DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 34 <-- 34 --> PDF |
_ 150 — me upozoriše na debeli šuplji javor, u kom da medjed svoj ležaj ima, ter gdje i prezimovati običaje. Duplje je veliko, a u njem bilo je vidjeti suliib grančica i cetinja, što si ih medo naneo za stelju; inaöe mogao mu je stan biti ugodan, k tomu mu još snieg, koji tu i preko dva metra visoko znade napadati, i škulju zavije tako, da u to doba godine nije ni moguće do njega doći, po čem je vidjeti, da si je medo baš mudro udesio zimni stan, tako da ga nitko u sladkom snu uznemiriti ne može. Od tud se zaputimo uz strmo brdo, koje je sa kržljavom bukvom obraslo, gdje je svako stablo počamši od panja krivo, te ga je moei upotriebiti za sane; ovaj se uzraštaj imade velikom sniegu pripisati, koji ih je u mladosti prignjeo. Nakon poduljeg hoda kroz taj bukvik izidjemo u gustu klekovinu, kroz koju smo se opet podulje vremena nzpinjati imali, dok smo se iz nje prošuljali. Napokon još dobar komad po kamenju i pećinah verugajnć se, uzpjesmo se oko deset sati prije podne na najveću glavicu Rišnjaka, 4837´ visine iznad mora, koja je najviša planina u svoj civilnoj Hrvatskoj. Uzlaz na Rišnjak mora zadovoljiti svakoga. Sa vrha glavice je prekrasan liep vidik na more, Rieku i druge okolice^ na daleko i široko. Na najvišjoj glavici, gdje mogosmo jedva nas trojica stajati, uklesana je na pećini tromedja od pograničenih vlastelina. Akoprem je ovaj dan liepo vedro bilo, kako si ga je čovjek mogao samo želiti, to je gori ipak pirio vjetar, da nije bilo ugodno podulje vremena na vrhuncu stajati. Oko vrška glavice vidjeh u podpunom cvietu bielolist (Edelweiss), a na prisojnih mjestih i gorske ruže (Alpenrose), nu ova bijaše, žalibože, već ocvala, nu i drugoga cvieća bijaše tuj u cvietu vidjeti. Nakon poduljeg odmora i ručka na glavici nadjemo u zaklonu pećine, gdje smo počivali, flašu, u kojoj se nalazio arak papira sa popisanim! imeni bivšeg tuj već družtva. Na taj arak upižemo i mi svoja imena uz dan 28. kolovoza, te ostavimo flašu na mjestu, gdje je i bila. Spremajuc se povratku predloži šumar Ozbold, da udarimo drugim putem kući, i to zapadnom stni,nom Eišnjaka, odkud će doduše silaz strmiji i opasniji biti, ali za nas tim zanimiviji, te da on i onako, od kako prieko dvanaest godina tuj služi, nije dva puta tom stranom išao, jer |