DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1882 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 126 menitu divjac. Uz hranivo meso bila je koža vriednim dobitkom lovcu. Poviest naroda i zemlje naše uci nas nadalje, da je lov po ovih krajevih od pamtivieka izdašan bio; medjedi, vuci, jeleni, vepri, srne, lisice, zečevi^ vidre, kune i nebrojena perad oživljivali su silne prašume stare Ilirije. Nu kao što kod svih naroda i u svih zemljah napređkom kulture nestaje euma i zvierađi a i plemenite divjaci, tako je po malo kod nas, ponajpace ondje bivalo, gdje su se od starine mnogi žitelji izključivo i poglavito bavili lovom, prodavajuć krzno ubijenih životinja. Znamo dapače i to, da su se medju stare kraljevske daće takodjer i tako zvane manđunariae brojile t. j . podavci kuninih koža. Isto nam svjedoče još i kasniji zakoni, koji propisuju kmetovom nekih krajeva, da su dužni svojim gospodarom takove manđunariae davati n. pr. kmetovom kaptola zagrebačkoga. . Nu kao što je bio lov izprvice neograničen i slobodan svakomu bez razlike, to skoro vidimo, da se i ovo obće pravo počelo po malo ograničivati. Prije svega bio je proglašen lov na plemenita divjac izključivim pravom kralja i plemstva. Kmeti pako i seljaci smjedoše kasnije samo još zvierad loviti, odnosno ubijati, za svaku zvier pako dobivali bi mjestimice i stanovite nagrade. Tako n. pr. i poznati poljički statut veo obećaje svakomu, koji bi ubio vuka, stanovitu nagradu u to ime. U XIV. vieku već nalazimo lov malo ne uključivim pravom plemstva, jer se lov i kod nas od starine smatrao vele plemenitom zabavom, dostojnom prije svega junaka i plemića. U to doba nalazimo u Hrvatskoj već i pojedine velikaše, koji su si po predjelih, gdje je lov osobito izdašan bio, dali sagraditi posebna lovačka pristaništa ili dvorce i kule, kamo bi ovećimi pratnjami od vremena do vremena na zabavu izašli- Ovakove kule nazivao je narod mjestimice kašteli, od tudaime kaštelana, t. j . pridievak onoga, koji je imao pažnja i nadzor ovih kaštela i lovišta voditi. Ovi bi kaštelani vazda prebivali na takovih imanjih, imajuć bditi ne samo nad redom i uzgojem perivoja i zvjerinjaka, nego i nad inimi obližnjimi šumanii, te su uz to imali pobirati i daće za žirovinu i ribolov, ter paziti, da se medje posjeda ne bi mienjale ili krnjile, a ako li su takove kule kraj riekä bile, pobirali su i kirije od prevoza |