DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 142 — Putem naidjosmo na ugljare, koji su ugalj iz šume na prodaju na Rieku vozili. Jednomu se nesreća dogodila, jer mu se ne opreznošću na koli ugljen upalio bio, nije ga bo dobro bio po gasio prije, nego što ga je na kola natovario, te tako jedva da si je od požara spasio i kola. Kako mi nesretnik reče, imao je do 15 forinti štete. Dalje se vozeć dodjosmo do zobi, koja je bila skoro đozrtela, nu većinom povaljena, a pripoviedaše mi, da se je prije dva dana u zobi nalazio medjed, koji da 36 tu štetu počinio, i to ne samo time, što se je nahranio, nego i tim, što je od obiesti mnogo povalio. Oko četiri sata u jutro, kad je već i zora poöela pucati, stignem do šumarove kuće na Lazcu, gdje se i krčma nalazi^ a krčmar sa družinom bio već budan, grijuć se pri vatri, što je baš i meni dobro došlo, jer sam se mogao ogrijati, jer je jutro studeno bilo, dapače bilo i nešto mraza. Tuj kod kuće nađjera lugara i pomoćnog šumara g. Ozbolda i kr. šumskog procjenitelja g. Houvalta, koji se u toj šumskoj kućici za vrieme katastralne šumske radnje u tom planinskom predjelu nastanio bio. Ponajprije sastavisrao osnovu za dalnje zajedničko putovanje i odlučismo, da ćemo danas poći na planinu Sniežnik, a sutra na Rišnjak. Založiv nešta zaputim se u družtvu sa pomoćnim šumarom g. Ozboldom na planinu Sniežnik. Put,´ kojim smo se zaputili na planinu, bijaše samo za pješake, vodio je kroz jelove i omorikove sa bukvom u smjesi porašćene sume, a što se više na brdo uzpinjasmo, tim je jela i omorika sve to više nestajala, a ostala sama bukovina kržljavog uzrasta, a zatim klekovina ili kosođrvina po pećinak i njenih dolinah, dok nije napokon i ta vegetacija drveća prestala. Nakon poduljeg hoda uzpesmo se na vrh golog Sniežnika, koji se 4764* iznad mora uzdiže, te s kojega je prekrasan vidik na jadransko more sve tamo do Rieke na susjedni Rišnjak i u Kranjsku. Akoprem je liep dan bio, to je ipak na vrhuncu oštar vjetar pirio. Tuj stanem tražiti bjelolista (Edelweiss), koji je u to doba cvao, nu g. Ozbold vidiv to, reče mi, da znade kosu, gdje ga u obilju ima, pa da će mi ga sad nabrati, no veleć, da ga tuj pričekam, dok se povrati i ode. Čekajuć zabavljao sam se razgledavanjem klekovine (Pinus pumillio), koja se tuj u veliko razplodila bila, Medju ostalim opazim n grmlju kleko |