DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 145 -evo ga imate pred očima, Vi ste došli iz Zagreba prvi put ovamo, pak bi se već rado na vrh Jiišnjaka iizpeti, ta naš gospodin šumar, je ovdje već preko četiri godine, pa jos nije bio na vrh njega, a niti bi ga sve mule iz sela na vrh odvukle; on dolazi ovamo do kolibe, gdje se najede i napije pa: „rechts um", odkud je i došao, — pa onda šta mislite, da se vrieme neće do večeri prekrenuti?! Domislim se na to, da ću od tog izleta morat u tih okolnostih za danas odustati, jer bi nas noć nedvojbeno zatekla, a u kolibi da prenoćimo, ne mogosmo ni pomisliti, tim više, što su se mali oblacići povrh nas navijali kao orleši, pa kako je uz to danju velika zapara bila, to se bilo nagloj promjeni vremena nadati; zato odmah odlučimo okrenuti ßisnjaku leđja, pak žurno povratiti se natrag odkuđa srao i došli, nu podjosmo di"ugim putem, koji je bližji od onoga, kojim smo došli. Putem opazismo, da je jedan veliki više plosnati kamen malo ne sa svoga mjesta dignut i na stranu´ povaljen bio, što nam nedvojbeno kazivaše, da je tuj netko na skoro biti morao. Razgleđajuc amo tamo, reče jedan od lugara, da se je valjda morao medjed s tim kamenom napinjati, pak i zbilja opazismot ragš apa, gdje je grebo po zemlji, a i na kamenu vidjalo se nešto njegove dlake, dakle se svakako napinjati morao, dok je kamen s mjesta krenuo. Kako mi cienismo, mogao je kamen imat i preko osam centi težine, što bi jamačno dalo četvorici Ijudem dosta posla, dok bi ga sa golima rukama s mjesta krenuli. K tomu primjetiše još i lugari, da je valjda tuj medjed tražio mrava, koje rado jede, jer da oni vi,-e puta naidju na kamenje ili klade, što ih je medjed odvaljao, da mrave, ose i pčele, ako ih nadje, pokupi, a nadje li gdje strvinu, pokupi iz nje crve, a gdje se na zob namjeri, da znade u polju mnogo štete počiniti. „Da nam nije s puta" primjeti lugar, „vo dio bih Vas do šupljeg smroka (omorike), gdje sam prošle godine na zasjedi medjeđa čekao, jer se je baš bio na zobište namjerio i velike štete počinio, te sam prigodom zasjede velikoga straha pretrpio." „Kako to?" upitam ga. „Eto tako% nastavi iduć svoj govor: „zasjeo sam jednu v^ečer u šupalj smrok, da medjeda dočekam, ter da ga iz svoje kubure pozdravim,, a bio sam čvrst u nadi, da ću ga dočekati, jer je zob bila već dozriela, a ljudi su ga vivše viđjaii, nego li obćinskoga poljara, oko zobnih poljah. Ja zasjednem u smrok, te čekaj, pa čekaj, |