DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 34     <-- 34 -->        PDF

_ 150 —


me upozoriše na debeli šuplji javor, u kom da medjed svoj ležaj
ima, ter gdje i prezimovati običaje. Duplje je veliko, a u
njem bilo je vidjeti suliib grančica i cetinja, što si ih medo
naneo za stelju; inaöe mogao mu je stan biti ugodan, k tomu
mu još snieg, koji tu i preko dva metra visoko znade napadati,
i škulju zavije tako, da u to doba godine nije ni moguće do
njega doći, po čem je vidjeti, da si je medo baš mudro udesio
zimni stan, tako da ga nitko u sladkom snu uznemiriti ne
može.


Od tud se zaputimo uz strmo brdo, koje je sa kržljavom
bukvom obraslo, gdje je svako stablo počamši od panja krivo,
te ga je moei upotriebiti za sane; ovaj se uzraštaj imade velikom
sniegu pripisati, koji ih je u mladosti prignjeo.


Nakon poduljeg hoda kroz taj bukvik izidjemo u gustu
klekovinu, kroz koju smo se opet podulje vremena nzpinjati
imali, dok smo se iz nje prošuljali. Napokon još dobar komad
po kamenju i pećinah verugajnć se, uzpjesmo se oko deset sati
prije podne na najveću glavicu Rišnjaka, 4837´ visine iznad
mora, koja je najviša planina u svoj civilnoj Hrvatskoj.


Uzlaz na Rišnjak mora zadovoljiti svakoga. Sa vrha glavice
je prekrasan liep vidik na more, Rieku i druge okolice^
na daleko i široko. Na najvišjoj glavici, gdje mogosmo jedva
nas trojica stajati, uklesana je na pećini tromedja od pograničenih
vlastelina. Akoprem je ovaj dan liepo vedro bilo, kako
si ga je čovjek mogao samo želiti, to je gori ipak pirio vjetar,
da nije bilo ugodno podulje vremena na vrhuncu stajati.


Oko vrška glavice vidjeh u podpunom cvietu bielolist
(Edelweiss), a na prisojnih mjestih i gorske ruže (Alpenrose),
nu ova bijaše, žalibože, već ocvala, nu i drugoga cvieća bijaše
tuj u cvietu vidjeti.


Nakon poduljeg odmora i ručka na glavici nadjemo u zaklonu
pećine, gdje smo počivali, flašu, u kojoj se nalazio arak
papira sa popisanim! imeni bivšeg tuj već družtva. Na taj arak
upižemo i mi svoja imena uz dan 28. kolovoza, te ostavimo
flašu na mjestu, gdje je i bila. Spremajuc se povratku predloži
šumar Ozbold, da udarimo drugim putem kući, i to zapadnom
stni,nom Eišnjaka, odkud će doduše silaz strmiji i opasniji biti,
ali za nas tim zanimiviji, te da on i onako, od kako prieko
dvanaest godina tuj služi, nije dva puta tom stranom išao, jer