DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 132 -. AI i osim to^a još si je jedno pravo pridržala republika (i to po svib šamah Dalmacije i Primorja bez razlike), a to je pravo sječe i izbora liesa i gradje za brodove i lagune. Poviest nam pako kaže, da su Istra, Primorje i Dalmacija imale još oko god. 1430. do 200.000 hektara liepib brastovih, jelovih i bukovih visokih suma! Spomenuto se pravo republike zvaše reservom.´- Pravo ovo .posta vremenom neugodnim terefcom na- Toda^ a dalje i bitnim uzrokom danaŠBJe pustoši dalmatinskih pećina. Na temelju bo ove reserve nije pučanstvo samo moralo lies sjeći"!"izradjivati, no i isti bezplatno do morskih luka dovažati. Žiteljstvo željno riešiti. se ove nepravedne i nesnosne robote^ vidje u carnih za onda još dalmatinskih šumah glavni povod svoje nesreće, pa da se je rieši, stade neuko, baš divjacki šume krčiti i haračiti, uništujući svaki i sliednji hrastić, koji bi mogao jednom ponosnim stablom narasti, samo da nestane liesa, koga bi morali republici izraditi i k moru privesti. I tako vidimo, da je jedno stoljeće mlietaćkog gospodstva bilo kadro opustošiti do skrajnosti divne i čarne nekoć dalmatinske šume. Mlietcanora trebaše, kako znamo, sila drva, a ponajpače tvrda drva — hrastovine. Tä prije dvanaestog vieka bijaše sva Venecija od drva sagradjena, da i isti grad duždin bio je onda jo^ iz drva. Tek strašni požar, koji je početkom XLII. vieka malo ne pol Venecije poharao, sklonu Mlietcane, da grade kuće od kamena. Nu baš sada se tek trebovala silna građja za pilotanje laguna, na kojih se ponosito dizahu crkve i palače Venecije! Ta jedina crkva „Santa Maria della Salute^^ kažu, da stoji na 1,200.000 komada hrastovih pilota! A koliko je tek trebalo hrastovdne za gradnju trgovačkog i vojnog brodovlja silne ove republike! Osobito za ovo potonje, jer se u to doba još flota poglavito sastojala od galija, koje su u ratu brzO; dapače često vec i u prvoj bitci propale. ^§Ä!lM.P^k9 Mlietcani nisii našli dovoljno drva u bližnjih okružujućih ih brdinah, gdje su za onda bili sami borici, jelici i bukvici, to su bili baš i prisiljeni dobavljati hrastovirni iz onih zemalja, gdje su u ono doba bili najkrasniji hrastici, t j iz Istre i Dalmacije. Ovo će biti ujedno i bitni jedan razlog, da^su^uprav ove zemlje najprije zavojštili i osvojiti ih nastojali. Čini se medjutim, da su se kasnije i sami Mlietcani prepali |