DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 120 — Doskora već vidimo, gdje se svećenstvo i plemstvo uz gradjanstvo bitno razlikuje od stališa seljačkog. Povlasti i prava prvanjik danomice rastu, docim od onog časa, kad nam kraljevska porodica izumre, pada u nas i kraljevski ugled. U gornjoj se Hrvatskoj pooe doskora feudalizam širiti, vlastelini preotimlju sloboštine seljactvu, koje se nevoljno podaje u kmetove. Pojam privatnog posjeda i sobstvenog vlastniqtva već je dobrano razvijen, da i iste šume već postaju biti predmet sobstvenog i vriednog posjeda. Obrt i trgovina još svedjer cvatu, akoprem se Mlietcani već naprezaju osjegurati svojoj republici trgovinu s našimi krajevi, to je ipak i doticaj s ostalom Italijom sve to veći i življi bivao. Ista krvatska mladež polazi talijanske škole, al i opet i talijanski trgovci i obrtnici naseljuju se kod nas, a doskora je već i latinština zavladala u crkvi u mjesto stare hrvaštine. U dvanaestom vieku pako već se i u nas pocimlju kmetovi smatrati pukom stvarju, bogatstvo se velikaša broji baš i po broju kmetova^ osobito u onih predjelih, gdje su nastali razni kraljevski gradovi i tvrđje. Jedina se Dalmacija i Primorje još otimlju, da uzdrže stari i slobodni hrvatski značaj. Starosjedioci Hrvati strogo se već luče od podjarmljenih ili novo naseljenih kmetova spiijinskih. Plemić ne plaća ništa u državnu blagajnu, ali zato mora u rat, da krvlju plati narodu i zemlji, dočim mu kmet na ime podavaka mora služiti. Kmet naviknut baviti se ratarstvom, neće i ne može da ostavi spajiju, van da uteče u grad, da se kakvomu zanatu poda. Pa i isti slobodnjaci, morajuć plaćati ogromne daće, volili su cesto postati kmetovi, samo da se otresu tih nesnosnih daća. 1 tako vidimo, da se već u XIV. vieku jedan hrani od žuljeva drugoga. Seljak slobodnjak bude kmetom,, pa lenjari^ jer niti vidi, a kamo li da sam uživa koristi svojega truda, a kao što se je prije ponosio radom i imovinom, tako ju je od sada zapušćivao. Iz slobodnog seljaka postaje vremenom puko orudje bez misli i uzvišenijeg pregnuća. U to doba poviesti naše padaju takodjer i začetci domaćih razmirica medju plemstvom i svećenstvom i silni mlietačkohrvatski bojevi, koji sve to više upropašćivalm jo.š do mala sMnu i veliku hrvatsku kraljevinu. Za kralja Bele IV. pako (god. 1241—124:2.) vidimo gornju Hrvatsku pozorištem divljih |