DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 32 <-- 32 --> PDF |
_ 148 mi je bio taj predjel zato, jer sam putem razabirao raznovrstno dryece i šikarje, štono se po gajevih i lugovib ravnib predjela ne vidja, niti raste, tako je tuj vidjeti razplodjeui smrić patuljasti., jedna vrst borovice (Juniperus nana), koja samo na planinak uspieva^ ona ne raste u visinu, već pruža dugačko svoje granje širom po kamenju poput bršljana. Vidjeli i jarebiku (Sorbus aucuparia) sa liepim crljenim plodom, zatim crljenu zovu (Sambucus racemosa) sa liepim grozdastim crljenim plodom, što žbunj osobito krasi, nadalje više vrsti od kozilca (Lonicera), a vidjeh tuj i divlje groždjice (Ribes alpina) sa liepim crljenim. plodom, koji u to doba bijaše podpuno dozrio. Plod mu naliči običnomu ribizu u vrtu, samo što ima bljutav okus, čega radi nitko ni ne mari za njega, kao niti za ogrozak (Ribes grassularia), koji takodjer žbunjasto tud raste. Bobulje ovog bodljastog žbunja dakako ne budu velike kao u vrtu, nego dorastu od veličine dramlije. Iduć dalje opazim vrbe od više vrsti, gdje po pećinak životare, koje vrsti tuj se ivom zoyu, akoprem ni malo po ritoyih rastućoj ivi ne nalikuju. Nadalje viditi je tuj žbunjastu smrdljivku (Rkamnus alpinus) sa yelikim i debelim lišćem i plodom crnom bobuljom, od veličine zečare sačme. Iz bobuljaka tik vadi se fina smedjasta boja, te joj je toga radi plod poznat u trgovinu Stigav na granicu gospostije Grbyczy, koja sa gospoštijom Turn-Tazis medjaši, krenemo s puta od iztocne strane na Sniežnik. Uzlaz od ove strane uz strmo brdo i kroz kržljavu buköyinu a napokon i kroz gustu prepletenu klekovinu bio je dosta naporan, dok se napokon ipak na vrhunac Sniežnika ne uspjesmo, odkle nam se otvorio prekrasan yidik na more i planinu Rišnjak, kojoj se odtud ciela južna strana vidi i na koju se imadoh drugi dan uzpeti. Razgledav malko veličanstvenu narav, zaputim se sa lugarom po golom slemenu duž Sniežnika, koji se pruža preko :dva sata hoda, te se napokon spustimo istim putem, kojim i prije dvie godine do Lazca, gdje pred večer nakon šestsatnog hodanja na konak stigosmo. Kako rekoh, ima na Lazcu sazidana kuća za lugara i,pomoćnog šumara, koji potonji ipak ljeti tuj zatočen, a ima tukrčma vlastelinska, gdje okriepe dobit možeš, ako si ju nisi bio sobom ponieo. Jedno 200 metara dalje stoji u šumi ^kapela, koju je prijašnji vlastelin Baravio dao sazidati, ^ ali žalibože, |