DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 7 <-- 7 --> PDF |
- 123 -^ gospodari Senja, možnimi knezovi Prankopani. Listina ugovora toga vele je znamenita za proučavanje razvoja svjetske trgo vine naše, jer nam ne predočuje samo robu i ine izvozne i uvozne predmete senjske trgovine, nego nam i to kaže, koliko i od koje se robe morala uvoznina plaćati, a koja bje slobodna. Tako se n. pr. tamo ustanovljuje uvoznina na žito po staru mjeru sa 10 soldina, od blaga pako po glavi 4 soldina, a od konja, koji se izvažao, moralo se plaćati deseti dio vriednosti na ime izyoznine. Nu najvažnijim predmetom senjske izvozne trgovine bilo je gradjevno i ino drvo, pa se je i za ovo mo rala plaćati neka izvoznina i to 57o od vriednosti ili kako se tamo veli: „Item che tutti i legnami che se trazera per con đmii fuora đel colfo debia 5 per Co." Akoprem su mlietacki brodovi na temelju ovog ugovora bili prosti od plaćanja luka rine, to su ipak morali plaćati n. pr. kod krčanja vesala do l57o vriednosti na ime izvoznine, a isto tako su morali Mliet oani u obće od svega, što bi u Senju tržili, plaćati desetinu u kneževskii blagajnu. ´"""^ " ;Daće ove, koje su se morale plaćati za izvezeno drvo, sačinja,xale bi znameniti dio^ prihoda senjskih .gospodara, kne zova Frankopana, za onda najmožnijih hrvatskih velikaša. 0 njih bi nam još bilo tnj mimogređce spomenuti, da nisu glo bili svojih podanika poput ine hrvatske vlastele prekomjernimi daćami, osim što su brali desetinu, ter uvozninu na sol i vino^ pa su ih baš zato i podanici cienili i štovali Neprestani doticaj naših primoraca sa Talijani imao je uroditi n toliko zlim plodom, što se je primorjem našim talijanština danomice širila, čemu su mnogo doprinieli talijanski trgovci, koji se po naših gradovih nastaniše, te si gdjekoji kupiše i zemlje i postadoše vJastelini, pa šireć se sve većma, stvoriše tečajem vremena čitave obćine? pri tom pridržaše svoje stare običaje da i posebite pravice, a novcem znali bi si od mnogih vladara i raznih povlastica pribaviti, plaćajući u to ime posebne danke u ime poreza. Razmatrajući svoje obrtnotrgovaSke odnosaje prema Italiji, nismo još ništa spomenuli o posjedovnih i pravnih odnošajih XIII, i XIV. vieka u nas. Osvrnimo li se i na to, to vidimo, da, docim u najstarije doba obstanka naroda našeg u današnjoj mu domovini još ne imamo pisanih zakona i pravnih spomenika sa gledišta obće |