DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1882 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 63 — drvo starib Slavena, pod njom se birao starješina, pod njom se vodili razgovori i narodne igre. A kakav im bijaše domaći život, takav im bijaše i javni, priprost i prvotan, a jakost narodna pokazivaše se samo u ratu; inače vladaše sloboda osobe i plemena, te baš ta im svojstva i sticahu prijateljstvo E-ima i Bizanca, ter nas u IX. vieku podignu na državu, o kojoj mogaše pravom reći hrvatski vladar Krešimir Yeliki: „Bog je našu državu razsirio po kopnui po moru". Prostranost i sila ove „Velike Hrvatske" dopuštaše, da su se poradi riedke napucenosti izprvice mogla pojedina plemena i obitelji po volji naseljivati, obrađjivajuć svaki onoliko zemlje, koliko je trebovao. Zadružni život poznavaše samo zadružni ili obći koli pokretni toli i nepokretni imetak. Zadruga ili obćina bijaše vlastnik svega, a zastupaše ju starješina ili gospodar zadruge, bez šije se privole u obće ništa započeti nije moglo. Muž bi si doveo ženu u kuću, a zadruge su se imale skrbiti za udove i sirotcad. Starješina pako nije bio samo glavar i gazda zadrugi, on bijaše i sudac. Više zadruga zajedno sačinjavalo je obćinu i sela, koja si birahu vodju ili kneza. Pojedinci, koji nisu živjeli u zadrugah, postađoše samoposjednici, iz kojih posta tekom vremena stališ vlastele i gospode. Junaci u ratu postajali bi vodjami i plemići, a pripadaše im na ime nagrade stanoviti dio pliena, a i dio osvojenih zemalja. U obce se je kod Hrvata brzo udomio rimski pojam posjeda i vlastničtva. Plemići i vlastela, buduć ugledniji i imućniji od ostalih, zadobiše po, malo sve veći upliv u državi. Grlavne i najstarije njihove povlasti bijahu: pravo izbora vrhovnoga vojvode u ratu, izbor bana, a i kralja. Kraljeyi, da im se oduže za učinjene usluge, davahu i obeeivahu im kojekakvih povlasti i darivanja, n. p, pravo kovanja noyca, pravo pobiranja mitnice i t. d. Svećenstvo se takodjer već od davnine smatraše plemstvom tim više, što su za poganske dobe jedini knezovi i starješine doprinašali begovom žrtve. Eazlika medju seljačkim i gradjanskim žiteljstvom nastaje tek kasnije za tudjih kraljeva, koje bi, da si osjeguraju naklonost gradova, ovim razne povlastice i premoći podieljivali. Seljak obdjelavao je svoju zemlja, ali osim svoje i tudju uz nagradu, a vlastelini imajuć liepih i prostranih zemljišta |