DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 9     <-- 9 -->        PDF

- 66


za rana prekidane bile težnatimi zemljami i prekrasnimi vino


gradi, a Konstantin Veliki nije zahman tu ;;eniljii prozvao naj


krasnijoni zapadnom rimskom pokrajinom I Na^idivsi Hrvati i


Sibi n prT´>i ]iolovi(´i sedmoga sloljcća zapadnu cebt balkan


skoga polaotoka i zavladavži tako nekad;)njimi limsko-byzant


skimi pokrajinami, nadjo^e doduše mnogo liepog uništeno, ter


mnogi dio zemlje poharan, nu kao narod ratarski a i inače


napredan brzo opet podigoše zemlje ove do stare slave i bo


gatstva. _ ,.


^Najviše je ipak nplivala na silni razvoj velike hrvatske
´ države rečena´rimska i bizantinska kultura, i to kao na poli


tičke tako i na crkvene odnošaje. J^ultura starih Hrvata uz
naprednu klasičnu rimsku kulturu nedvojbeno pospješavaše
´"E´grärno-gospodarski razvoj domovine naše. Po>^nata je činjenicaj
kako je pobjedofiosni orao ßimljana prenašao visoku njihovu
kulturu u sve im podčinjene a i susjedne zemlje. liimljanom
bijaše triezan i^ozbiljan rad podlogom svijuh podhvata, zato i
mogahu za dugo vladati čitavim rek bi za .onda poznatim


svietom.


Da je pako poljodeljstvo kod starih Rimljana bilo obće


obljubljeno i napredno, dostatno nas uči rimska povjest, ter nam


nije potrebno toga ovdje još iztioati ~ ta sjetimo se samo,


kako je Virgilij, opjevao sve grane gospodarstva.


Upliv rimske kulture na Hrvate opažamo dakle već u


prvoj dobi njihova boravka na jugu. Ponajprije vidimo, gdje


su Hrvati poprimili vjeru i usvojili institucije rimskih pravnih


odnošaja, a doskoro se je stao osobito po zapadnom dielu Hr


vatske i latinski jezik i literatura udomiti. Hrvatsko svećenstvo


u obće, a napose biskupi, bijahu nosioci ove latinske kulture


na iztok. Naobrazivajuć se većinom po raznih italskih školah,


prenašahu plodove rimske literature u naše dvorove i samostane,


i tako vidimo, kako je osobito po našem primorju Italija mati


svakomu duševnomu i kulturnomu napredku. Domaći hrvatski


vladari, stojeć pod neposrednim uplivom rimsko-papinske vlasti,


davahu velike povlasti i nadarbine rimskoj crkvi i njezinim


reprezentantom kao za onda jedinoj di^žavnoj vjeri i crkvi u


Hrvatskoj. Svećenstvo uživaše (kao što to jur spomenusmo)


velike posjede i imanja, a uz to ne trebaše ni daća plaćati, pa


je stoga broj raznih samost´^na i manastira od dana do dana