DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 134 - Osobito je pako republika pazila na gradnju brodova pozornim okom i to zato, da se ne sagrade brodovi inostranim državam ili možebit ćak i neprijateljem njezinim. Ne samo na broj brodova već i na veličinu pazilo se, dok napokon koncem XVII. vieka ne izadje i zakon, kojim se zabranilo Dalmatincem graditi brodove iznad 500 vagana, dakle da se ne grade ladje već maljušni trabakuli, koji se ne smiedoše usuditi, da zaplove velikim morem u strani sviet, već da se povlače uz obale otoka i gradova. Tako je Venecija zatvarala Dalmaciji sav veliki sviet, u koji su odsada sinovi dalmatinski samo na mlietaćkih brodovib zabroditi mogli, da pronose mlietačku slavu i donose bogatstvo Veneciji. Jedini otvoreni put trgovini ostavi republika prema Turskoj, za koji nije medjutim nijedne nove ceste izgradila, već se je roba na konjib i karavanab iznosila i dovodila, pa i tu trgovinu je tako uredila, da bitnu i neposrednu korist crpiše Turci i Mlietcani. Hrvati, podanici Turske, donašabu na sajmove svoje domaće proizvode i dovadjabu blago u velikom broju, a izvažabu sol, vino, ulje i inozemne proizvode^ donesene od Mlietcana. Zemljište gradova bilo je tako uzko i maleno, da nije bilo kadro prebraniti građjanstvo, zato si kupovabu branu od turskih podanika. Najglavnije tržište bilo je to doba u Sp ljetu, koje je samo republici nosilo do 100.000 for. na godinu, premda je grad tečajem turskih ratova izgubio svoje znamenite uljike, jer ih Turei izsjekoše, kako su to činili i drugud po Dalmaciji, Najznamenitija skela za blago bila je pako u Zadru, odakle se svake godine oko 16.000 volova u Mlietke ođpremalo. Seljačtvo u Dalmaciji živilo je većim dielom u vrlo čudnih odnošajih. Bilo je dosta sela, koja su plaćala danke Turkom i Mlietčanom. Turski podanici uzimali bi zemlje gradjana u neku vrst zakupa i davali bi od njih treći ili četvrti dio ploda. Većinom bi dakle gradske zemlje obdielavali samo turski podanici, buduć domaćih seljaka nije bilo, jer je oko gradova bolja polovica sela tečajem turskih ratova izćeznula, a narod izginuo. Sjetimo li se još uz to, da je to doba i malo ne sva Slavonija bila pod Turčinom, to vidimo, da su za onda po svoj Hrvatskoj većinom odnošaji nepovoljni obrtu i trgovini, i producente i konsumente trle su još uviek posljedice nevolja iz XVI. vieka. |