DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 1&3 ~ ,
spominjem, da se biljka ta po Dalmaciji sve to više udomljuje,


kako nam to najbolje dokazuju i sliedeci primjeri.


Podjemo li Dalmacijom od sjevera prema jugUj to nailazimo
na eucalyptusa prije svega u okolisju željezničke postaje
u Vrpolju. Tamo bo se nalazi dobro nzcnvani drvored od kojih
80 komada eucalyptusa, i to ponajviše roda E. globulus. Zemljište
je zaklonjeno i dobro, biljke uzgojene su do god. 1880.
u Spljetu u loneih, dobro su uzeuvane i koljem, pričvršćene, a
preko zime još, i slamom i gnojem pokrite, da se od mraza uzčuvaju.
Na slični je način nasađjeno nekoliko eucalyptusa takodjer
i u okolici postaje Perković, a na postaji Solinskoj
iznad Kaštela nasadjen je takodjer drvored od jedno 80 komada
eucalyptusa, oko kojeg se nasada osobito, g. miernik Cičin mnogo
trudi.


Solinski je drvored zasadjen baš iznad novo odkritib prekrasnih
rimskih grobnica starog Solina.


U Trogiru, u perivoju grofa Fanfogne, zasadjena su u kacah
takodjer četiri „Eucalyptus eornata", koji su danas već
šest godina stari, te akoprem bezprestano vani ostaju, ipak slab
prirast pokazuju. Godine 1880. znatno je vlastelin taj umnožio
Svoje nasade eucalyptusa, uspjeh medjutim još ne možemo znati.


U Kaštelu Cambi zasadio je grof Cambi dva komada E.
globulus g. 1880. na prosta u svom perivoju.


U Spljetu već liepo stoje dva četirgodišnja Eucalyptusa
globulus u bašći tik kolodvora, visina im je 5—572 metra, a
već prošle godine izmjeniše lišće, što kako poznato tek u trećoj
godini biva; tlo je navoženo, a korenje im sjegurno vlažno radi
blizine, mora, što medjutim ni najmanje ne smeta, jer oba stabalca
baš bujni uzrast imadu.


Na Lošinju stoji u malom gradskom perivoju osam komada
Eucalyptus globulus, koji će sjegurno uztrajati kao i oni
exemplari na Visu.


U Starom-gradu nalazimo takodjer na sgodnom i prilično
vlažnom mjestancu više nasadjenih eucalyptusa. U Orebiću i
Kučišću liepo se na prostu uzčuvaše jedna 4 godišnja i vise
2-godišnjih eucalyptusovih biljka, a samo jedno stablo E. globulus
u bašći dra. Ivaniševića poginulo je, pošto je već g. 1880.
sahnuti začelo, što mi se tim čuduovatije pričinjaše, jer u istoj
bašći već kroz više godina do 10 metara visoka datula (paoma)