DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 14 <-- 14 --> PDF |
._- 130 — zimo po prvi puta (za vladanja kralja Vladislava IL), da je neki Verboczius napisao djelo, oblikom i sadržajem neku vrst obćeg zakonika pod naslovom „tripartitum", gdje nam se prikazuju skupno i dovoljnom točnošću i obširnošću oboi javnopravni ođnošaji domovine naše u sriedujem vieku. „Tripartitum" ovaj nije samo po svakog kulturnog historika važan, već i po tom, što u njem nalazimo spomenutu i po gdjekoju gospodarskokulturnu ustanovUj izmedju kojih nam budi tuj n. pr. samo spomenut §. 33^^ kojim se zabranjuje siecenje drvlja i pašarenje po tudjih lugovih, smatrajuć svaki prestupak ove zabrane kaž-^ njivim činom. Iz njeg razabiremo nadalje, da se je već u XVI. vieku i u nas bilo udomilo regalno pravo nad šumami, to jest vrhovno vlastnietvo kralja i velikaša državnih nad šumskim posjedom pravno podčinjenog im teritorija. Spominje se tamo međju ostalim i članak XVIIL poznatog Yladislavskog dekreta, kojim se nastojaše urediti jur nastavše razmirice medju kmetovi i vlastelom i to poradi spomenutih regalnih pravica, a jedan od najvažnijih povoda tomu bilo je uživanje paše i žirovine od strane kmetova u vlastelinskih šumah. Akoprem je, kako vidismo, u staro doba svaki posjednik šume bio ujedno jedini pravni uživaoc šumskih plodina, to se je ipak kasnije usljed uvedenja regalnog iliti kraljevskog prava lova nad svimi šamami u obće i pojam posjedovnog vlastničtva i uživanja šuma stao tumačiti sve više i više na uštrb maloposjednika, seljaka i kmetova, a u prilog vlastelina, dok si napokon i u nas, poput inih zapadno-europejskih zemalja, teritorijalni vlastodržci neprisvojiše sve vrhovno pravo nad svimi šumami podčinjenih im krajeva bez razlike, zahtievajuć neko novo vrhovno obće posjedovno pravo absolutnog vrhovnog nadzora i suvlastnictva nad svimi šumami unutar medja obsega si javne moći. I tako vidimo, da je državno plemstvo po volji gospodarilo zemljom i kmetovi. Kmet se konačno smatraše robom vlastelina, a bogatstvo gospodarevo brojilo se po broju podčinjenih mu kmetova. Sjetimo li se nadalje, da je u srednjem vieku uz ratovanje lov bio jedinom zabavom dostojnom slobodnog i plemenitog muža, ter da su šume, davajuće želud za tovenje krmadi i pašu za stoku, bile jur i ciene i vriednost, tad si lasno možemo |