DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 12 <-- 12 --> PDF |
" 128 ~ razpravlja ob uzgoju umjetno sadjenili šuma, preporncujuč obzirom na tu, da se po dolinah i boljem tlu imade saditi pitomi kesten, na kamenom i ilovastoni tlu pako hrast cer. Za primorske i toplije krajeve preporučuje uzgajanje mandula, jabuka, maslina i smokava, al i sadjenje paoma i datulja, mnije, da bi se moglo izplatiti i t. d. Već iz ovog u kratko spomenirtog sadržaja nekojili poglavja rečenog djela moći je razabrati velevažnost mu po razvoj šumarsko-gospodarskog unrjeća. Djelo Crescentijevo bude već godine 1474. na njemački jezik prevedeno i tiskano, a god. M78. u Fiorenci i na latinskom jezik´u tiskano. Obs^irom na ono pako, što na početku tog odsjeka spomenusmo, ne dvojimo, da su spisi P. Grescentija i u naših stranah plodonosno djelovali na šumarsko-gospodarske odno.^aje i napredak, pak ih zaoto tuj i iztaknusmo. IX. Dočim srao pod vladari domaće kraljevske obitelji, a još i kasnije za dobe zajedničkih ugarsko-hrvatskih kraljeva spominjali domovinu svoju ponosnu, slavmi i moćnu, to ju, kako nas poviest uči, otci naši već početkom XVI. vieka tužno nazivlju „Tieliquiae reliquarum´^ t. j . ostanci ostanaka kraljevstva. Najgrozniji ratovi izpunjuju sada već listine poviesti naroduog nam života one dobe. Veći dio kraljevstva pade pod Turčina, a ostala nam domovina ostade pusta i prazna s tolikih ratova. NjemaČko-austrijska politika iduo za tim, da skupi hrvatske zendje pod svoje, više nara nanie nevolje, nego li pomoći. Turski divjački čopori navaljujući sa sviuh strana u zemljii našu, pause sela i gradove, odvadjajuć biedni narod iv robiju tako, da se je isti stao jatomice iz domovine seliti. I tako vidimo, kako tečajem XVIL vieka kod nas nasta prava seoba naroda, kakove nisu pretrpjeli drugi sretniji narodi, ni u davno barbarsko dobu. sveobće seobe nai´oda. Polja i sela ostaše do mala pusta i neobrađjena, a preostali narod bježao je rr gradove i šume, da si bar život spasi. U to doba nasta u nas i poslovica: „kamo tursko kopito zagazi, tamo trava više ne raste." Uz ovakove se Uizna socijalne i državne odnošaje dakako slabo mogla razvijati kultura i gospodarstvo u Hrvatskoj. Turčin, Mlietčic i d.omaće razpre i bune^ dovedoše nam do mala |