, i tako se, akoprem se je ugar za pašnjak izlučio, ipak godimice ista površina, koja bijaše potrebna^ obrađjivala. Uz pomanjkanje stajskog gospodarstva i ratila lahko je razumljivo, da u naših gorovitih pređjelik hranive sastavine tla, dok se nikada tlu ne nadomještaju, moraju naskoro absorbirana biti tako, da takove oranice onda u obće ništa producirati ne mogu; trebalo je dakle i opet novo svježe šumsko tlo usui^pirati, dok se nakon dvo- ili tro-godišnje žetve opet nije za pašnjak izlučilo i t. d. Drugog komentara ne treba za uviditi, kada će ovakovo gospodarstvo na prije pošumljenom kraškom tlu dovesti, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 30 <-- 30 --> PDF |
- 194 - Usurpacija šumskog, zemljišta biva još i danas, i to na sliedeći način: U proljeću prstenuju se stabla, stojeća na rubu šume. a kad stabla izumru, zapali se šuma — zaista najudobniji način pripravljanja svježili i na lirani bogatih oranica! I tako se u kasnoj jeseni vide svuda silni šumski požari, s kojih se šumar mora zgražati. Ostale tuj udomljene nevolje jesu: običajni način dobivanja šindre, kod koga se prije velika množina stabala kuša, jesu li kalava; najgorja izradba, što se samo pomisliti može; težnja izabirati za gorivno drvo za vlastitu porabu najvriednija stabla; zatim običaj još dobro uzčuvane preostale sitne hrastove šume posjeći, tako da sama glogovirta preostaje. Ovaj poslieđnji običaj nalazimo osobito u onih predjelih, gdje se željezna industrija vođi u tako zvanih majdanih. Ovim postaju nizke šume cielih okolica žrtvom pravljenja ugljena, koga rabe za kurenje visokih peći. Za ovo drvo ne plaća se drugo, van samo desetina od željeza, i to od svake oke = 1*28 klgr., 2 krajcara. IJzprkos energičnomu postupanju, te baš i požrtvovnosti nije ipak oyako malenom broju šumarskog osoblja moglo za rukom poći; da haranju šuma na put stane. A budu li šumarski interesi i za buduće još podređjeni političkim, to se ne može ni pomisliti, da će se njega i čuvanje šuma poboljšati, a ova će zemlja u šumarsko gospodarskom pogledu kao i susjedna joj Dalmacija baš propasti. Na put stati navedenim manam glavna je zadaća šumarskih organa. — Moglo bi se i poučavanjem naroda nastojati bar 0 tom, da se izvažanje gorivog drva bez svake kontrole,, kojeg se na stotine i stotine tovara u gradove na prodaju nosi bar tako udesi, da bude cim manje šumarstvu na uštrb. Kad je nova uprava započela, naišlo se je usljed lošeg uporabljenja šuma na množtvo oborenih stabala, tako da je morala biti prva skrb nastojati o tom, da se ovo drvo unovči. Zato i jest odmah izdan nalog, da žiteljstvo smije samo od ovog ležećeg drveća drvo na prodaju nositi. Posto je pako pi-odaja drva samo u većih mjestih moguća, trebalo je samo gradove nadzirati, da se trgovina i zbilja na ovo ležeće drveće ograniči. Trebalo je nadalje odrediti, da se javlja, komu se nosi gradjevno drvo. Doznačivanje bilo, je samo kod ovog drvlja |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 19B — moguće; nn ipak možemo radošću konstatirati, da se svuda obdržaje naredba, po kojoj si mora svatko dozvolu uzeti i drvo rjoznaßiti dati, tako- da su prema, tomu i upi-aviteJji .šum,arski u stanju vrliu toga izkaze voditi, uveden jem ovako vih prijava bilo je šumaru moguće i same sastojinske odnošaje iztraživati, a donekle preprieciti i haranje i pustošenje. Dok se pako ova ležeća stabla jednom poti´oše, biti će daljnja dužnost šumarskih ciiiovnikaj da za vremena doznače, odnosno naznače ona stabla, koja se imaju posjeći. Jedna od najvećih potežkoća jest i^^korieniti staru onu navadu, po kojoj se samo mlado u blizini se nalazeće drvo upotrebljava za gorivo ili gradjevno drvo, te bi valjalo sviml sredstvi u tom smieru raditi, bez obzira na onu množinu pritužba., telegrama i pi´otesta, koje bi kod ovakoga strogoga postupka očekivati mogli. Samo kad bi bilo dobre v^olje, nuždne važnosti i neuzkoljebive postojanosti, bilo bi sjegarno i uspjeha, a uvede li se jednom potrebna strogost, primiti će i pučanstvo te napremice kao ueštOj što se samo po sebi razumieva,´ kako to ovdje biva sa svimi ostalimi novotarijami. Po opisanom ovdje običajnom i već kroz decenija trajućem uživanju šuma moći će si štovani strukovnjaci lasno stvoriti sliku 0 tuj postojećem razmjerju dobnih razreda sastojina. U bit nosti nalazimo ovdje sjeći dorasla, prestara, i već davno dobu sječe premasivša stabla sa vele nejednakim, pomladkom, ter branjevine sa pojedinim! zaostalimi debli. One šume, koje se nalaze po nizinah Save^ davahu se pod turskom vladom Češće trgovceui za pravljenje dužica u najam, koji bi samo najbolje i najkalavije dubove baš na ruglo svakoj šum,arskoj gospodarskoj napremici prebiranjem povadili. Od cielokupne šumske povr šine u tom kotaru zauzimlju listače do 60*^/0, a četinjače 40^´/o, sa sliedećimi vrstmi: bukva, hrast, jela, omorika, a na malih površinah i lipa i kesten, i to u čistih sastojinah ili u smjesi; umetnute nalazimo: orah, javor, hrast, grab, brezu, dub i razne divjake. U udaljenijih od harajuće čovječje ruke sačuvanih sa stojinah pako nalazimo još i pojedina stabla u prekrasnih eksem plarih i vrlo riedkih dimeuzijah. UnovČivauje šumskih proizvoda ne bi se moglo tuj po trajnim dohodkom smati^ati, kad hi jos i nadalje žitelji prije iztaknute služnosti uživali, naime pravo, da badava gradjevno |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 196 kao i gorivno drvo ne samo za vlastitu porabu, vec i za prodaju u obližnjih gradovih uzimati mogu ter dokgod ovdašnje šume ostanu po vanjsku trgovinu sbog pomanjkanja valjanih transportnih sredstva nepristupne. Dalnja težka zadaća mjerodavnih krugova bila bi pomoću zakona izkorieniti iz naroda ono ubiedjenje, koje mu je rek bi već u krv prešlo, naime: y,Öuma je slobodan posjed i zaprieka gospodarsko-šumarskoj kulturi´´. Za izvažanje gradjevnog drva, šindre, kolarskog i inog obrtnog drva u gradove, koji ne imaju šuma, valjalo bi pako ustanoviti neku kupovnu cienu. Zadaća ta čini tim nesnosnijim položaj ovdašnjih šumarskih činovnika, što im se mogu i pri najsvjestnijem izvršivanju službe raznolike zaprieke stavljati. Dosada sačinjava bez servitutnog prava izvažano gradjevno i obrtno drvo glavni dohodak ovdašnjih šuma, kojim se malo ne svi upravni kao i troškovi za čuvanje šuma pokrivaju. TJ okolišju i podruSju Save i tamošnjih šumarijah običajna je veleprodaja šumaj koji će se nacm unovčenja sad po dogradjenju željezničke pruge Sisak-Dobrlin moći takodjer i na kotare Priedor i Bihać protegnuti. Uživanje šiške, koje bijaše za turske vlade pod monopolom, daje danas prilično velik dohodak. Njemu še priključuje još i prihod ribarenja. Kamenolomi i. dobivanje šljunka, koje su vrsti prihoda bezuvjetno regalno pravo države, biti će u buduće neprocien- Ijivo prihodno vrelo zemlje. Medju đohodke manje vriednosti mogli bismo brojiti uživanje ruja i cesto neućerive šumske odštete*. Lov je ovdje tako rekuć bezvriedan, pa će ušlied slobodnog uživanja lova i za budućih godina još bezvriednim šumskim paužitkom ostati. Kod ustanovljenja cienika služio je onaj kr. šumarskog ureda u Novoj-Građiški za temelj, a uzeto je pri tom obzir i na sve ovdje obstojeće okolnosti, koje na cienu drva uplivaju. Za vele- kao i za malo-tržtvo izdane su po šumarskom odsjeku ^ Šumske odštete odmjerene sti po šumskom zakonu, i to: zajedno stablo, koje ima 1 aršin oboda, (2"02 bečke stope) ima se platiti 5 besluka (l.GO L.); za stablo u obodu od 1—2 aršina placa se 8 besluka i t. d. kao odšteta. Za hrastova stabla ima se kazna podvostmOiti. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 33 <-- 33 --> PDF |
~ 197 -\ vlade posebne naredbe, a svako pojedino upraviteljstvo dobilo je vec i potrebite tiskanice. Tvarno zaračunavanje je Šumarskim upraviteljem, a pobiranje novca poreznim uredom povjereno. Da se prodaja u malom pospješi i podigne, ovlaštena su šumarska upraviteljstva sa 50 for., a šumarski uredi kod slobodne konkurencije sa 200 for.j a kod javne dražbe do 500 for. prodaje sklapati. Veće se prodaje ipak smiju sklapati samo uz privolu zemaljskog flnancijalnog ravnateljstva, odnosno zajedničkog ministarstva. Pravo prodavanja drva po pučanstvu s jedne strane, a nevjeste i skupe radne sile s druge strane zapriekom su, da se ni pokusa radi ovakovo unovčenje uvesti ne može. No ipak moglo bi se gorivo drvo u vlastitoj režiji izradjivati i prodavati, jer bi to jedino sredstvo biloj kojim bi se možda to pravo pučanstva stegnuti moglo, te tim trgovina sa gorivom prisvojiti, samo bi prodajna ciena iz početka morala biti jednaka dostalnoj vriednosti drva. Nadalje bi razdieljenje upravnik kotara i čuvarija moralo naravi odgovarati, koja bi se činjenica mogla bar privremeno samo pomoću vojnih pregledovida ustanoviti, pošto nisu ostali uplivajući odnošaji još poznati. Pomanjkanje poznavanja specijalnik odnošaja s finanćijalnog gledišta, kao što i to. da mreža glavnih cesta još nije gotova, uzroci su, da obzirom na prometiia zemlje ne imamo ništa osobita iztaknuti. Šumarsko-uredovni kotar banjalučki prosiecaju tri vode: Sana sa Unom, Vrbas i Bosna, koje ne samo da za splavljanje služe, nego su takodjer i brodive, a u savezu su i sa Savom, po kojoj mogu već i parobrodi ploviti. Osim ovih ima još i manjih, vodom bogatih potoka. Glavno stovarište za bosanske šumarske produkte jest ušće Kupe kod Siska, od kuda se proizvodi u Trst i na Eieku, a odavde dalje na opredieljeno im. mjesto u JFrancezku i t. d. izvažaju. Druga koristonosna tržišta za drvo četinjača mogla bi biti sva uz Dunav sve do crnoga mora ležeća oveća mjesta, te bi prodaja bosanskog drveća mogla nadkriiiti štajersku, koja ovdje priličnu konkurenciju pravi, pak bi tim_ moglo bosansko drvo posred sve lošosti radnih sila možda ipak dostatnu cienu postići. Od šumarske industrije ima ovdje nekoliko primitivno uredjenih pilana za pilenje dasaka, koje medjutim. malo izra15 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1882 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 198 djivaju, namirujuć većim dielom samo lokalne potrebe. Cigani, koji tuj nisu stabilni, bave se pravljenjem korita, kaca, ko- Ijevka, varjaca (kuhača), dječjih igračka i t. d. Kod prodaje drva služilo je dosada kubicno proračunavanje oborenih stabala na jedre metre, koji je postupak bio pri veletržtvu običajan. Podredjeno osoblje, koje je većinom neuko, nije medjutim doraslo za taj način pi^oračunavanja sadržine, pak se zato morasmo ograničiti na prodaju stojećih stabala. Domaće žiteljstvo ue pokazuje volje za šumarski rad, pak se zato i ta moraju Krajnci u šumah zabavljati radom. Toli ovdašnji hrišćani kao i muhamedanci mogu se samo upotriebiti za izvažanje drva. Kod toga posla rabe taljige (kola sa jednim konjem) ili pako natovare tovar na konja, — trad, za koga si u ostalom dobro platiti dadu. — Jednom riecju radne su sile skupe, a porazmjerno i nevaljale. Domaća je tegleća marha jedino sredstvo za prevažanje šumarskih proizvoda, ter se baš morati i diviti uztrajnosti i sjegurnosti, kojom po ovdašnjih vratolomnih putevih i stazah trh svoj diljem zemlje raznaša. !z Istre. Od Milana Crnlsovića, kotar. Šumara u Kastvii. Ob opustošenju naših nekad toli divnih krajeva ht^vatskih, protežućih se duž obala jadranskoga mora, ne trebamo tu govoriti, kad su već mnogi prije nas koju žalostnu o tom rekli. Mnienja su u tom razna, al najviše je njih, koji Mljetciće kao jedine i glavne krivce obilježuju. Jeli jim čine krivo ili ne, nije nam ovdje pretresati^ nu ipak naše je skromno mnienje da se na ove svaljiije odveć nepromišljeno ta potvora. Sudimo li triezno, koji će od nas kriviti vojnika radi ubojstva, jer strie- Ija ljude — tako valja da bude. — Nije se ni posije Mljetčića o boljem mislilo, dapače i sami smo još živi svjedoci, da mnoge nije mogao taj crni posljedak mljetačkih učina ni do danas opametiti, da niti ne promišljaju, što će istom biti, kad se sva ta nedjela sjedine sa nečini prijašnjih vjekova — kad bude čitava zapadna Hrvatska jedna goliet, grdni kras! Da, al na to ljudi bez srca i duše ne misle. |