DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 146 — pušku metnem na koljena, ciev pružim iz duplja, pak tako čućeć od dugoga vremena mudrovali, kako da ga najljepše pozdravim, ter kako će mi njegova koža trud naplatiti, za koju sam narucbu imao, a i kaparu primio bio- Večer bijaše krasna, a vrieme tibo, k tomu i mjesec razsvietio okoliš poput dana, gleđajuć na zviezde moglo je biti po mom računu oko pol noći. Kad najednom začujem, da se iza mojih ledja na briega nedaleko od mene kamenje neobično ruši, pomislim si, da to ne može biti kršćena duša, koja bi se u to doba noći tud klatarila, već medjed, koji je uranio; nu kod svega toga povučem pušku u duplje i držeć ju stubocke medju koljenima, ćekam — nu ne prodje niti cetir sata, a već ga čujem iza mojih ledja za smrekom! Ja se utajim u svojoj špilji kao miš, iza ledja bo bio sam siguran, da mi naškoditi ne može, samo da ga đjavo ne bi uputio, da zaviri u duplje, jer duplje, gdje sam ja čućio, bilo je tako tiesno, da se u njem, ako bi do šta došlo, ne bi mogao niti okrenuti, a kamo li da u njem puškom upravljam. K tomu mi se činilo, da mi se kapa na glavi diže, a bio me baš i strah obuzeo, pa kako i ne bi, ta bio sam u najvećoj opasnosti. Kad u jedan mah opazim, gdje tik uz smrok, u kojem ćucim, s lieve strane medjed podignu zadnju nogu na smrok, valjda mu se htjelo mokriti na duplje, u kojem sam sjedio! Da pod takovimi uvjeti o pucanju niti misliti bilo nije, razumije se samo sobom, jer da sam pušku iz duplja promolio, mogao bi mi ju, kakove je ćudi, i oteti, nu ipak u svem svojem strahu dobijem ipak neku kuražu, pak ošinem medjeda dlanom pošteno — da ne zamjerite — po debeloj stražnjici, — u taj mah skoči medjed, al skočim bogme i ja iz svoje zasjede, znajuć, da se bolje mogu braniti vani, nego li u duplju, gdje se nisam niti okrenuti mogao, nu vidim, da se je i medjed morao valjano uplašiti, jer mu nije palo na pamet ogledati se, tko ga je ošinuo, već umakne brže bolje u šumu, koja ga tako spasi od moje đvocievke. I tako on odnese cielu kožu, a ja živu glavu. Bože! još me i danas groza hvata, kad pomislim nat u večer. Imademo u našoj okolici dosta ljudi, koji su od medjeda ozledjeni i kljasti ostali." Tako razgovarajući se stignemo pred v^čer u selo Crnilug, na sto se i kiša spusti, kojoj smo jedva izmakli. Nakon što do kasne noći još razgovarasmo sjedeć u krčmi, gdje sam bio |