DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 143 — vine kosti, 0 kojih sam razabrati mogao, đa su od marvinčeta, na što se ponešto zabrinuh, a kako i ne bi, kad stojah tuj osamljen u ovoj pustoši bez ikakvog oružja, do li svoga kiobrana; stanem dakle dovikivati šumara Ozbolda, koji se je dobrano odaljio bio, da se povrati. Kad se je oyaj povratio, zapitam ga, što 0 tih kostih misli, na što mi reee, da su prošle godine pastiri ovamo marhu na pašu gonili, te da su pri tom dva vola od međjeda ubita, pak se zato pastiri sada ne ufaju više ovamo na pašu, i ako kađkad dodju, to da se više čobana skupi, koji po noći vatru nalože na više miesta, da time tu opasnu zvjerad plaše, koja da, kako reče, od vatre zazire. Nakon poduljeg razmatranja po visocini Sniežnika povratimo se istim putem kući. Na Sniežniku odsiecem stablo od klekovine u promjeru 4^y(„, debelo i 30 godina staro. Niže dole od iste, gdje bukva prestaje rasti, posiečem jednu bukvu od 5%t, u promjeru, 65 godina staru i na golu kamenu izraslu; kora bukve bijaše 1´»^ debela, a drvo joj bielo i tvrdo kao đrenovo. Spuštajuć se niže, gdje omorika prestaje rasti, dadem posjeći jedno stablo od omorike, koje u promjeru debla bijaše 11 %j debelo i 72 godine staro? godovi bijahu tako cesti, da ih jedva bijaše moći prebrojiti, a sve tri vrsti drveća uzrasle su tako rekuć na samom kamenu. Sada predloži moj drug, da se spustimo u jednu guduru, jer da on zna, gdje se medjeđ danju obično zadržaje, pa da ćemo ga možda vidjeti ~ ja mu se ipak na ponudi zahvalim, pošto se u njegovu đvocjevku, koju je sobom imao, ne pouzdah, te mu izjavim, da ća mu drage volje ponudu prihvatiti drugiput, kad budem i sam oboružan, jer da svojim kišobranom ne idem medjedu u jamu vizite praviti. Iduć sve šumom naidjosmo više puta na tetrebovca, kojeg u tih predjelih, kako mi šumar Ozbold reče, dosta imade, nadalje opazim od ptica pjevačica taj još ćizka (Zeisig) i zimovku (Gimpel), koji se tuj takodjer gnjezdi, docim ga je kod nas samo ob zimu vidjeti. Vidjeh takodjer riedkoga, mnogim nepoznatoga žutoglavoga djetela (der dreizehige Specht). Taj ima tri prstaka na nogi, mužak je žutoglav, veličine kao i obični šareni đjetao, crljenog podrepnog perja, prebiva samo u planinah, gdje ima smrekovih i jelovih šuma. Oko 11 sati prije podne povratismo se u Lazac i tuj se do podne odmarasmo. |