DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 129 — ´
domovinu na rub propasti. Silne i neprestane borbe ;?a obstanak
iztrošise svu blagajnu kraljevine a i velikaša tako, da su
se velika imanja uz neznatne svote davala u zalog, samo da se
ma i najpotrebniji novac za vojsku namakne. Naravno je, da
je uz take odnošaje i kraljevska ratna pripomoć „subsidium´´
zvana, bila vele neznatna, i to tim neznatnija, .sto se je, kao
što to jur iztaknusmo, velik dio naroda u to doba bio odselio
u susjedne sretnije zemlje, tako da je Hrvatska pod konac


XVI. vieka brojila samo još tri tisuće poreznih kuca, docim
je prije u sretnije doba sama županija križevačka brojila do
dvanaest hiljada porezovnika dimnjaka!
Na svu tu nevolju pobuniše se još i g. 1572, kmetovi Zagorja,
Kranjske i susjedne Štajerske, proglasivši javno „mužku
puntu." Koli je tužno pako moralo biti stanje tih nevoljnih
kmetova u ovo doba, možemo najbolje razabrati iz rieci samoga
ugarskoga primasa Vrančića, koji je kralju govorio: „Znaj milostivi
kralju, da u nas živine bolje i poštenije živu pod svojimi
gospodari, nego li ovi siromašni kmetovi." Nije dakle ni
čudo, kad se napokon „za stare pravice" diljem pobuniše, voleć
izgubiti glavu, nego li i nadalje takov život živjeti. I tako vidimo
gdje jadni hrvatski seljaci god. 1573. zapisaše u hrvatsku
poviest.


Užasni ti bojevi opustošiše nam do kraja zemlju i unistiše


gradove i sela. Al i grozno osvetiše se plemići i opet pokore


nim seljakom, jer nam poviest spominje, da u Zagorju nije bilo


stabla, na kojem ne bi visjeo po koji seljak, a gdjegdje i po


desetak njih na jednom drvu!


Propade sila junačkih desnica a još više radnih sila, koje
bi bile imale obdjelavati ove krajeve osiromašene nam domovine.
Mnogi dielovi napućenoga još ostatka ostadoše sada pusti, dok
se tek iza decenija novim pomladkom ne pridigoše i iznovice
napuciše kmetske kolibice . . .


_ ´ ´ ^ , x^ .


Ob obćem javnom pravu za najstarijeg boravka naroda
našeg na slavenskom jugu ne znamo skoro ništa, al nas već i
prije spomenuti razvodi, ugovori i zakoni pojedinih gradovamjestnih zajednica dovoljno upućuju, da su se pravni odnosaji
i pojmovi jur za rana i u nas udomili. Godine 1614. pako naila